tag:blogger.com,1999:blog-87433699550932357102024-03-13T22:20:57.991+01:00Stsh's Book CornerMy husband made me do it. So here we are.Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04652047942568768920noreply@blogger.comBlogger411125tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-33914900610369014172023-07-07T22:34:00.012+02:002023-07-08T12:03:44.853+02:00An Echo in the Bone - Diana Gabaldon (Outlander #7)<div style="font-feature-settings: normal; font-kerning: auto; font-optical-sizing: auto; font-stretch: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; font-variation-settings: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <b>Dajana Gabaldon</b> je američka autorka, rođena 1952. godine. Po struci je diplomirani zoolog, magistar biologije mora i doktor ekologije, pa je, pre nego što se posvetila pisanju, godinama radila kao univerzitetski profesor. Interesantno je da je prvi roman u serijalu <b><i>Tuđinka</i></b> (<i>Outlander</i>) počela da piše iz razonode, zarad vežbe. Kako sama kaže, nije ni sanjala da će joj pisanje doneti svetsku slavu. Iako je prvu knjigu objavila 1991. godine, istinsku slavu je doživela tek nakon ekranizacije priče o Kler Rendal, 2014. godine. Serija <i>Outlander</i> je izuzetno dobro prihvaćena i Gabaldonovoj je donela na hiljade novih čitalaca koji možda pre toga nikada nisu čuli za nju. Serijal je širom sveta doživeo nova izdanja i trenutno je popularniji nego što je ikada bio otkako je objavljen. </span></div><div style="font-feature-settings: normal; font-kerning: auto; font-optical-sizing: auto; font-stretch: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; font-variation-settings: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="font-feature-settings: normal; font-kerning: auto; font-optical-sizing: auto; font-stretch: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; font-variation-settings: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiM8H0k8IFuPuTWDfLgSKaaOGI9TlX0YTTamQxuE0tMUWyC-RD_8G5OcrOPILdB25uBmhpGyqjaQenOf5o4ORqezM21z0pRmNekpWzl2flgentIBUFphivnXy-cyBACuusYvJYkhW40CRboHC5ve7tT7VFmso0TPw0um1VXmQUs8DbZ7xaH8iasnOcQ/s1512/8F08D3D9-B1C2-4C77-83E8-ACA4380C479F.JPG" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1512" data-original-width="1512" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiM8H0k8IFuPuTWDfLgSKaaOGI9TlX0YTTamQxuE0tMUWyC-RD_8G5OcrOPILdB25uBmhpGyqjaQenOf5o4ORqezM21z0pRmNekpWzl2flgentIBUFphivnXy-cyBACuusYvJYkhW40CRboHC5ve7tT7VFmso0TPw0um1VXmQUs8DbZ7xaH8iasnOcQ/w400-h400/8F08D3D9-B1C2-4C77-83E8-ACA4380C479F.JPG" width="400" /></a></div><br /><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="font-feature-settings: normal; font-kerning: auto; font-optical-sizing: auto; font-stretch: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; font-variation-settings: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-size: medium;"><span style="font-family: times;"><br /> Ukoliko još uvek niste čitali ovaj serijal, budite upozoreni, spojleri u ovom postu su neizbežni, pa vam savetujem da prvo bacite pogled na recenzije prvog dela (<i>Outlander</i> – klik <a href="https://www.blogger.com/blog/post/edit/8743369955093235710/3183149059802498022"><span class="s1" style="color: #999999;">OVDE</span></a>), drugog (<i>Dragonfly In Amber</i> – klik <a href="https://www.blogger.com/blog/post/edit/8743369955093235710/3183149059802498022" target="_blank"><span class="s1" style="color: #999999;">OVDE</span></a>), trećeg (<i>Voyager </i>– klik <a href="https://www.blogger.com/blog/post/edit/8743369955093235710/3183149059802498022"><span class="s1" style="color: #999999;">OVDE</span></a>), četvrtog (<i>Drums of Autumn</i> – klik <a href="https://www.blogger.com/blog/post/edit/8743369955093235710/3183149059802498022"><span class="s1" style="color: #999999;">OVDE</span></a>), petog (<i>The Fiery Cross</i> – klik <a href="https://www.blogger.com/blog/post/edit/8743369955093235710/3183149059802498022"><span class="s1" style="color: #999999;">OVDE</span></a>) ili šestog dela (A Breath of Snow and Ashes </span><span style="font-family: times;">–</span><span style="font-family: times;"> </span><span style="font-family: times;">klik <a href="http://stshbook.blogspot.com/2022/02/a-breath-of-snow-and-ashes-diana.html" target="_blank"><span style="color: #999999;">OVDE</span></a>) zavisno od toga koliko ste upoznati sa samom pričom, bilo kroz knjige ili TV seriju.</span></span></div><div style="font-feature-settings: normal; font-kerning: auto; font-optical-sizing: auto; font-stretch: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; font-variation-settings: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: medium;"><br /></span></span></div><div style="font-feature-settings: normal; font-kerning: auto; font-optical-sizing: auto; font-stretch: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; font-variation-settings: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: medium;"> <b> </b><i><b>An Echo in the Bone</b> </i>je sedmi deo serijala koji osim što obuhvata malo veći vremenski period (ili mnogo veći ako se uzme činjenica da su se Brijana i Rodžer vratili u 20. vek), uvodi mnogo novih likova važnih za razvoj priče, ali i vraća neke stare i stavlja ih u nove, neočekivane uloge. Roman počinje u 1778. godini, dve godine nakon potpisivanja Deklaracije nezavisnosti, ali revolucija i dalje traje i, kao što Kler vrlo dobro zna, trajaće još neko vreme. Džejmi je zahvaljujući znanju koje mu je prenela Kler zna da će Amerika pobediti, mada to možda ne izgleda tako u tom trenutku. No ono čemu se sigurno nije nadao i što zasigurno neće moći da podnese jeste činjenica da je njegov vanbračni sin Vilijam (sećate se njega?) na drugoj strani, i vrlo, vrlo blizu. Budući da Vilijam postaje vrlo važan lik u serijalu, on, kao i još neki likovi u ovoj knjizi prvi put dobija svoju perspektivu pripovedanja. U tom smislu je ovaj roman dinamičniji od prethodnih jer osim što imamo dosta novih narativa, neki od njih su pripovedani u trećem licu, što sagi daje još "epskiji karakter" (ako je to ikako moguće).</span></span></div><div style="font-feature-settings: normal; font-kerning: auto; font-optical-sizing: auto; font-stretch: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; font-variation-settings: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: medium;"><br /></span></span></div><div style="font-feature-settings: normal; font-kerning: auto; font-optical-sizing: auto; font-stretch: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; font-variation-settings: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: medium;"> Kao što smo već dosad navikli u Dajaninim romanima, početak je dosta spor. Ukratko, prvi deo romana bi se ugrubo mogao opisati kao rat-rat-rat-medicinski zahvati-još-malo medicinskih zahvata-skok u dvadeseti vek-rat-rat-medicinski zahvati, pa ćemo njega preskočiti i odmah preći na drugi. Brijana i Rodžer su zbog bolesti ćerke bili primorani da se vrate u 20. vek. Mendi je sada zdrava i njih dvoje odlučuju da kupe Lalibroh, Džejmijev dom. Tamo čitaju Džejmijeva i Klerina pisma, mudrom taktikom sačuvana, u kojima saznaju šta im se događalo nakon njihovoh odlaska. Ovaj deo nije baš najbolje (zapravo uopšte) objašnjen u ovoj knjizi, ali posle malo guglanja jer sam pomislila da mi je nešto promaklo (dešava se sa knjigama od 1000+ strana) saznala sam da je Dajana izgleda zaboravila na taj sitan detalj i objašnjenje ostavila za neku od narednih knjiga. Serija je ispravila taj gaf i gledaocima odmah objasnila da su pisma čuvana dva veka u banci u Edimburgu i da ih je mogao podići samo Džeremaja Mekenzi (odnosno Džemi, Brijanin i Rodžerov sin). To što se niko nije zapitao kako osobe koje su kutiju s pismima predale u banku znaju ko će je podići za 200 godina, samo govori o tome na šta su sve bankari spremni da pristanu za adekvatnu naknadu. No, Rodžerov i Brijanin život teče svojim tokom, Brijana dobija posao koji dotad uglavnom bio rezervisan za muškarce, a mučeni Rodžer proživljava svojevrsnu egzistencijalnu krizu, sve dok im jednog dana da vrata ne pokuca muškarac koji ne pripada u njihovom veku isto koliko oni nisu pripadali u njegovom. Da, upoznajemo još jednog putnika!