Mesečni favorit – januar



Godina prođe, januar nikad – dozvolićete mi da malo parafraziram jedan poznat naslov s ovih prostora. Ali evo, preživeli smo i ovih sto dana januara, februar je tu a on je svakako kratak, tako da proleće samo što nije! Ne volim januar. Nisam ja to smislila, on je zaista najdepresivniji mesec u godini. Svakom januaru rado vidim leđa, ali ovaj je bio posebno dug i tmuran (evidentno ne samo meni, ceo internet kao da je jedva dočekao da se sa njim oprosti). Prvih desetak dana nisam ni pipnula knjigu, što je čudno jer je praznični period poslovično pogodan za ušuškavanje, lenstvovanje i čitanje. Nisam bila zauzeta porodičnim okupljanjima i prazničnim blagodetima, prosto mi nije bilo ni do čega, koncentracija mi je bila usmerena na jednu tačku na zidu i nisam mogla da usmerim misli ni na šta konkretno. Pa ipak, kako se taj praznični period završio i ja sam se malo pokrenula, pa na kraju meseca brojim više pročitanih knjiga nego što sam mogla i da zamislim. Da krenemo redom:


1. Pisma od Deda Mraza, Dž. R. R. Tolkin – knjigu sam dobila na nagradnoj igri koju je organizovao izdavač, pred sam kraj godine, taman na vreme da stane pod jelku (imaginarnu u mom slučaju, pošto ove godine iz principa nisam kitila stan). Ova knjiga je idealan novogodišnji poklon, naročito za fanove Tolkina. Mada se reklamira kao knjiga za decu, ja nisam baš sigurna koliko bi bila zanimljiva deci (ako je neko probao, slobodno me demantujte). U pitanju su pisma koja je Tolkin svake godine u uoči Božića pisao svojoj deci, pretvarajući se da je Deda Mraz. Pa iako pisma sama po sebi nisu preterano zanimljiva, namera je ono što ovu knjigu čini tako divnom kakva jeste. Izdanje je predivno i uključuje originalna pisma, tako da ne samo da možete da pročitate pisma, već možete da vidite i kako su izgledala. Ako znate nekoga ko voli i poštuje Tolkina, onda znate i šta da mu poklonite naredne zime. Sigurna sam da će uživati.

2. Stvari koje padaju sa neba, Selja Ahava -  Interesantan i lepo napisan roman o situacijama na koje ne možemo da utičemo a koje nam mogu izmeniti život iz korena. Detaljne utiske ćete uskoro čitati na blogu, a do tada ću vam reći samo da, ako naiđete na ovaj roman, nikako ne treba da ga preskočite.

3. Sezona seobe na sever, Tajib Salib  - Roman koji je pobrao simpatije širom sveta i koji se smatra jednim od najboljih arapskih romana (Guardian ga svrstava u 100 najboljih romana svih vremena). Tek sam nedavno počela da se upoznajem sa savremenim arapskim književnicima i moram vam priznati da svi romani koje sam do sada pročitala imaju taj neki magično-realistički šmek u kom inače uživam, ali nijedan nije bio lak za čitanje. Isti slučaj je i sa ovim romanom. Uskoro detaljniji utisci.

4. Sutra ću možda ostati, Lorenco Marone – Nakon čitanja romana ,,Sitnice koje život znače” (recenzija OVDE) bilo je očekivano da ću rado pročitati sve što Marone napiše. Ovaj roman, ipak, nije dobar kao prvi. Likovi su zanimljivi, stil je sličan onom u ,,Sitnicama”, čak imamo i jednog simpatičnog starca u priči, ali se ipak ne može porediti sa svojim prethodnikom.

5. Čarapokradice, Pavel Šrut – Kad god osetiš čitalačku krizu, ti uzmi knjigu za decu – to mi je nova mantra. ,,Čarapokradice” su super zabavan roman o stvorenjima koja tajno žive sa ljudima i zaslužni su za to što se, otkako je sveta i veka, borimo sa rasparenim čarapama. Zabavno i dinamično štivo i to ne samo za decu – aluzije na Kuma i slične gangsterske priče garantuju zabavu i za nešto starije čitaoce.

