Sajmon Sibag Montefjore je britanski istoričar i autor istorijskih
romana. Dobitnik je brojnih prestižnih nagrada: studija „Staljin: Na dvoru
crvenog kralja“ (2004) dobila je nagradu za najbolju knjigu u oblasti
istoriografije, kao i Britansku nagradu za knjigu godine. Pored nje, napisao je
još studija iz ove oblasti, među kojima se ističu „Katarina Velika i Potempkin“,
„Jerusalim“ i „Romanovi“. Autor je četiri istorijska romana: King’s Parade, My Affair With Stalin, „Sašenjka“
i „Jedne zimske noći“.
„Jedne zimske noći“ je najnoviji autorov roman, napisan 2013. godine, a radnja romana je
smeštena u 1945. godinu, u Staljinovoj Rusiji. Grupa učenika jedne
elitne moskovske škole, očarana Puškinom i romantičarskim idejama, osnovala je tajni
klub „fatalnih romantičara“, vođen
idejama zapisanim u izvesnom manifestu kluba, nazvanim „Baršunasta knjiga
ljubavi“. Ljubav ili smrt glavna je
krilatica ovih mladih zanesenjaka, a dvoboj prikazan u Puškinovom delu „Evgenije
Onjegin“ suštinski je izraz njihove vere u romantizam. Upravo tu scenu, koju su
i do sada podražavali nebrojeno puta, uvek daleko od očiju javnosti, odlučili
su da odigraju kako dolikuje – potpuno kostimirani, na ulicama Moskve, ni manje
ni više nego na dan Parade pobede, Staljinove proslave završetka rata.
Nešto će, međutim, krenuti po zlu i u veseloj
gužvi odjeknuće dva pucnja iz pištolja i osvanuće beživotna tela dvoje mladih.
Slučaj dvoje učenika u kostimima iz 19. veka zaokupiće pažnju ruske vlasti. Svi
učesnici ovog događaja biće uhapšeni, a pronalazak „Baršunaste knjige ljubavi“
podići će istragu na jedan sasvim viši nivo, tako da će ono što je započelo kao
rešavanje dva neobična smrtna slučaja, prerasti u ubeđenje o postojanju još
jedne zavere protiv Staljina i pokušaja rušenja vlasti.
Roman „Jedne
zimske noći“ predstavljen je kao priča o dve velike ljubavi, pa ukoliko ste
očekivali lako romantično štivo, ne bi bilo loše da se pripremite za ono što
ovaj roman zaista jeste. Montefjore je prvenstveno istoričar, pa ne čudi što je
ovaj roman svojim dobrim delom zasnovan na istorijskim činjenicama i istinitim
događajima (tzv. „dečji slučaj“ zaista se dogodio 1943. godine, većina likova,
počev od Staljina, istorijske su ličnosti, dok su pojedini likovi i događaji
inspirisani manje poznatim dešavanjima iz tog perioda). Iako su u pozadini
zapleta zaista smeštene dve zabranjene ljubavi, čitav roman je zapravo slika
apsolutne brutalnosti Staljinovog režima, prikazana kroz mučno saslušavanje
dece i života njihovih roditelja i prijatelja obeleženih strahom (stanje svesti
specifično za totalitarne režime).
U središtu romana je, dakle, metod koji je
Staljinova policija koristila kako bi došla do željenih informacija od
ispitanika i ovo je, osim što zauzima veći deo priče, svakako najuspeliji deo
romana. Mračne ćelije sa slabim svetlom, neudobnim vlažnim krevetima, stražari
koji prekidaju san čim zatvorenik u njega utone; konstatno stanje bunila
ispitanika, pojačano slabom ishranom i neizvesnošću; pretnje, batine i strah
koji se posle vrlo kratkog vremena uvlači u kosti; kao i sve ostale nehumane
metode koje istorija vrlo dobro poznaje, naglašene su u romanu činjenicom da su
ispitanici u ovom slučaju deca. Ne samo članovi kluba, već i njihova maloletna
braća i sestre. Režim ne pita za godine i ukoliko namiriše krv, desetogodišnji
dečak, uprkos tome što je u potpunosti nevin, biće tretiran jednako kao i
odrastao muškarac.
I dok čitalac prisustvuje sporoj kulminaciji
apsurda koja se očitava u tezi da iza kluba Fatalnih romantičara stoji zavera
protiv Velikog Vođe, osećajući pod sopstvenom kožom svaki novi krah živaca
ispitanika, rasplet romana će pokazati da je famozni „dečji slučaj“ bio samo
paravan da se dođe do informacija o delovanju najbližih Staljinovih saradnika,
koji su igrom slučaja, roditelji umešane dece.
Kao što sinopsis romana sugeriše, iza ovih mučnih
scena krije se priča o dve ljubavi koje u Staljinovom svetu nisu smele da se
dogode. Pa iako gotovo svaki junak snažno oseća potrebu da zaštiti one koje
voli (bila to romantična ljubav, ljubav prema prijatelju ili članu porodice),
Montefjoreu kao piscu romantika nije jača strana i ovaj bitan momenat u romanu
ostaje u senci snažnih opisa direktnog i indirektnog terora koji je obeležio
period vladavine jednog od najpoznatijih svetskih diktatora. „Jedne zimske noći“
je, uprkos sitnim nedostacima (najpre stilske prirode), roman koji će
nesumnjivo potresti čitaoca i nakon čitanja će ostaviti utisak koji neće tek
tako ispariti. A saznanje da je čitava priča zasnovana na istinitim događajima,
učiniće taj utisak još snažnijim.