</span></span></div><div style="font-feature-settings: normal; font-kerning: auto; font-optical-sizing: auto; font-stretch: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; font-variation-settings: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: medium;"><br /></span></span></div><div style="font-feature-settings: normal; font-kerning: auto; font-optical-sizing: auto; font-stretch: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; font-variation-settings: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-size: medium;"><span style="font-family: times;"> Za to vreme u 18. veku Džejmi i Kler dobijaju priliku da se vrate u Škotsku sa Ijanom koji se opet našao u nebranom grožđu, ovog puta zbog ubistva osobe na kraju prethodnje knjige (neću vam baš sve spojlovati, ali nemoguće je toliko neodređeno pričati o sedmoj knjizi u serijalu). Rodžer i Ijan su Dajanine večne vreće za udaranje, pa nije ništa drugačije ni u ovoj knjizi, ali Ijan makar pronalazi novu ljubav i ma koliko situacija bila komplikovana (jer naravno da jeste), kraj romana sugeriše da ih možda čeka hepi end (doduše, sa Dajanom se nikad ne zna). U Lalibrohu se opraštamo sa još jednim voljenim likom i ponovo srećemo Liri koja ni posle svih tih godina nije oprostila Džejmiju na izdaji. Kler zbog hitne medicinske intervencije mora natrag u Ameriku kod Fergusa (čak i Fergus dobija veoma intrigantnu priču, kad malo bolje razmislim, svašta se zapetljalo ovde što znači da nas u narednoj knjizi čeka mnogo raspretljavanja) i tad kreće potpuno ludilo jer Dajana voli da u poslednjih stotinak strana nadomesti svu sporost prethodnih 900. Ovo je OGROMAN SPOJLER, ali zapravo se razočaravajuće brzo razrešava, tako da čitate na sopstvenu odgovornost. Kao što joj je obećao, Džejmi brodom kreće nazad za Ameriku, međutim brod kreće ranije i Džejmi je primoran da nađe drugi. Kako to sudbina nekad voli da udesi, propušteni brod je stradao u oluji i nema preživelih. Lord Džon to saopštava Kler koja, razumljivo, upada u očaj. Zanimljivo je koliko Dajana bolje opisuje tragične scene od onih lepih, to se posebno vidi u ovom delu. Baš u tom trenutku Džon saznaje i da će Kler biti optužena za špijunažu i samim tim i izdaju a kazna je, razume se, smrtna. Kao poslednji gest svom dragom prijatelju, lord Džon odlučuje da oženi Kler kako bi dobila imunitet. Sve ovo sam vam otkrila samo da bih sa vama podelila citat u kom Džon saopštava Džejmiju da je zapravo bio intiman sa Kler, a koji glasi: </span><span style="font-family: times;"><i>I have had carnal knowledge of your wife</i>, i koji je, pored fraze <i>Scottish noise, </i>moja omiljena rečenica iz ovog serijala.</span></span></div><div style="font-feature-settings: normal; font-kerning: auto; font-optical-sizing: auto; font-stretch: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; font-variation-settings: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: medium;"><br /></span></span></div><div style="font-feature-settings: normal; font-kerning: auto; font-optical-sizing: auto; font-stretch: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; font-variation-settings: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: medium;"> Sedma sezona serije je već počela da se emituje (ima je i na Netflixu), prema tome, malo kasnim, ali ne mnogo, budući da je tek treća epizoda (u ovom trenutku poslednja emitovana) zagazila u sedmu knjigu. Dugo me nije bilo na blogu, ali pomislila sam da <i>Outlander </i>ipak zaslužuje post. Nadam se da sledeći neće biti o narednoj knjizi. No, kad smo već kod naredne knjige, saopšteno je da će osma sezona biti poslednja. Ne znam šta da mislim o tome. Jasno mi je da ne mogu da čekaju da Dajana završi serijal, ali nadali smo se da će bar ispratiti sve knjige zasebnom sezonom. Možda je neka od narednih knjiga dosadna kao The Fiery Cross pa nema dovoljno materijala za celu sezonu? Ili će u ovoj sezoni zagaziti u sledeću knjigu (tačno ću da odlepim ako to urade, jedna Dajanina ciglica godišnje je moj maksimum). Ostaje da se vidi. Samo se nadam da fanovi knjiga neće doživeti istu sudbinu kao fanovi Martina i da kraj neće biti dozlaboga smandrljan. Ali o tome ćemo brinuti kad na to dođe red, sad je vreme da se uživa.</span></span></div><div style="font-feature-settings: normal; font-kerning: auto; font-optical-sizing: auto; font-stretch: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; font-variation-settings: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: medium;"><br /></span></span></div><div style="font-feature-settings: normal; font-kerning: auto; font-optical-sizing: auto; font-stretch: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; font-variation-settings: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: medium;"><b>Izdavač:</b> <i>Orion UK</i></span></span></div><div style="font-feature-settings: normal; font-kerning: auto; font-optical-sizing: auto; font-stretch: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; font-variation-settings: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: medium;"><b>Ocena:</b> 4/5</span></span></div><div style="font-feature-settings: normal; font-kerning: auto; font-optical-sizing: auto; font-stretch: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; font-variation-settings: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="font-feature-settings: normal; font-kerning: auto; font-optical-sizing: auto; font-stretch: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; font-variation-settings: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><p class="p2" style="font-family: "Helvetica Neue"; font-feature-settings: normal; font-kerning: auto; font-optical-sizing: auto; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; font-variation-settings: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><br /></p>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04652047942568768920noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-3789388054109831472022-10-21T12:53:00.004+02:002022-10-21T12:53:59.575+02:00Svi u ovoj prostoriji će jednog dana umreti - Emili Ostin<div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"> Emili Ostin je kanadska književnica. Prvi roman <i>Svi u ovoj prostoriji će jednog dana umreti</i> objavila je 2021. godine. Roman je naišao na odličan prijem kritike i publike, nominovan je za nagrade <i>The Stephen Leacock Memorial Medal for Humour</i> i <i>Amazon First Novel Award</i>. Diplomirala je na Katedri za engleski jezik i književnost i stekla master diplomu iz bibliotekarstva. Na književnu scenu stupila je novelom <i>Oh, Honey</i>, za koju je dobila podršku Kanadskog saveta za umetnost za kvir feminističku književnost. Trenutno piše drugi roman za koji je takođe dobila podršku Kanadskog saveta.</span></div><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjY3IjZNfGyAqAZufSx-AOaeA8CmVDmpa9TSKuzSbPiTqebzkSg1NJa9RkQiLUlOdgaPhc9DzqjuvUMGFcOtgknwGKIBIG32DsJ55unT5yKSWw5C30NWYtHAe9pFw86LS90cPXb8hI-nDaa78EGWt-egW6ria6Gf493dbQGW6tXGyUdxptbJdAuHw/s1392/6F43B1FB-2794-4A95-8453-9BD7F26EE8D7-93914-00001112EBB8C912.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1392" data-original-width="1392" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjY3IjZNfGyAqAZufSx-AOaeA8CmVDmpa9TSKuzSbPiTqebzkSg1NJa9RkQiLUlOdgaPhc9DzqjuvUMGFcOtgknwGKIBIG32DsJ55unT5yKSWw5C30NWYtHAe9pFw86LS90cPXb8hI-nDaa78EGWt-egW6ria6Gf493dbQGW6tXGyUdxptbJdAuHw/w400-h400/6F43B1FB-2794-4A95-8453-9BD7F26EE8D7-93914-00001112EBB8C912.JPG" width="400" /></a></div><br /><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: large;"> Ukoliko bismo pokušali da zaplet romana <i>Svi u ovoj prostoriji će jednog dana umreti </i>svedemo na jednu rečenicu, ona bi verovatno glasila ovako: Gilda, anksiozna lezbejka ateistkinja u dvadesetim godinama, slučajno dobija posao u katoličkoj crkvi. Gildu upoznajemo u trenutku kada doživljava lakšu saobraćajnu nesreću u kojoj je povredila ruku, zbog čega mora u bolnicu. Većina bolničkog osoblja na prijemnom pultu je poznaje, što je čini veoma nervoznom jer, ispostaviće se, Gilda često posećuje odeljenje za hitan prijem pa je zbog toga više ne shvataju sasvim ozbiljno. No, Gilda nije klasičan slučaj hipohondra, o čemu svedoče brojni neiskorišćeni uputi za psihijatriju, već neko koga kroz život prati parališuća anksioznost. Nakon gubitka posla, saobraćajne nesreće i saznanja da njen brat ima ozbiljan problem sa alkoholom, Gilda upada u veoma mračnu epizodu tokom koje u stanu pronalazi letak koji reklamira besplatno mentalno savetovalište u obližnjoj katoličkoj crkvi i odlučuje da ga poseti. Na vratima crkve sreće sveštenika koji, međutim, pomisli da je došla na razgovor za posao. Budući da joj socijalne veštine nisu jača strana i da ju je sramota da kaže da je došla zbog savetovališta, Gilda odlučuje da mu ne protivreči i dobija posao sekretarice u crkvi. Naizgled odlična vest za nekoga ko ne može da plati kiriju, potrebno je samo da se pravi da je sušta suprotnost onoga što zaista jeste. U trenutku kada pređe prag svog novog radnog mesta i uveri se da „Bog ne pokazuje naznake želje da je zbriše sa lica zemlje“ počinje Gildino žongliranje lažima. Istovremeno, od svojih novih kolega mora da sakrije da je lezbejka koja uopšte ne veruje u Boga, a od svoje nove devojke da je zaposlena u crkvi. Na početku se čini da joj ne ide loše: otac Džef je oduševljen činjenicom da ume da uključi računar i zna da pošalje mejl, a Elenor je i dalje tu, uprkos tome što Gilda ponekad nije, makar ne duhom. Situacija će, međutim, vrlo brzo početi da se komplikuje. Gilda će među nepročitanom poštom crkve, za koju je bila zadužena njena prethodnica Grejs, pronaći nekoliko poruka Grejsine prijateljice koja očigledno nije svesna da piše pokojnici. Gildu će sama pomisao na staricu koja je nedavno izgubila muža a sada treba da se suoči i sa smrću bliske prijateljice u potpunosti slomiti. Bez razmišljanja će se upustiti u dopisivanje sa njom, glumeći Grejs o kojoj zapravo ništa ne zna.</span></div><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: large;"> Gildina sposobnost da se preoptereti osećanjima drugih, posebno ljudi koje uopšte ne poznaje, mnogo govori o njenoj ličnosti i mehanizmima odbrane od sopstvenih problema. Naročito kad se u obzir uzme činjenica da je izuzetno zatvorena i da gotovo mehanički izgovara rečenice poput „Dobro sam“ kada to očigledno nije slučaj. Dok pokušava da uteši staricu koja je ostala bez supruga, Gilda istovremeno opsesivno traži komšijsku mačku koja je nestala nakon požara u kući, dopisuje se sa momkom koga joj je „nabacio“ neko iz parohije a koji joj užasno ide na živce (to radi jer želi da ostane u ulozi, plašeći se da će, ako ga odbije, svi odmah shvatiti da je gej), pokušava da pomogne bratu alkoholičaru i dodvori se roditeljima, i zajedno sa kolegom iz crkve Barnijem istražuje sumnjive okolnosti Grejsine smrti – dok istovremeno tone sve dublje u mračne misli i kontemplira o samoubistvu.