Dragonfly In Amber (Vilin konjic u ćilibaru), Outlander #2 – Dajana Gabaldon


U poslednje vreme izbegavam serijale. Volim zaokruženu priču, a iskustvo je pokazalo da pisci koji upadnu u klopku dugih serijala ne mogu da se iskobeljaju iz nje, pa imamo ili slučajeve beskonačnih serijala (poput najčuvenijeg Martinovog) ili one priče koje su već zamišljene kao (uglavnom) trilogije, isključivo zbog trenutne popularnosti serijala kao takvih. U većini slučajeva kvalitet priče opada sa svakom knjigom, pa na kraju ostanete ili razočarani, ili, ako u nekom trenutku odustanete od čitanja, bez mogućnosti da stavite tačku na priču koju ste započeli, uprkos silnom vremenu koje ste u priču uložili (dakle, opet razočarani).

Sa serijalom Outlander Dajane Gabaldon upoznala sam se preko TV formata, odnosno TV serije koja je pre nekoliko godina snimljena po njenim knjigama. Tada sam saznala da je u pitanju ekranizacija i već nakon odgledanih nekoliko epizoda odlučila sam da moram pročitati knjige, uprkos činjenici da se serijal (trenutno) sastoji od devet knjiga, od kojih svaka ima približno hiljadu stranica.



Ukoliko još uvek niste upoznati sa ovim delom, vodite računa: s obzirom na to da će u ovom postu biti reči o drugoj knjizi serijala, spojleri su neizbežni. O prvoj knjizi, Outlander (kod nas prevedena kao Tuđinka) već sam pisala, recenziju možete pročitati klikom OVDE.

Dragonfly In Amber (Vilin konjic u ćilibaru) je, dakle, druga knjiga u serijalu koji prati Kler Randal, ženu koja je, sasvim slučajno, uspela da se vrati u prošlost i to čitava dva veka pre svog vremena. Nakon neuspelog pokušaja da izmeni tok istorije i spasi klanove Škotske od propasti, ona ponovo prolazi kroz misteriozni portal i vraća se natrag u dvadeseti vek.

Godina je 1968. i Kler, sada priznata lekarka u američkim medicinskim krugovima, zajedno sa svojom kćerkom Brijanom, stiže u Škotsku kako bi odala poslednju počast starom prijatelju svog pokojnog muža. Ali to nije jedini povod njenog dolaska. Kler je, nakon svog neobjašnjivog povratka, obećala Frenku da Brijana nikada neće saznati da joj on nije otac. A sada, kada je Brijana dovoljno odrasla i kada Frenk više nije među živima, Kler je odlučila da se konačno oslobodi tereta koji sa sobom nosi godinama i svojoj kćerki pokuša da objasni šta se zaista dogodilo one davne 1945. godine. U tome bi joj mogao pomoći Rodžer, usvojeni sin pastora Vejkfilda, i sam vrlo ugledan istoričar. Kler će svoje zanimanje za Jakobitski ustanak predstaviti kao mali istorijski projekat, a Rodžerova upornost da joj pomogne, uprkos Brijaninom negodovanju, rezultiraće informacijama koje neće šokirati samo Kler, već i Rodžera samog.

Roman je ispresecan reminiscencijama u kojima nas autorka vraća u osamnaesti vek, na mestu gde se prvi roman završio. Kler i Džejmi su sada u Parizu i nastavljaju svoju misiju gušenja ustanka i sprečavanja tragične pogibije škotske vojske na Kalodenu. Roman je, baš kao i njegov prethodnik, izuzetno obiman i detaljan, ali Gabaldonova i ovde pokazuje svoj talenat u pripovedanju – uprkos velikom broju strana, brojnim sporednim likovima, opisima ulica Pariza, običaja vremena u kojem se priča odvija, istorijskim činjenicama i političkim zbivanjima, letećete kroz ovu priču i bićete ubeđeni da je svaki pasus u romanu neophodan.