Ocena:
3.5/5
Izdavač:
Evro Book
Reading Challenge: Knjiga koja u svom nazivu ima godišnje doba
Čitala sam nedavno ovu knjigu. Odlična je. Zahvaljujući njoj čitam sada "Srebrnu mesečinu" koja takođe govori o Staljinovom vremenu. Brutalnost, bahatost koju je ispoljavao ovaj čovek je neverovatna. Malo je knjiga do sada napisano o njegovoj vladavini. Hvala za odličnu recenziju.
ReplyDeleteHvala! Skoro sam čitala i pisala o romanu "Šum vremena", takođe govori o Staljinovom režimu, samo iz (potpuno ličnog) ugla ruskog kompozitora Šostakoviča. Odlična je knjiga, najiskrenije preporuke. :)
DeleteSve nešto odlažem čitanje ove knjige, ali nakon čitanja ovog posta mi samo deluje zanimljivije, pa ću se u skorije vreme verovatno latiti čitanja.:)
ReplyDeleteJa sam je pogurala na vrh liste kako bih je čitala dok ima snega. Mada... možda bi mi sve ovo ipak lakše palo da je napolju bilo manje tmurno :D
DeleteSjajan prikaz.:)
ReplyDeleteImam ovu knjigu, dobila sam je pre godinu dana, ali još uvek je nisam čitala. Nekako je stalno odlažem, kao čokoladu, jer mi se izuzetno dopada tema, kao i (onako, čisto estetski) prelepo vizuelno rešenje korica. Reče li neko Puškin, Rusija, romantizam, tajni klubovi? Eto mene!
Sigurna sam da ću uživati, a tvoj tekst mi je uglavnom potvrdio očekivano. Hvala.:)
Inače, od Montefjorea imam još i "101 heroja svetske istorije", neku vrstu enciklopedije koju je priredio, a kod nas objavila "Laguna". "Jerusalim" i "Romanovi" su mi takođe u planu, jer sam stekla utisak da je veoma posvećen, ali ne i kruto-akademski istoričar, da ume živopisno i interesantno predstaviti oblasti svog rada, što veoma cenim.
P.S. Za romantiku je mogao da se obrati za pomoć supruzi, Santa je baš popularna kod čitateljki.:)
Hvala!
DeleteDa znaš da je i meni palo na pamet da je supruga mogla malo da mu pomogne. Te "ljubavne" scene su toliko suvoparne i neuverljive, ali ovaj "glavni" deo romana (koji možda i nije glavni, ali na mene je ostavio baš jak utisak) je totalna suprotnost. Momenti u kojima inspektori ispituju klince o zaveri su slika i prilika apsurda, da se na trenutke osećaš bespomoćno kao da sediš tamo sa njima.
Ubrzaj malo to grickanje čokolade, pa javi utiske. :)
Danas sam završila čitanje, koje sam s jedne strane namerno razvlačila kako bih što duže ostala u tom zanosnom, iako surovom svetu, a s druge strane zaista nisam mogla da ispustim knjigu iz ruku. Ponovo pročitavši tvoje i Ivanine prikaze ove knjige, moram reći da ste obe sto posto u pravu i svaka rečenica je izrazila baš ono što sam i sama osećala čitajući, sve utiske, od atmosfere "Društva mrtvih pesnika" u epizodama sa časova prof. Goldena, do snažne empatije prema likovima, bez obzira na njihov uzrast i status, jer Montefjore toliko dobro menja i zauzima različite perspektive, da je nemoguće ne uroniti u potpunosti u samu priču....Odlično dočarana atmosfera epohe, zanimljivi likovi, potresne scene, jedinu zamerku imam, kao i ti, na zaista nedovoljno ubedljive ljubavne priče, te dve glavne, koje bi trebalo da su do te mere fatalne da sve "pršti", a meni nisu izazvale baš nikakvu reakciju. Ostalo je odlično i već sam uvrstila roman među svoje omiljene, iskreno uživajući.
ReplyDeleteSastavila sam i prikaz, koji će na red doći u decembru, jer mi je svaka subotnja rubrika već rezervisana (da, da, pišem unapred, za slučaj da se nekim srećnim spletom okolnosti zaposlim, pa mi zafali rezerva), pa onda upoređujemo opširnije.:)
Upravo sam kod izdavača videla najavu za novi roman "Nebo, u podne crveno", treći roman u toj tzv "Moskovkoj trilogiji", pa ti preporučujem da ga utefteriš, kada ti se ovaj već toliko dopao. Mislim da ću ga i ja pročitati, uz nadu da će ili zaobići romantiku (ne mora svaki roman da sadrži ljubavnu priču) ili uzeti par privatnih časova od supruge :)
DeleteI ja se trudim da pišem unapred, ali nekada lenjost prevlada. Uvek sam bila poznata po tome da bolje radim pod pritiskom :D Svakako je ovo više zimska knjiga, tako da je decembar odličan tajming. Sve u svemu, čekam prikaz :)