</span></div><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: large;"> Roman je ispripovedan u prvom licu pa o svemu ovome čitamo iz Gildine perspektive, prateći njen zbrkani tok svesti u fragmentima. Zanimljivo je da Emili Ostin odlučuje da ovako mračnu temu začini vrlo čestim uplivima humora i čini to maestralno, ne poništavajući ozbiljnost teme kojom se bavi. Gilda je zapravo veoma duhovita i njen mračni smisao za humor može se posmatrati kao jedan od mehanizama odbrane koji nije toliko neobičan kod ljudi koji se bore sa depresijom. Velika je verovatnoća da ćete se naglas smejati tokom čitanja ovog romana, ali bez ikakve griže savesti. Iako u nedvosmisleno teškoj situaciji, Gilda je osoba od krvi i mesa i njeno mentalno zdravlje nije jedina stvar koja je definiše. Ona je ujedno izuzetno brižna, ali i vrlo smotana, pa smešne situacije u koje zapada čine da bude dopadljiva, da se čitalac zaista veže za nju, da je ne posmatra samo kao personifikaciju određene dijagnoze.</span></div><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: large;"> Talenat Emili Ostin ogleda se, između ostalog, i u pristupu temi koju obrađuje. Roman počinje poput prave komedije intrige, zasnovane na nesporazumima i iznenadnim obrtima. Gilda je upravo junakinja specifična za takve komedije, nespretna i nesposobna da se snađe čak i u najobičnijim situacijama. Kada čitalac shvati zbog čega je to tako već je osvojen njenim šarmom i autorka bez bojazni može da pređe na suštinu. Smeštanje pripadnika LGBT zajednice u kontekst katoličke crkve izuzetno je odvažan potez autorke, ali ona to čini bez namere da ikoga uvredi. Ona prosto preispituje hrišćansku dogmu iz ugla ateiste i skreće pažnju na brojne besmislice i površnosti. Na primer, kada Gilda čita odlomke iz Biblije (prvi put u životu, čini se):<span class="Apple-converted-space"> </span></span></div><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><blockquote style="border: none; margin: 0px 0px 0px 40px; padding: 0px; text-align: left;"><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><i><span style="font-family: times; font-size: large;"></span></i></div><blockquote><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><i><span style="font-family: times; font-size: large;">Ko opsuje oca svojega ili mater svoju, da se pogubi.</span></i></div><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">To mi se čini malo ekstremnim. Da li misle na korišćenje ružnih reči ili unajmljivanje veštice da izgovori nekoliko reči kako bi prizvala natprirodne sile i nanela im zlo?</span></div><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ne mogu da ne primetim upotrebu muških zamenica. Pitam se da li se ta direktiva odnosi na mene. Da li je to rupa u zakonu koju mogu koristiti isključivo žene? Ko god da je napisao ovu knjigu, toliko je davao prednost muškarcima da je potpuno zaboravio na drugu polovinu ljudskog roda. Izgleda da ja smem da psujem roditelje bez ikakvih posledica.</span></div><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><i><span style="font-family: times; font-size: large;">Ko bi muškarca obležao kao ženu, učiniše gadnu stvar obojica; da se pogube; krv njihova na njih.</span></i></div><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Au. Hvala bogu pa izgleda kao da se ni ovo ne odnosi na žene. Razočarana sam što je Bog toliko homofobičan da je zaboravio na lezbejke, ali mislim da bih radije bila zaboravljena nego pogubljena.</span></div><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Čekaj. Da li bih?</span></div><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><i><span style="font-family: times; font-size: large;">Za mrtvacem ne režite tijela svojega, ni udarajte na se kakvih biljega. Ja sam Gospod.</span></i></div><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Spuštam rukav preko ručnog zgloba gde sam istetovirala mali upitnik. Konačno greh koji se odnosi na mene.</span></div><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><i><span style="font-family: times; font-size: large;">Ne oblači na se haljine od dvojakih stvari.</span></i></div><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Šta? Zašto?</span></div></blockquote><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"></span></div></blockquote><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: large;"> Važno je napomenuti da u romanu Emili Ostin crkva nije neprijatelj, niti su ljudi okrenuti crkvi negativci, naprotiv, Gildi boravak u crkvi na neki način pomaže. Satira i kritika su usmerene na one koji dogmu shvataju zdravo za gotovo, bez ikakvog konteksta i kritičkog mišljenja, koji osuđuju sve što je drugačije bez pokušaja da razumeju, zaboravljajući pritom na osnovne postulate hrišćanstva kao religije koja propoveda ljubav i požrtvovanost. Iako koristi crkvu kao veoma upečatljiv primer, Emili Ostin ne postavlja pitanje šta danas znači biti hrišćanin već šta znači biti čovek.</span></div><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: large;"> Još odvažniji je, možda, prikaz Gildinog mentalnog stanja. Mentalno zdravlje je u poslednje vreme česta tema književnosti, ali Emili Ostin bira malo drugačiji pristup. Depresija i anksioznost u ovoj knjizi nisu romantizovane, naprotiv, autorka nakon duhovitog uvoda u fabulu sasvim neočekivano i bez pardona uvlači čitaoca direktno u mrak sa kojim Gilda mora da se nosi. A taj mrak je prikazan u svojoj najmračnijoj formi, realan, kakav jeste, iznenadni bezdan. Poruka autorke je da se iz njega ipak može izvući, čak iako to deluje potpuno nemoguće. Mi ne znamo šta će se dalje dogoditi sa Gildom, njeni problemi ne mogu nestati tek tako, ali autorka je ipak optimistična. Svi na ovom svetu će jednog dana umreti, ali ako danas nije taj dan, zašto onda ne bismo živeli?</span></div><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-family: "Helvetica Neue"; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><div style="background-color: white; border: 0px; box-sizing: border-box; font-family: Roboto; font-stretch: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-variant-numeric: inherit; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; text-align: justify; vertical-align: baseline;"><span style="border: 0px; box-sizing: border-box; font-family: times; font-size: medium; font-stretch: inherit; font-style: inherit; font-variant: inherit; font-weight: inherit; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;"> </span><span style="border: 0px; box-sizing: border-box; font-family: times; font-stretch: inherit; font-style: inherit; font-variant: inherit; font-weight: inherit; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;"><span style="font-size: large;"> Ocena: 5/5</span></span></div><div style="background-color: white; border: 0px; box-sizing: border-box; font-family: Roboto; font-stretch: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-variant-numeric: inherit; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; text-align: justify; vertical-align: baseline;"><span style="border: 0px; box-sizing: border-box; font-family: times; font-stretch: inherit; font-style: inherit; font-variant: inherit; font-weight: inherit; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;"><span style="font-size: large;"> Izdavač: <a href="https://odiseja.co.rs/knjige/knjige-za-odrasle/knjiga-svi-u-ovoj-prostoriji-ce-jednog-dana-umreti-autor-emili-ostin-1220" style="border: 0px; box-sizing: border-box; color: #585858; font-family: inherit; font-stretch: inherit; font-style: inherit; font-variant: inherit; font-weight: inherit; line-height: inherit; margin: 0px; outline: none; padding: 0px; transition: all 0.25s ease 0s; vertical-align: baseline;" target="_blank">Odiseja</a></span></span></div><p class="p1" style="background-color: white; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #454545; font-family: Helvetica; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; padding: 0px; text-align: justify; vertical-align: baseline;"><span style="border: 0px; box-sizing: border-box; font-family: times; font-stretch: inherit; font-style: inherit; font-variant: inherit; font-weight: inherit; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;"><span style="font-size: large;"><br style="box-sizing: border-box; margin: 0px; padding: 0px;" /></span></span></p><div style="background-color: white; border: 0px; box-sizing: border-box; font-family: Roboto; font-stretch: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-variant-numeric: inherit; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; text-align: justify; vertical-align: baseline;"><span style="border: 0px; box-sizing: border-box; font-family: times; font-stretch: inherit; font-style: inherit; font-variant: inherit; font-weight: inherit; line-height: inherit; margin: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;"><span style="font-size: large;"> *Tekst je prethodno objavljen kao pogovor srpskom izdanju.