No, iako se može reći da je akcenat u ovoj knjizi na istorijskom i političkom aspektu, roman zbog toga ne gubi poene kod čitalaca koji su željni romanse. Kler i Džejmi su i dalje onaj savršeni par koji je mnoge uvukao u priču, a situacije kroz koje prolaze slamaće vam srce i jačati veru u ljubav i postojanje srodnih duša, iznova i iznova. Džejmi, pak, po mom skromnom mišljenju, ostaje jedan od najsavršenijih muškaraca koje je književnost ikada iznedrila. Ako vas je osvojio u prvoj knjizi, do kraja druge ćete verovatno već biti beznadežan slučaj.

Spekulacije o paralelnim univerzumima, mogućim promenama istorijskog toka i posledicama koje bi takvo delovanje imalo na sadašnjost kakvu znamo, Gabaldonova je pokušala da produbi u nekoliko navrata, čak i kroz teoriju o virusima i bakterijama koje izazivaju bolesti (što joj je, ipak, struka). Kler će u jednom momentu uceniti Džejmija, tražeći nemoguće – da poštedi život Džonatanu Randalu, kako bi njen muž uopšte i dobio šansu da se rodi dva veka kasnije. No, neizbežan sukob Rendala i Džejmija (sa ne tako neočekivanim preokretom), ali i sled događaja glavne niti fabule, odnosno gušenja ustanka, pokazuju stav autorke da istorijom ipak nije moguće manipulisati.



Sa druge strane, ono o čemu nikako ne mogu da prestanem da razmišljam otkako sam počela da čitam ovaj serijal, jeste nerešiv začarani krug koji bi izazvalo ovakvo putovanje kroz vreme. Baš kao i Kler, i Gejlis Dankan je uspela da prođe kroz kružno kamenje Kreg Na Duna, i to baš u godini u kojoj se Kler sa svojom kćerkom vraća u Škotsku. Kler će pokušati da spreči Gejlis da ode, kako bi joj spasila život, ali i taj čin bi sa sobom mogao nositi posledice neviđenih razmera. Dakle, slučaj ovakvog vraćanja kroz vreme doveo bi do beskonačne petlje (infinite loop) i sukobio se sa logikom linearnog protoka vremena. Odnosno, svakih dve stotine godina, vreme bi napravilo izvestan zaokret. Kler bi prošla kroz portal 1945. godine, vratila se u 1743. godinu, pa natrag u 20. vek i konačno, opet natrag u osamnaesti. No bilo kako da se njen život završi, i u bilo kom veku, ona će se ponovo roditi 1918. godine, samo da bi se 27 godina kasnije vratila u prošlost gde će sresti Džejmija (isto važi i za Gejlis). Ovakvo stanje stvari svakako daje jednu novu dimenziju pojmu večne ljubavi, zar ne?

Koliko god nelogičan zamajac čitave priče bio, ako uopšte ima smisla tražiti bilo kakvu logiku u fikciji koja se bavi putovanjem kroz vreme, Dragonfly In Amber je svakako opravdao očekivanja (možda čak i nadmašio), a cliffhanger kojim je autorka rešila da završi knjigu, učiniće da budete zahvalni što ste serijal otkrili tek sada i što ne morate da čekate na objavljivanje trećeg dela. Verujte mi, trebaće vam ogromna snaga volje da makar ne zavirite u Voyager. Dokle će Gabaldonova održavati kvalitet, ostaje da vidimo.

I za kraj, par reči o odnosu romana i njegove ekranizacije, za vas koji ste već gledali seriju, a tek planirate da čitate knjigu. Ja sam, pre čitanja knjige, dobila informaciju da se roman i serija znatno razlikuju. To, međutim, nije slučaj. Priča je izuzetno verna, baš kao i u slučaju sa prvim delom, uz neke sitne izmene koje ne utiču značajno na glavnu nit fabule. Ipak, kao neko ko je prvo pogledao ekranizaciju, pa tek onda pročitao knjigu, odgovorno tvrdim da to što znate šta će se dogoditi, neće mnogo uticati na uživanje u knjizi (možda će čak i pomoći da je brže i lakše pročitate), a to je, rekla bih, još jedna stavka koja se mora dodati na spisak stvari koje Gabaldonovu čine dobrim piscem (barem za sada, da ne ureknemo).