6. Saturnovi prstenovi, V. G. Zebald – Kada sam dobila ovu knjigu, malo sam prokrstarila netom i naišla na gomilu hvalospeva, tako da sam imala baš velika očekivanja. Ta očekivanja, međutim, nisu ispunjena i jedva sam se naterala da završim sa čitanjem. Možda je do januara, možda je do pogrešnog trenutka, ali uprkos lepom jeziku kojim je delo ispisano i nekolicini zanimljivih epizoda, ,,Saturnovi prstenovi” će mi ostati u sećanju kao niz nasumičnih istorijskih crtica o više-manje nepoznatim ljudima i događajima koji su mi isparili iz sećanja u rekordnom roku. Svakako knjiga za probranu publiku koja zahteva dobru koncentraciju.

To bi bila moja januarska lista. Titulu favorita odnose Tolkinova ,,Pisma”. Ne samo da sam baš ovom knjigom prekinula svoj dvonedeljni čitalački post već sam stvarno uživala u njoj, posebno u činjenici da ona mnogo više govori o Tolkinu kao čoveku nego o Tolkinu kao piscu (sa tom stranom smo već dovoljno upoznati, bilo je divno upoznati još jednu).

Šta ste vi čitali tokom januara? I još važnije, kako ste preživeli najduži januar u istoriji dugih januara? Pišite mi u komentarima!

Do sledećeg posta,
Vaša Stš <3

CONVERSATION

9 comments:

  1. Jedva čekam detaljniji prilaz " Sezone seobe na sever" jakl dugo već želim da pročitam tu knjihu i svaki put je merkam u knjižari. Nisam imala pojma da je svrstan na Gardijanovu listu možda ipak treba da je pročitam u skorije vreme.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Biće uskoro prikaz! Hvala na čitanju i komentaru :)

      Delete
  2. Da se nadovežem na uvodnu parafrazu....naslova koji upravo čitam! Da, mama me konačno ubedila da uzmem i bacim pogled na Lauševe knjige.
    Januar mi se toliko otegao, a istovremeno i naglo prošao, valjda jer sam posle prvih nekoliko danas dezorijentisanosti naterala sebe da udarnički krenem sa "novogodišnjim odlukama" i, eto, sad bukvalno ne znam šta bih pre.:)
    Tvoja lista je divna i sve mi se dopada, naročito bih volela da imam Tolkinovu knjigu još otkako sam videla hrvatsko izdanje ("Pisma Djedu Božićnjaku") pre nekoliko godina, mislim da je bio "Algoritam" i svakako ću je, ako budem u mogućnosti, kupiti za naredni doček.
    Nešto mi je govorilo da Maroneov nastavak ne može biti na nivou prve knjige, jedva čekam utiske.
    I mene zanima "Sezona..."
    Lično, utisak meseca mi je roman "Svet u plamenu", koji svima preporučujem, jeste obiman, ali veoma uzbudljiv i dobro napisan.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Obimne knjige i ja trenutno nismo u dobrim odnosima. Upravo čitam jednu takvu koja je baš lagana i zapravo bi trebalo brzo da se čita, a ja vučem li je, vučem :)
      Maroneova knjiga nije nastavak. Potpuno druga priča, s naglaskom na to da je protagonista žensko, mada jednako džangrizava kao Čezare, iako je dosta mlađa. Knjiga nije loša, ali su ,,Sitnice" daleeeeko bolje. :)

      Delete
    2. Tek sad videh, pogrešno se izrazih :(, htedoh reći ne nastavak nego - nova Maroneova knjiga. Pročitala bih je u svakom slučaju, "Sitnice" su mi prirasle za srce.:)

      Delete
    3. Nije loša knjiga, neće biti gubljenje vremena. :)

      Delete
  3. Od tri pročitane, izdvojila bih roman Kejt Morton The House at Riverton, koji je njen roman prvenac, što sam tek kasnije saznala. Kod nas su prevedene neke druge njene knjige. Najvise volim da čitam istorijske romane, a ovaj je smešten u period pre, za i posle I svetskog rata i prati jednu aristokratsku porodicu koja živi na svom imanju Rivertonu, kao i njihovu poslugu. Podsetila me je na seriju Downton Abbey koju sam obožavala. A na polici me ceka jos nekih 15ak naslova tako da sam obezbeđena za celu godinu. Naravno, ubaciću i ponešto iz mamine i gradske biblioteke.

    ReplyDelete
    Replies
    1. I meni je to jedan od dražih istorijskih perioda, a Downton sam baš volela da gledam, jedva čekam da izađe film!
      I ja sam obezbeđena, ne smem ni da brojim nepročitane knjige na policama, pa sad polako čitam sve ono što sam dovukla kući tik pre i za vreme Sajma. :)

      Delete