</span></span></div><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><br /></div>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04652047942568768920noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-59817967450459122652022-05-07T15:18:00.001+02:002022-05-07T15:18:05.677+02:00Mesečni favorit – mart i april<div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: large;"> </span><span style="font-size: large;"><br /></span><span style="font-size: large;"> Konačno je stiglo proleće i već se lakše diše (ako imate alergije ovo ne važi za vas, moje su se misteriozno povukle pre nekoliko godina). Uz to su iza nas i praznici, poznati kao dani koji unesu pometnju u svakodnevno funkcionisanje i izazivaju potrebu da se nekoliko puta dnevno zapitate „koji je danas dan?“ Ti dani su, međutim, u mom slučaju i sinonim za dosta čitanja, posebno oni kada ništa ne sme da se buši, farba i budži. Da se čita, srećom, sme. I sami ste primetili da u poslednje vreme zapostavljam blog. Nemam neko legitimno opravdanje za to – tako je kako je. Ali to ne znači da makar jednom u sto godina ne mogu da se osvrnem na naslove pročitane u prethodnom periodu i makar na taj način vam skrenem pažnju na neke koje nikako ne bi trebalo da propustite. Pa, da krenemo redom:</span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhaX9oGwMlPH98tsiBuTqKlEg26lrDK8cv6qeoReYzMginpOdew8QkeS3vfL-VUVbS1z0i2OUIOIhrrSKHeQd_Y2eS6KUcPqn-KRXzQLDsXWd4Z-ti6S9nLenzMjXMhmsJoGZZ8SR7EQXQX8TOJK7hof8EjuzPdCgD6XpzvS_ERWQzjEAQCD3Yj4Q/s3024/19EF4B42-B078-413C-9BB0-103C53E792E5-37646-0000185F19ED0544.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: times;"><img border="0" data-original-height="3024" data-original-width="3024" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhaX9oGwMlPH98tsiBuTqKlEg26lrDK8cv6qeoReYzMginpOdew8QkeS3vfL-VUVbS1z0i2OUIOIhrrSKHeQd_Y2eS6KUcPqn-KRXzQLDsXWd4Z-ti6S9nLenzMjXMhmsJoGZZ8SR7EQXQX8TOJK7hof8EjuzPdCgD6XpzvS_ERWQzjEAQCD3Yj4Q/w400-h400/19EF4B42-B078-413C-9BB0-103C53E792E5-37646-0000185F19ED0544.JPG" width="400" /></span></a></div><span style="font-family: times;"><br /><span style="font-size: large;"><br /></span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: large;"><br /></span><span style="font-size: large;"> <b> 1. Žena koja godinu dana nije ustala iz kreveta, Sju Taunzend </b>– Mart je otpočeo željom za laganim, duhovitim štivom i podsvesnom željom za hibernacijom, pa je ovaj roman delovao kao nešto što se savršeno uklapa u zadate kriterijume. Eva ima muža i dvoje dece za kojima večito rasprema i koje doslovno dvori. Kao i većina drugih žena, uostalom. Za razliku od drugih žena, međutim, Eva odlučuje da je dosta. Na dan kada blizanci odlaze na koledž, Eva obučena leže u krevet. I odlučuje da sa njega ne siđe narednih godinu dana. Ubrzo svi (doduše nerado) prihvataju njenu odluku, iako je niko ne razume. Zašto to radi? Mora da razmisli. O čemu ona to pobogu ima da razmišlja? O svemu. Da li se slonovi znoje. Da li su Mesec izmislili pesnici? Da li su ona i njen muž srećni u braku? Ako sanjate o savršenoj, srećnoj porodici, ova knjiga će vam već u prvoj polovini srušiti snove. Eva je možda iščašen lik, ali čekajte tek da upoznate njenu porodicu. Ovaj roman je katalog samoživih junaka operisanih od empatije, prema tome - naravno zabavan, ali Daily Mail (na koricama) preteruje kad kaže da ćete se smejati do suza. Tu i tamo neki smešak, i to je to. Priča se u nekom trenutku rasplinjava i tračevi o Evinom stanju će od komšiluka preći na tviter a onda i u medije pa će se ispred Evine kuće skupiti horda obožavalaca koji je smatraju sveticom i žele njen savet. Bilo kako bilo - knjiga se pročita za dan. Nije “wow”, ali bar nije dosadna. Ako nemate problem da svarite doslovno nepodnošljive likove, ovo je sasvim ok vikend-roman za opuštanje. Svako ko je makar jednom pokupio prljave čarape sa poda neće moći da ne pronađe makar trunku razumevanja za Evu. S druge strane, ako ga preskočite, nećete mnogo propustiti. P.S. Autorka se proslavila knjigama o Adrijanu Molu, ali ja ih nikad nisam čitala pa ne mogu da uporedim. P.P.S. Ocene na Goodreadsu su kriminalne.</span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: large;"><br /></span><span style="font-size: large;"> <b> 2. Donesite mi glavu Ajvi Poket, Kejleb Krisp</b> – Pisala sam o prvom delu Ajvi Poket (<a href="https://stshbook.blogspot.com/2020/12/samo-ne-ajvi-poket-kejleb-krisp.html" target="_blank">OVDE</a>), i moram da priznam da sam bila strašno ljubomorna što nije meni zapalo da je prevedem. Okolnosti su se, međutim, promenile i složile tako da mi se želja ostvari pa će vas na prvoj strani druge i treće knjige Ajvinih avantura dočekati moje ime (treća izlazi za koji dan). Naravoučenije – budite zavidni, ponekad se isplati. Malo je reći da sam uživala u prevođenju ovih knjiga, a o tome koliko mi je žao što ih nema više ne vredi ni govoriti. Ajvi Poket je apsolutno jedna od mojih omiljenih književnih junakinja za decu, odmah posle Pipi Duge Čarape. I da, ovo jesu knjige za decu, i klinci ih obožavaju, ali ja iskreno mislim da je pisana tako da odrasli u njoj mnogo više uživaju. Verujte mi na reč, čitajte Ajvi Poket.</span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: large;"><br /></span><span style="font-size: large;"> <b>3. Mi protiv vas, Fredrik Bakman </b>– Već neko vreme mi je jasno da Bakman samo štancuje knjige i da će mi se, kad prođe nekoliko godina od čitanja, sve njegove priče i likovi (osim Uvea) zbrkati u glavi. Ali pošto je mart, kao što rekoh, bio period kad sam želela samo lagano štivo, uzela sam „Mi protiv vas“, iako mi ni „Medvedgrad“ zaista nije bio ništa posebno (veću ocenu je dobio samo zbog izuzetno važne teme kojom se bavi, opširnije utiske pročitajte <a href="https://stshbook.blogspot.com/2020/12/medvedgrad-fredrik-bakman.html" target="_blank">OVDE</a>). Nastavak mi se dopao još manje od Medvedgrada, a razlozi su više-manje isti. Nisam se u međuvremenu zainteresovala za hokej, i dalje ima previše likova za koje se nisam vezala ni u prvom delu, a ni sada. Više bih, na primer, volela da saznam šta se dogodilo sa uznemirenim ljudima nego sa stanovnicima Medvedgrada. Bakmanov stil ozbiljno počinje da me umara, ta repetitivnost i razbacivanje floskulama ostavljaju utisak kao da ni sam ne zna šta bi pisao i da je nastavak iznuđen (što ga nije sprečilo da ispiše skoro 500 strana). Čini mi se čak i da ne morate da čitate Medvedgrad jer deo ovog romana otpada na prepričavanje prethodnog. Kao i na milion puta ponovljena zapažanja poput onog da je strašno teško biti roditelj, da će neko umreti i da ovo nije takva i takva priča niti su likovi ovakvi i onakvi (kakva je to tačno priča nije najjasnije). Nastavci romana koji su isprva zamišljeni kao samostalni nikad nisu sjajni, a čini mi se da je to slučaj ovde jer je priča u Medvedgradu prilično zaokružena, čak dobijamo i informacije o tome šta će se sa pojedinim junacima desiti u budućnosti. Isti je slučaj i sa "Mi protiv vas" tako da stvarno ne razumem čemu treći roman koji je već najavljen.</span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: large;"><br /></span><span style="font-size: large;"> <b>4. Džoni Panika i Biblija Snova, Silvija Plat </b>– Nakon što mi je Bakman isisao dušu, posegnula sam za kraćom formom i dugoočekivanom zbirkom Silvije Plat. Ali tu me je već uhvatio reading slump pa sam je čitala mnogo duže i kilavije nego što sam želela (ili možda što zaslužuje). Kao i svaku drugu zbirku, i ovu krasi ta osobina da nisu sve priče jednako upečatljive ili dobre. U njoj su i neke priče koje Silvija nije želela da objavi iz života, kao i isečci iz dnevnika. Ne znam šta da mislim o takvim postupcima. S jedne strane, pomislite kako je autor imao razlog da nešto ne pusti u etar, s druge, setite se Kafke. Nisu mi se sve priče dopale, ali emotivno sam vezana za Silviju i bilo mi je drago što je ponovo čitam, kao kada posle sto godina sednete na kafu sa nekim sa kim ste izgubili kontakt, a ko vam je drag, i posle nekog vremena shvatite da veza zapravo nikad nije ni prekinuta.</span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: large;"><br /></span><span style="font-size: large;"> <b>5. Nevidljivi život Euridisi Guzmao, Marta Batalja</b> – Mnogo sam se radovala ovoj knjizi, ali nisam dobila ono što sam očekivala. Avaj. Euridisi je svaka žena u istoriji kojoj je rečeno da "to nije za žene". Svaka koju su ograničili na rad u kući i bavljenje decom jer je ono "napolju" rezervisano za muškarce. Svaka koja se nije odvažila da učini nešto što "nije damski". Svaka koju je na bilo koji način stopirao patrijarhat. Zamisao perfektna, stil blago duhovit, prva polovina knjige odlična. A onda se dogodi ta druga polovina u kojoj autorka uvodi Euridisinu sestru, a onda još gomilu likova, ali stvarno uvodi, onako kako se uvode novi likovi koji će biti od velike važnosti za fabulu. A onda pređe na novu turu likova. I svi ti (zapravo sporedni) likovi, iako njihove priče same po sebi nisu dosadne, prave ogromnu gužvu na prilično ograničenom prostoru (190 str) zbog čega Euridisi Guzmao postaje nevidljiva čak i u sopstvenom romanu. A možda je to genijalna zamisao autorke? Možda, ali ja sam se pomučila da je završim i baš mi je žao jer je, kao što rekoh, zamisao baš obećavala i baš sam htela da volim ovu knjigu. Ipak vam savetujem da je pročitate jer možda lakše varite detaljno uvođenje sporednih likova i možda baš zavolite ovu knjigu onako kako sam ja htela. Euridisi sigurno hoćete.