Ocena: 5/5

CONVERSATION

4 comments:

  1. Ja sam isto prvo pogledala seriju, pa počela da čitam knjige. Podsetile su me na Anđeliku, pa sam ih zato najviše i uzela i prve dve su mi se baš svidele, ali treća mi nešto nije odgovarala, mada moguće da i nisam bila dovoljno raspoložena za udubljivanje.
    Verovatno ću im se nekada vratiti, jer volim takve knjige, šteta što naši ne prevode, mada to za nas nije ništa uobičajno. :)
    Sigurno ću morati bar poslednju da pročitam, kada bude izašla, pa da saznam šta je Džejmi radio u sadašnjosti na početku prve knjige. :D
    Rekla je Dajana da će to otkriti tek u poslednjoj. :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Koliko ja znam, biće ih ukupno 10, dakle nećeš još dugo čekati. :)
      Ja sam već na nekoliko strana čula da je treća odlična, tako da sam baš nestrpljiva da počnem. Moguće je da ti nije legla u trenutku, evo ja se već danima mrcvarim sa Saramagom (što je skandal neviđenih razmera), dok sam Đurđevićkin roman pročitala za dan. Sve je u tajmingu :)

      Delete
  2. Potpuno se slažem za serijale. Volim ih i čitala sam mnoge, posebno kao srednjoškolka (najviše sam volela, ma obožavala "Pesmu Leda i Vatre" i "Anđeliku"), ali svaki me s vremenom razočarao, jer kvalitet neminovno pada od trećeg, eventualno petog nastavka.
    Tvoja recenzija je izvanredna i baš sam uživala, istakla si sve ono najvažnije.
    Meni je drugi deo bio znatno bolji od prvog, prevenstveno jer je bilo više istorijskih pojedinosti, a manje bespotrebnih soft-porn odlomaka; onda, zbog samog podzapleta u Parizu, koji je savršeno razvijen, sa sve dvorskim zaverama, okultizmom, mračnim uličicama i neočekivanim raspletom priče u vezi sa braćom Rendal; okvira i reminiscencija, koju su vrlo interesantno isprepleteni, uz otkriće Gejlisine sudbine i taj famozni "cliffhanger"; kao i, naposletku, usložnjavanje samih likova - prvenstveno Džejmija, koji dobija nove nijanse i pokazuje se i te kako sklonim greškama, ali tim privlačnijim. :)
    Sve je ovde bilo na višem nivou u odnosu na prvi deo, pa se unapred radujem povratku ovom tomu, za koju godinu.:)

    ReplyDelete
    Replies
    1. I ja sam sa serijalima stala negde nakon srednje škole. Rekla sam već da Martina nisam čitala, ali sam obožavala Gospodara, Amber, Zemljomorje, itd. Amber je, recimo, dobar primer opadanja kvaliteta, mada je na čitav utisak dosta uticao i onaj Alnarijev jezivi prevod za koji kao da je korišćen Google translate. Mislim da gori prevod u životu nisam čitala, jedna rečenica koju pamtim je "stigao je iz odande". Toliko o tome.

      I meni se čini da je druga možda bolja, zato sam i rekla da je nadmašila očekivanja. Za treću sam uglavnom čula samo reči hvale, a gledam i ocene po GR, jako se dobro drže knjige, ne opada im ocena kako serijal napreduje. To me teši :)

      Možda uspem da sačekam seriju, a možda i ne, ne garantujem, ali to svakako ne bi bilo loše, pošto mi zapravo prija ovaj redosled.

      Delete