</span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: large;"><br /></span><span style="font-size: large;"> <b>6. Alma i sedam čudovišta,<span class="Apple-converted-space"> </span>Iria G. Parente i Selene M. Paskual</b> – Naravno, prvo što primetite kada otvorite ovu knjigu jesu unutrašnje ilustracije koje su neobične i možda malo preozbiljne za dečju knjigu. Onda shvatite da se knjiga bavi temom čija ozbiljnost ne može ni da se opiše. Mentalno zdravlje dece je kod nas nekako i dalje tabu tema, mada šta je sve kod nas tabu, ovo uopšte ne treba da se čudi. Iz iskustva znam da roditelji ponekad, i pored najbolje namere, jednostavno ne znaju da prepoznaju neke znake (ili prosto ne žele da vide, što je sasvim razumljivo) a još manje znaju kako da o tim znacima govore sa decom. „Alma i sedam čudovišta“ je simbolična priča o devojčici koju noću posećuju različita čudovišta koja su se nastanila ispod njenog kreveta. Svako čudovište odgovara nekom od psihičkih problema sa kojima se deca i mladi susreću danas. Napisana je vrlo jednostavno, štaviše, stilski je to možda moglo mnogo bolje. A možda i nije jer na ovaj način prenosi poruku baš kako treba. Kada sam je pročitala (svesna toga da je stilski, eto, moglo bolje), naježila sam se od glave do pete i istovremeno ispunila nekom toplinom jer tako divno ohrabruje razgovor o najcrnjim mislima. Ovo je baš važna knjiga. I za decu i za roditelje. Dođe mi da je poklonim svima koje znam.</span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: large;"><br /></span><span style="font-size: large;"> <b> 7. Sobarica, Nita Prouz</b> – Zalepila sam se za ovaj naslov jer su roman šakom i kapom poredili sa Elenor Olifant. Ali jedna je Elenor Olifant. Htela sam da kupim original, ali iz nekog razloga je bio preskup a onda sam videla da je Vulkan objavio prevod. I protivno zdravom razumu sam otišla u knjižaru i kupila je. Prevod je strašno loš, lektura standardno nepostojeća. A ni priča mi se ne dopada (možda bi mi se više dopala u originalu, šta znam). I pitam se dokle će pisci da jašu na talasu spektruma. Sobarica po kojoj knjiga nosi naslov ima Aspergerov sindrom, i meni je uvek beskrajno simpatično da čitam o takvim likovima. Jednog dana na poslu zatiče telo mrtvog gosta i optužena je za njegovo ubistvo. Žanr bi se, prema tome, mogao odrediti kao neki duhoviti triler i kraj je prilično iznenađujući, ali ne zato što je priča dobro napisana već zato što je prosto ubačen tu, bez ikakve naznake i motivacije. Roman je apsolutni bestseler i svi su oduševljeni. Ja bih vam preporučila da je zaobiđete u širokom luku. Radnja neinventivna, likovi stereotipni do te mere da mi se čini kao da je autorka guglala „ljudi sa autizmom“ ili „problemi ilegalnih migranata“. Maltene uvredljivo.</span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: large;"><br /></span><span style="font-size: large;"> <b>8. Kalendar Maja, Zoran Ferić</b> – Pisala sam o knjizi na blogu (<a href="http://stshbook.blogspot.com/2022/04/kalendar-maja-zoran-feric.html" target="_blank">OVDE</a>), pa neću dužiti. Reći ću vam samo da mi se još od „Kazališta“ Ferić vrtoglavom brznim popeo na listi domaćih (tj regionalnih) pisaca. „Kazalište“ mi se dopalo više od „Kalendara“ (o „Putujućem kazalištu“ čitajte OVDE), ali i ovaj roman je odličan i ne čudi me što je pokupio sve moguće i nemoguće hrvatske nagrade. Čitajte Ferića, priuštite sebi malo čistog uživanja.</span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: large;"><br /></span><span style="font-size: large;"> <b>9. U očima zveri, Nastasja Marten</b> – Jedna od onih priča koja se mogla naći u Zabavnikovoj rubrici „Život piše drame“. Nastasja Marten je francuska antropološkinja koju je, dok je boravila u Sibiru, napao medved i odgrizao joj pola lica. „U očima zveri“ je kratka ali upečatljiva priča o njenoj borbi sa tim iskustvom. Počev od hladnih, neonskih svetala ruskih bolica i bolnih operacija, preko „možemo mi to bolje od Rusa“ stavova francuskih doktora, do njene šokantne želje da se vrati na „mesto zločina“ i konačno se pomiri sa onim što joj se dogodilo. Zanimljiva svakako, ali čini mi se da opštem utisku mnogo više doprinosi činjenica da je u pitanju istinita priča, a mom ličnom to što mi je malo vratila sećanje na vreme kad sam i sama ležala u bolnici dok su mi ušivali lice. Doduše posle susreta sa komšijskim psom, ne sa medvedom, ali bila sam mala pa je i mali pas delovao veći.</span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: large;"><br /></span><span style="font-size: large;"> <b>10. Zima, Ali Smit </b>– Htela sam da pišem poseban tekst o ovoj knjizi. I počela sam, ali nije mi se dalo, pa sam onda umesto toga napisala ovaj pregled. I evo, bukvalno ni sad ne znam šta da kažem, kako da vam dočaram koliko sam uživala u ovom romanu. „Zima“ je deo tetralogije „Godišnja doba“ i prethodi joj roman „Jesen“ (ne znam zašto je Štrik odličio da ovaj roman objavi prvi, ali može samostalno da se čita, tako da nije problem). Internet kaže da je Ali Smit inspiraciju za knjigu našla u Dikensu i Šekspiru i zaista, glavna junakinja romana, Sofija, pravi je moderni Skrudž. Pozvala je sina na božićnu večeru, ali posle zapetljancije sa bankom nije uspela da podigne novac i na trpezu može da iznese samo užegli kikiriki (ili tako nešto). Srećom (mada ne baš ako pitate Sofiju), tu je njena sestra koja će se pobrinuti za sve. A sin. Sin je tek posebna priča. Artur piše blog „Art u prirodi“ čiji je tviter nalog otela njegova bivša, Šarlot, pa sad na njemu lupeta kojekakve besmislice. Budući da nije spreman da majci saopšti o raskidu, Art unajmljuje devojku koju slučajno sreće da se tokom božićne posete majci pretvara da je Šarlot. Šta vam više treba da vas ubedite da odmah uzmete svoj primerak „Zime“? Mnogo je dobra, kad vam kažem.</span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: large;"><br /></span><span style="font-size: large;"> <b>11. Ovo niko ne pominje, Patriša Lokvud</b> – Još jedan zanimljiv, eksperimentalni roman, ali ovaj me, za razliku od „Zime“, nije baš oduševio. Romani sa tezom, pa još u nekonvencionalnoj formi, mogu biti mač sa dve oštrice i evo, ja ne znam na koju da se bocnem. Roman je podeljen u dva dela koja na prvi pogled mogu delovati kao dva zasebna romana - u prvom je u središtu "portal". Neimenovana junakinja romana proslavila se na netu pitanjem "Da li psi mogu biti blizanci". I taj deo je prepun britkih, ciničnih i poraznih (ali i duhovitih) zapažanja o modernom društvu. Iako je pisan u crticama (nalik na tvitove, recimo) pa je lako izgubiti tok, mislila sam da će mi ova knjiga možda ući u top 10. Ali onda stiže taj drugi deo kada junakinja saznaje o problemima sestrine trudnoće koji prerastaju u nezamislivi scenario i on vrlo jasno služi kao podsetnik šta je u životu zaista važno i kako svet koji poznajemo može da se preokrene u sekundi. Problem je u tome što, iako bi trebalo da bude emotivan i otrežnjujući, na mene nije ostavio očekivani utisak. Fell flat, što bi se reklo. Ali razumem poentu i istovremeno shvatam i zašto neki ljudi misle da je roman genijalan, dok drugi misle da je potpuna glupost. Nije potpuna glupost, naprotiv. P.S. Moram da pohvalim prevod, koji sigurno nije bio nimalo lak. Roman je oslanja na sleng i savremena dešavanja i moram da priznam da sam bila oduševljena kada sam naišla na izraze poput „osopa“. Ako ne znate šta to znači, onda ovo definitivno nije knjiga za vas.</span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: large;"><br /></span><span style="font-size: large;"> <b>12. Dnevnik 2020, grupa autora</b> – Na samom početku ove knjige Lana Bastašić objašnjava kako je došla na ideju da kolegama piscima iz regiona predloži da zajedno napišu dnevnik. Svako po dva odvojena meseca. To je bilo krajem 2019. godine. Naravno, niko nije mogao ni da sanja šta će doneti 2020. Dnevnik, dakle, vodi šest pisaca iz regiona: Lana Bastašić, Luiza Bouharaoua, Dijana Matković, Rumena Bužarovska, Danilo Lučić i Nikola Nikolić. Neke nisam čitala ranije. Za neke, iskreno, nisam ni čula. Nije mi svačiji stil legao i nisu svi unosi bili zanimljivi (što je i normalno kad vas neko tera da na silu pišete svakog dana). Ali dopala mi se knjiga i sve više mi se dopada što više razmišljam i pričam o njoj. Kao prvo, čita se kao roman. Nekako odmah imate svest da autori vrlo dobro znaju da pišu za publiku, pa u tom smislu ovo nije onaj pravi dnevnik koji čuvamo pod ključem. Neki to i koriste pa čitamo neke stavove i mišljenja kojima u dnevniku možda nije mesto. Ali nema veze. Druga zanimljiva stvar je kako su prelazi iz meseca u meseca suptilni i ne gube utisak celine. Dve stvari su mi pale na pamet. Prva, kako smo svi mi isti narod koji sticajem okolnosti nosi različita imena i živi na razgraničenim podnebljima. I druga, kako nas je ova korona ogolila i uniformisala nam misli. Zanimljivo, tokom čitanja sam pomislila da knjiga nije ono što sam očekivala. A iskreno, ni ne znam šta sam očekivala. Znam samo da je apsolutno vredna čitanja, iako u njoj nema neke velike poente, neki unosi vrište da autori nisu imali inspiraciju (ali, šta će, moraju) i nema šanse da će vam baš svi pisci leći. Ja sam je slistila za dan i po i baš me je vukla. Saosećala sam sa martovskom paranojom, setila se kako je to bilo kad sam u junu shvatila da ću se sunčati samo na terasi, ponovo bila ljuta zbog demonstracija u julu… a ponekad se vala i naglas smejala.<span class="Apple-converted-space"> </span></span><span style="font-size: large;"><br /></span><span style="font-size: large;"><br /></span><span style="font-size: large;">Dođosmo i do kraja ovog spiska. Kao što vidite, bilo je prilično šareno – red fenomenalnih knjiga, red onih bez kojih sam mogla. Iskoristiću privilegiju ličnog bloga da budem bezobrazno subjektivna i titulu favorita dodelim završnici trilogije o <b>Ajvi Poket</b>. Za kraj ću citirati Kejleba Krispa s kojim se apsolutno slažem: „Pa, dragi čitaoci, naša avantura je gotova. Hajde da ne budemo sentimentalni. Nismo u tom fazonu, zar ne? Kraj je bio veličanstven i žao vam je što je gotovo – oko toga se svi možemo složiti – ali postoje i druge knjige, drugi junaci. Ne, neće biti isto, ali šta jeste isto? Budući da moram da zaradim za lebac, nastaviću da pišem knjige o zanimljivoj deci – ali čisto sumnjam da će iko biti toliko nepodnošljiv, nepopravljiv ili uvredljiv kao Ajvi Poket. Niti će biti toliko veličanstveno zabavno pisati o njima.“ </span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: large;"><br /></span><span style="font-size: large;">Do sledećeg posta<br /></span><span style="font-size: large;">Vaša (uopšte nisam u fazonu da budem sentimentalna) <b>Stš <3</b></span></span></div>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04652047942568768920noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-76668578050225984012022-04-24T14:44:00.002+02:002022-04-24T14:44:40.880+02:00Kalendar Maja – Zoran Ferić<div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"> <b>Zoran Ferić </b>(1961) je hrvatski pisac. Književnu karijeru započeo je pisanjem priča: <i>Mišolovka Walta Disneya</i>, objavljena 1996. godine deset godina kasnije dobija nagradu „Dekada“. Za zbirku <i>Anđeo u ofsajdu</i> (2000) dobio je nagradu „Ksaver Šandor Gjalski“ i nagradu Jutarnjeg lista za proznu knjigu godine. Prvi roman <i>Smrt djevojčice sa žigicama</i> objavio je 2002, a zatim sledi niz nagrađivanih romana među kojima su najpoznatiji <i>Kalendar Maja</i>, <i>Na osami blizu mora </i>i <i>Putujuće kazalište </i>(prikaz pročitajte <a href="https://stshbook.blogspot.com/2021/08/putujuce-kazaliste-zoran-feric.html" target="_blank">OVDE</a>)<i>.</i> Knjige su mu prevedene na desetak jezika. Godine 2018. izabran je za predsednika Hrvatskog društva pisaca. Živi u Zagrebu, gde od 1994. godine radi kao profesor hrvatskog jezika u XVIII gimnaziji. Redovno održava radionice pisanja u <i>Booksi</i> i <i>CeKaPe-u</i>.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgjThy9dwHx1VzQj77syhSSd5KOfkySOd7WMs5_IpUdlzX5qBCIXwxJY7n_zefN6kXSLmjQF-df6PZ15Ky7VIQq0RnOzQjd-Gt3ERgpK2FC206YCsixkNYA2GhAmsxSX97FjiCuV_lobzy1vPFEk6yqc9iiR0f-2Pp6-RDUqNA_zsKe8tgah0x_lw/s3024/802CFD33-59DD-4854-A443-C75193E7E5D6-77883-000030E0D38541C7.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="3024" data-original-width="3024" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgjThy9dwHx1VzQj77syhSSd5KOfkySOd7WMs5_IpUdlzX5qBCIXwxJY7n_zefN6kXSLmjQF-df6PZ15Ky7VIQq0RnOzQjd-Gt3ERgpK2FC206YCsixkNYA2GhAmsxSX97FjiCuV_lobzy1vPFEk6yqc9iiR0f-2Pp6-RDUqNA_zsKe8tgah0x_lw/w400-h400/802CFD33-59DD-4854-A443-C75193E7E5D6-77883-000030E0D38541C7.JPG" width="400" /></a></div><br /><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <b> <a href="https://www.booka.rs/knjige/savremena-knjizevnost/kalendar-maja/" target="_blank">„Kalendar Maja“</a></b> je Ferićev najpoznatiji roman za koji je dobio nekoliko književnih nagrada. Narator romana, Tihomir, zajedno sa još nekolicinom prijatelja iz gimnazije i devedesetogodišnjom razrednom, odlazi na ponovljeno matursko putovanje brodom. „Maturanti“ imaju skoro sedamdeset godina, ali Tihomir tek pred putovanje, tokom ispijanja pića u kafiću, shvata da je ostario. Tom scenom, u kojoj narator nije siguran da li je platio račun pa ga zapravo plaća dva puta, Ferić otvara roman i ukazuje njegovu glavnu nit. Ponovljena maturska ekskurzija može se tumačiti kao pokušaj da se vrati vreme i poništi neumitna starost, da se restartuje kalendar Maja, taj zlokoban krug koji preti svojim krajem. Čitalac će ubrzo shvatiti da Tihomir ima još jedan (možda ne tako) skriveni motiv da oplovi hrvatskom obalom sa starim prijateljima. To će biti šansa da još jednom vidi Senku, ljubav iz gimnazijskih dana koja se zapravo nije ugasila i (ime junakinje sigurno nije slučajno izabrano) bacila senku na čitav njegov život. Scena sa dva puta plaćenim računom na Tihomira deluje kao epifanija: „Tko bi rekao da starost dolazi u jednome danu, da je donosi bezobrazni konobar kao bljutavu kavu i da se to može dogoditi na prijelazu iz proljeća u ljeto“, i izaziva brojne reminiscencije na prošlost.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Roman se sastoji iz dva narativa. Okvirni narativ je smešten u sadašnjost i prati „maturante“ na krstarenju. Isprekidan je pričom o životu naratora pa se u tom smislu može posmatrati kao bildungsroman. U središtu priče je zapravo isprekidana, ali nikad prekinuta veza između Tihomira i Senke, kao i pozadinski, ali jasno prisutan prikaz odrastanja i života na brdovitom Balkanu, uz sve istorijske uspone i padove dobro poznate svim čitaocima sa prostora bivše Juge. Krcat motivima uobičajenim za Ferićeve romane, Tihomirov život je obeležen komplikovanim porodičnim odnosima, još komplikovanijem seksualnom sazrevanju (iako se čini da junak nikad nije sazreo, možda baš zbog toga što je mu je komadić za koji je mislio da će ga konačno ispuniti zauvek izmicao), i najkomplikovanijem od svega – odnosom sa Senkom, ženom koja se iznova vraćala i taman kada je pomislio da je konačno tu – nestajala. „Kalendar Maja“ nije ljubavni roman, kao i sve u njemu isuviše je komplikovan da bi se mogao svesti na jedan tako prost žanr, ali ljubav, ma koliko u ovom slučaju bila tragična i devijantna, do te mere da bi se čitalac mogao zapitati da li je to zaista ljubav – vodilja je koja tera na okretanje brojnih stranica, drži čitaoce u neizvesnosti i želji da što pre stignu do razrešenja priče. Kada do tog razrešenja konačno dođe, ostaće gorak ukus u ustima i spoznaja da su ljudi samo ljudi, patetični u svojim nadanjima i skloni da romantizuju nešto što zaista ne bi trebalo (osvrnite se samo na najpoznatije ljubavne priče u književnosti i zapitajte se kakvi su to odnosi zaista). </span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"> U srži mračan, naslovljen mističnim predmetom koji sluti usud (roman je objavljen godinu dana pre čuvenog kraja još čuvenijeg Majanskog kalendara), „Kalendar Maja“ je realistična priča o običnom čoveku, ma šta to značilo, proistekla iz pera jednog od verovatno najboljih savremenih regionalnih pisaca koji svakoj napisanoj rečenici daje fantastičan prizvuk.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <b>Ocena:</b> 4/5<br /> <b>Izdavač:</b> <a href="https://www.booka.rs/" target="_blank">Booka</a></span></div>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04652047942568768920noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-48316678407742256112022-03-13T13:39:00.001+01:002022-03-13T13:39:18.205+01:00Mesečni favorit - januar i februar<div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"> Ponovo sam upala u čitalačku krizu. Tako mi i treba kad sam potrčala da pohvalim čitalačku godinu još u januaru. Ne znam u čemu je problem, da li mi se smučila ova zima koja nema nameru da ode ili biram pogrešne knjige, ali problem postoji. No, počastila sam se nekim knjigama kojima se baš radujem, pa se nadam da će one pomoći. Bolje bi im bilo! Pa, budući da mi mart nije baš naklonjen (ni u čitalačkom ni u nekom drugom smislu), pomislila sam da nije loše da se osvrnem na knjige pročitane tokom januara i februara. Možda to malo pomogne, bilo ih je baš dobrih. Idemo redom:</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgjiPnj3JtiI7JSDxjsBN_N8sU2KwlxJZe8iJ8Kezk5DIJ5611DEQAXYYyYlB97L8pzkYPXvqc_b2guBtU5fav8_X1ZQAjFVZknjJYqDGXmsukV13LZmuRJyelNHlBIumDcRL2VZpdMEaoUDargizGTOoQV3-WELNgZMQFaXQX5VeioYfZyqZQX1g=s2789" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2789" data-original-width="2580" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgjiPnj3JtiI7JSDxjsBN_N8sU2KwlxJZe8iJ8Kezk5DIJ5611DEQAXYYyYlB97L8pzkYPXvqc_b2guBtU5fav8_X1ZQAjFVZknjJYqDGXmsukV13LZmuRJyelNHlBIumDcRL2VZpdMEaoUDargizGTOoQV3-WELNgZMQFaXQX5VeioYfZyqZQX1g=w370-h400" width="370" /></a></div><br /><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> 1. <b>Molitva za Ovena Minija, Džon Irving</b> – Znala sam da ću uživati u ovom romanu jer mi se Garp mnogo dopao. Doduše, to ne mora uvek da bude slučaj, ali sa Irvingom, čini se, nema greške. Čitala sam ga tokom praznika i mnogo mi je prijao. Ne dajte da vas uplaši broj strana Irvingovih romana, čitaju se u dahu. O „Molitvi“ sam pisala <a href="https://stshbook.blogspot.com/2022/01/molitva-za-ovena-minija-dzon-irving.html" target="_blank">OVDE</a>, a evo i podsetnika na post o „Svetu po Garpu“ (klik <a href="https://stshbook.blogspot.com/2020/02/svet-po-garpu-dzon-irving.html" target="_blank">OVDE</a>). Oba romana preporučujem od srca.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> 2. <b>Moja godina odmora i opuštanja, Otesa Mošfeg</b> – Hajp oko ove knjige se podigao i pre nego što je objavljena i meni je još pre srpskog izdanja čučala na listi. Nisam mogla da odolim priči o ženi koja se odlučuje na hibernaciju u trajanju od godinu dana, a nisam se ni pokajala. Utisci su podeljeni – neki je mrze, neki je obožavaju. Meni se dopala, možda zato što nisam očekivala neku produhovljenu priču o egzistencijalnim krizama, bilo mi je jasno od početka da ova knjiga prosto nije o tome. Pisala sam i o ovom romanu, utiske možete pročitati <a href="https://stshbook.blogspot.com/2022/01/moja-godina-odmora-i-opustanja-otesa.html" target="_blank">OVDE</a>.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> 3. <b>Petrovi u gripu i oko njega, Aleksej Saljnikov</b> – Još jedan roman za koji sam znala da će mi se dopasti čim sam ga ugledala. Ispade da moj instinkt nikad ne greši, ali ne dajte da vas ovaj dobri niz zavara. Sećate se knjige koju sam polila kafom? To je ta. Nisam pisala o njoj van Instagrama jer ne znam ni šta bih rekla (napisala sam već na Instagramu - sudeći po tekstu na koricama, ni izavač nije znao). Ovo je jedna od najluđih knjiga koje sam pročitala u poslednje vreme i moraćete da mi verujete na reč da je prava poslastica za ljubitelje apsurda. Ne znam gde Lom pronalazi tako dobre pisce, ali samo neka nastavi. Šteta što ostaju u senci nekih daleko lošijih a popularnijih knjiga, kao što na primer „Kineskog cara“ nijednom nisam videla na profilima bukstagramera, a odličan je. Dakle, preporuka kao vrata.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> 4. <b>Karmila, Džozef Šeridan Lefanju</b> – Da sam umrla u februaru, ne bih imala pojma da je ova knjiga prevedena kod nas. Videla sam čak dva izdanja pored ovog. Ali ipak bih vam preporučila izdanje <b>Urban Readsa</b> jer, ako ćemo iskreno, priča savremenom čitaocu neće biti ni originalna niti posebno upečatljiva (posle niza i niza mnogo popularnijih priča o vampirima), ali ima vrlo važno mesto u istoriji književnosti a ilustracije Izabele Macanti joj (osim što su prelepe) daju neki poseban šmek. Pisala sam o „Karmili“ pa ako vas interesuje možete saznati zašto je toliko važna a i zaviriti u unutrašnje ilustracije (klik <a href="https://stshbook.blogspot.com/2022/02/karmila-dzezef-seridan-lefanju.html" target="_blank">OVDE</a>).</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> 5. <b>A Breath of Snow and Ashes, Diana Gabaldon</b> – Roman koji mi je oduzeo većinu meseca (oba) je šesti deo serijala <i>Outlander</i>. Ako već neko vreme pratite blog, znate da obožavam ovaj serijal i da knjige čitam neposredno pre emitovanja serije. Prošle nedelje je konačno počela da se emituje šesta sezona i bilo je krajnje vreme da se upustim u 1400 strana Dajanine skribomanije. Za razliku od prethodne knjige u serijalu koja je zagorčala život svim fanovima <i>Outlandera</i>, ova je odlična i mnogo mi je drago (o osećaju olakšanja da ne pričamo) što je prethodna knjiga bila samo privremeni nedostatak inspiracije autorke. Pisala sam o romanu <a href="https://stshbook.blogspot.com/2022/02/a-breath-of-snow-and-ashes-diana.html" target="_blank">OVDE</a> (u postu imate linkove ka svim prethodnim knjigama iz serijala), ali odmah da vas upozorim, strašno je teško napisati smislen post o šestoj knjizi serijala bez spojlera, tako da ne očekujte previše. P.S. Gledate li <i>Outlander</i>?</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> 6. <b>Nestvarno a stvarno 2, Živojin Petrović</b> – Bilo je očekivano da ću posle Dajane prionuti na nešto kraću formu pa mi je zbirka o zanimljivostima iz srpske istorije Živojina Petrovića došla kao poručena. Prvi put sam se sa Petrovićevim delom susrela kroz roman „Do viđenja“ o ekscentričnom beogradskoj bogatašici (tekst o knjizi je <a href="https://stshbook.blogspot.com/2020/11/do-vienja-zivojin-petrovic.html" target="_blank">OVDE</a>) i budući da je u pitanju priča zasnovana na istinitom događaju, stvarno sam se oduševila. Onda sam pročitala i prvu zbirku „Nestvarno a stvarno) o kojoj sam pisala <a href="https://stshbook.blogspot.com/2021/03/nestvarno-stvarno-zivojin-petrovic.html" target="_blank">OVDE</a>, pa je bilo logično da pročitam i drugu. O drugoj nisam pisala zaseban post, ali tekst o prvoj bi trebalo da bude dovoljan da shvatite šta možete očekivati od ovih knjiga. Prva mi se više dopala. Imam utisak da Petrović nije imao u planu drugu zbirku i da je ona nastala zbog popularnosti prve. Zašto to mislim? Pa, zbog toga što je u prvu evidentno ubacio stvarno najzanimljivije priče na koje je naišao. Ipak, i u drugoj ima mnogo čega zanimljivog i događaja i junaka koji zaista ne zaslužuju da budu zaboravljeni, tako da vam obe preporučujem od srca.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> 7. <b>Markovaldo, Italo Kalvino</b> – Volim Kalvina i pročitaću sve što je ikad napisao, odmah da se zna. Markovaldo je zbirka priča o istoimenom junaku. Mala knjiga puna velikih reči. Kalvino je zaista poseban pisac i teško je prepričati njegova dela. Ovo je zbirka o malom čoveku u velikom svetu koji na sve načine pokušava da preživi. Mogla bi se klasifikovati kao komedija, ali ništa tu nije zaista smešno, naprotiv. Znate, kao ona scena u „Čekajući Godoa“ kada Estragonu spadnu pantalone (ako ne znate o čemu pričam, obavezno čitajte Beketa). Čitajte Kalvina.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> 8. <b>Zapisano u beskraju, Irene Valjeho</b> – Jao, jao, jao. Bila sam uverena da ću uživati u ovoj knjizi i otvorila sam je s ogromnim očekivanjima. Totalno pogrešnim. Sa Irenom Valjeho je sve krenulo nizbrdo. Ovo bi trebalo da bude knjiga o nastanku knjige u antičkom svetu. Ali nije. Ovo je knjiga o antici, onako uopšteno i knjigama, isto tako uopšteno. Red priče o Aleksandrijskog biblioteci, Aleksandru Velikom, red prepričavanja Homerovih epoha, Orvelove <i>1984</i>, Bredberijevog <i>Farenhajta</i> i još gomile knjiga sa kojima bi, da se razumemo, svako ko se uhvati za ovakvo štivo trebalo da bude upoznat. Kakve veze Orvel i Bredberi imaju sa antikom, pitate se? Pitam se i ja. Ostatak knjige su uglavnom autorkine reminiscencije sa sopstvenu prošlost kojima apsolutno nije mesto ovde, na primer na situacije u kojima je mama tera da uči da čita a ona neće pa neće. Nisam je završila. Ali pročitala sam više od pola i ne želim da taj trud prođe nenagrađeno. Zato je na listi.<span class="Apple-converted-space"> </span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Stigli smo do kraja liste. Stvarno sam prezadovoljna. I brojem knjiga (bolje reći brojem pročitanih strana, jer – Outlander) i odabirom. Mislila sam da će mi biti teško da izaberem favorita, ali ipak nije. Titula pripada <b>Dajani Gabaldon</b>. Uz sve mane, zaista treba znati napisati roman od 1400 strana (podsećaću vas dok sam živa) koji sve vreme drži pažnju. I još čim se izborite sa ciglicom i dođete do kraja poželite da se odmah bacite na sledeću. Priznaćete, to nije lako.<br />Šta ste vi čitali ove zime? Kako se borite s čitalačkim krizama? Pišite mi u komentarima!</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Do sledećeg posta,<br /> Vaša (možda hibernacija do proleća i nije tako loša ideja) <b>Stš <3</b><br /></span><br /></div>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04652047942568768920noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-31831490598024980222022-02-26T11:55:00.003+01:002022-02-26T11:55:43.073+01:00A Breath of Snow and Ashes – Diana Gabaldon (Outlander #6)<div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"> <br /><b> Dajana Gabaldon</b> je američka autorka, rođena 1952. godine. Po struci je diplomirani zoolog, magistar biologije mora i doktor ekologije, pa je, pre nego što se posvetila pisanju, godinama radila kao univerzitetski profesor. </span><span style="font-family: times; font-size: large;">Interesantno je da je prvi roman u serijalu <b><i>Tuđinka</i></b> (<i>Outlander</i>) počela da piše iz razonode, zarad vežbe. Kako sama kaže, nije ni sanjala da će joj pisanje doneti svetsku slavu. Iako je prvu knjigu objavila 1991. godine, istinsku slavu je doživela tek nakon ekranizacije priče o Kler Rendal, 2014. godine. Serija <i>Outlander</i> je izuzetno dobro prihvaćena i Gabaldonovoj je donela na hiljade novih čitalaca koji možda pre toga nikada nisu čuli za nju. Serijal je širom sveta doživeo nova izdanja i trenutno je popularniji nego što je ikada bio otkako je objavljen.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEg-QM_qlHCu3pndM8YYmga_AZUxwh64-Gt4dZ_bcQb4xkRh3vuucfdod-HnJ81MFVykXlKVTNiDXmkbh3AWi6EzKkUp-qbYVNAbItz3nFu6eABpCEaHU8RIQ-_uNjoWb3mbVJdXCbaKz9cfhZIh1NIqQi3aEFxRl3enHXsWfomvfWjXFqGarlPnfQ=s3024" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="3024" data-original-width="3024" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEg-QM_qlHCu3pndM8YYmga_AZUxwh64-Gt4dZ_bcQb4xkRh3vuucfdod-HnJ81MFVykXlKVTNiDXmkbh3AWi6EzKkUp-qbYVNAbItz3nFu6eABpCEaHU8RIQ-_uNjoWb3mbVJdXCbaKz9cfhZIh1NIqQi3aEFxRl3enHXsWfomvfWjXFqGarlPnfQ=w400-h400" width="400" /></a></div><br /></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"> Ukoliko još uvek niste čitali ovaj serijal, budite upozoreni, spojleri u ovom postu su neizbežni, pa vam savetujem da prvo bacite pogled na recenzije prvog dela (<i>Outlander</i> – klik <a href="https://stshbook.blogspot.com/2016/10/outlander-tuinka-dajana-gabaldon.html" target="_blank">OVDE</a>), drugog (<i>Dragonfly In Amber</i> – klik <a href="https://stshbook.blogspot.com/2017/07/dragonfly-in-amber-vilin-konjic-u.html" target="_blank">OVDE</a>), trećeg (<i>Voyager </i>– klik <a href="https://stshbook.blogspot.com/2017/10/voyager-putnik-outlander-3-dajana.html" target="_blank">OVDE</a>), četvrtog (<i>Drums of Autumn</i> – klik <a href="https://stshbook.blogspot.com/2018/12/drums-of-autumn-diana-gabaldon.html" target="_blank">OVDE</a>) ili petog dela (<i>The Fiery Cross</i> – klik <a href="https://stshbook.blogspot.com/2020/02/the-fiery-cross-diana-gabaldon.html" target="_blank">OVDE</a>) zavisno od toga koliko ste upoznati sa samom pričom, bilo kroz knjige ili TV seriju.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /><i><b> A Breath of Snow and Ashes</b></i> je šesti deo serijala koji nakon izuzetno spore prethodne knjige konačno donosi malo (zapravo malo više) dinamike. Godina je 1772. i napetost zbog očekivane revolucije može se seći nožem. Posebno kada je u pitanju porodica Frejzer koja, zahvaljujući Kler, tačno zna šta će se dogoditi. Upoznatost sa događajima u budućnosti može biti mač sa dve oštrice i može vas, kao što smo to već videli u prethodnim knjigama iz serijala, dovesti u silne neprilike. Neprilika ni u ovom delu ne manjka.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Početak romana je prilično spor i opisuje svakodnevni život na imanju Frejzerovih. Kler je ponovo zauzeta pokušajima da unapredi medicinu (nakon uspeha sa penicilinom prelazi na eksperimentisanje sa anestezijom što apsolutno ne pomaže njenoj reputaciji veštice), a Brijana pokušava da upotrebi svoje inženjersko znanje i obezbedi imanju kanalizaciju i vodovod. I šibice, koje takođe prete da je gurnu u društvo mogućih veštica. No, situacija se zahuhtava i još jedan traumatičan događaj je na pomolu (ko je odgledao petu sezonu serije vrlo dobro zna o čemu je reč) zbog kog će porodica Frejzer na svoj spisak neprijatelja upisati još nekoliko imena. Neke već poznajemo, a neki su sasvim novi. Porodica Kristi, koja na imanje stiže na kraju pete knjige, u ovoj dobija vrlo važnu ulogu. Njen najmlađi član, Malva Kristi, napraviće zbrku neviđenih razmera.<span class="Apple-converted-space"> </span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /><i> A Breath of Snow and Ashes </i>dinamikom podseća na neke od (za sada) najboljih knjiga iz serijala. Toliko se toga događa da je nemoguće izdvojiti najvažnije epizode. Otmice, napadi, silovanja, ubistva, lažne optužbe… samo su deo ove uzbudljive priče. Upoznajemo još jednog putnika kroz vreme. Uprkos želji i nadi Kler da će sa sapatnikom podeliti iskustva, njegove namere su nečasne i želja da se što pre vrati u svoje vreme još jednom će porodicu Frejzer dovesti u smrtnu opasnost. Za razliku od prethodne knjige, šesta obuhvata dosta duži period pa tako konačno stižemo do godine u kojoj je objavljen famozni članak iz novina koji je zapravo naterao Brijanu da prođe kroz kamenje. Neću otkrivati šta se dogodilo i kako je ta vest dospela do novina. Budući da serijal još nije završen, jasno vam je da su i Kler i Džejmi živi. Reći ću samo da savet da ne verujete svemu što pročitate u novinama datira mnogo pre našeg vremena.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Porodica Frejzer će pri kraju knjige postati bogatija za još jednog člana. To će, međutim, ubrzo postati gorko-slatka vest. <b>SPOJLER!</b> Devojčica će se roditi sa urođenom smetnjom koja u 20. veku zahteva rutinsku operaciju, ali u 18. znači sigurnu smrt. Pred Brijanom i Rodžerom je teška odluka. Ostati i osuditi ćerku na smrt ili rizikovati povratak u sopstveno vreme, koji, kao što znamo, takođe može biti smrtonosan.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /><i> A Breath of Snow and Ashes, </i>baš kao i <i>The Fiery Cross </i>broji oko 1400 stranica. Kao i u prethodnim knjigama, Dajana Gabaldon piše opširno i uživa u deskripcijama. Za razliku od pete knjige, međutim, ova je izuzetno bogata dešavanjima i opravdava obim. Uprkos sitnim zamerkama i manama, knjiga od 1400 stranica (da li sam spomenula koliko stranica ima??) koja sve vreme, bez izuzetka, drži pažnju, zaslužuje sve pohvale. Divno je znati da je <i>The Fiery Cross<span class="Apple-converted-space"> </span></i>bio<i> </i>samo loš period u evidentno nepresušnom izvoru autorkine inspiracije jer ćete (a to je inače njena uža specijalnost) nakon duge borbe sa (ponavljam) 1400 stranica ove knjige poželeti da istog trenutka pređete na sledeću.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Nova sezona serije <i>Outlander</i> počinje 6. marta. Prethodna je već zagazila u ovu knjigu (što nije ni čudno s obzirom na nedostatak materijala u petoj) i neke stvari u malo izmenjene (mali hint: Stiven Bonet). Najavljeno je osam epizoda što mi se čini nedovoljnim za sve događaje iz knjige (sedma će navodno imati više, tako da možda sezona neće obuhvatiti celu knjigu), ali svakako jedva čekam da vidim šta su nam spremili.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /><b> Izdavač:</b> Penguin UK (Arrow)<br /><b> Ocena:</b> 5/5</span></div>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04652047942568768920noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-90596905218545448852022-02-13T11:14:00.002+01:002022-02-13T11:37:21.558+01:00Karmila – Džozef Šeridan Lefanju<div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b> Džozef Šeridan Lefanju</b><span class="Apple-converted-space"> </span>(1814-1873) bio je irski pisac, poznat po gotskim trilerima i pričama sa elementima horora. Njegova prva priča o duhovima pojavila se u magazinu <i>Dublin University</i> 1838. godine. Njegov opus broji desetak romana i pripovetke sakupljene u četiri zbirke, a najpoznatiji je po romanu <i>Uncle Silas</i> (1864) i zbirci <i>In a Glass Darkly</i> (1872) u kojoj je objavljena i novela <i>Karmila</i> koja danas važi za piščevo najvažnije delo i jedno od prvih dela vampirske fikcije.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjO11naokrXA5xtNnIS8yYykSsRD06hmuk6Jhw1oHk_LisuQ8g0_9Nn_4jDNcYGnkGCACwBkAt7gDlpWgsaDN2ktJtWmMEUlaOYRbqoTc1Mlsj5x_zrII3sa_iksU8FTqK0ITEUZHtzbRQnl2KaDF6C6BnwT--6ywBk77Mz2spRYzEyZyVw1QKJXw=s2993" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2993" data-original-width="2993" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjO11naokrXA5xtNnIS8yYykSsRD06hmuk6Jhw1oHk_LisuQ8g0_9Nn_4jDNcYGnkGCACwBkAt7gDlpWgsaDN2ktJtWmMEUlaOYRbqoTc1Mlsj5x_zrII3sa_iksU8FTqK0ITEUZHtzbRQnl2KaDF6C6BnwT--6ywBk77Mz2spRYzEyZyVw1QKJXw=w400-h400" width="400" /></a></div><br /></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i> Karmila </i>je jedna od priča „o poremećenim umovima“ koje su objavljene kao zaostavština doktora Heselijusa, verovatno prvog okultnog detektiva u književnosti. Lefanju priču o Karmili koncipira u formi pronađenog rukopisa, jednoj od omiljenih metoda tadašnjih pisaca horora (kojoj je često pribegavao i Po) koja je doprinosila verodostojnosti ali i ograđivanju od napisanog. Priču pripoveda mlada Lora, devojka iz visokog staleža, kao svedok neobjašnjivih događaja koji su se odigrali u zamku u Štajerskoj u kojem živi sa ocem. Lora je klasična protagonistkinja gotskih novela. Odvojena od sveta, naivna i dobroćudna i kao takva savršena žrtva zlih sila koje opsedaju njen duh i telo. Lora je usamljena i obuzeta melanholijom koja odlikuje mesto u kojem živi pa neočekivani dolazak lepe Karmile dočekuje kao dar od boga. Ne samo što žarko želi društvo, Lora oseća kao da Karmilu poznaje od ranije, iz sna koji je deceniju pre toga doživela kao dete. Na početku sve deluje idilično i devojke postaju bliske prijateljice, ali Karmilino ponašanje se ubrzo menja a meštani u okolini zamka padaju kao muve od misteriozne bolesti.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Sama fabula „Karmile“ je, posmatrano iz savremenog ugla, prilično jednostavna i predvidiva. Njena važnost za istoriju književnosti, međutim, mora se posmatrati u kontekstu vremena u kom je nastala. Ne samo da je objavljena 26 godina pre „Drakule“, najpoznatijeg dela vampirske fikcije tog doba, „Karmila“ je imala ogroman uticaj na razvoj tog žanra, toliki da tu činjenicu čak ni sam Stoker nije skrivao (naprotiv, Karmilin grob se kao omaž delu pojavljuje u prvom poglavlju prve verzije „Drakule“). Odgovor na pitanje zbog čega je ova novela ostala u senci svojih naslednika može se potražiti u prostoj činjenici da je Karmila vampirica koja napada isključivo žene.<span class="Apple-converted-space"> </span><br />Uzevši u obzir vreme u kojem je nastala, pravo je čudo da je „Karmila“ uopšte objavljena u izvornom obliku. Erotski momenti danas nisu ništa neobično za vampirsku fikciju, niti su bili u to vreme, ali viktorijansko doba je bilo vrlo strogo po pitanju prikazivanja seksualnosti žene, o istopolnim sklonostima da i ne govorimo. Na ovo pitanje je Lefanju, navodno, imao spreman odgovor: budući da je Karmila vampirica, odnosno natprirodno biće, ona je zapravo bespolna. Tome je u prilog svakako išla i činjenica da i drugi vampiri iz književnih dela, takođe nepošteđeni erotizacije (na primer Drakula), nisu birali žrtve po polu. Sa druge strane, veza Karmile i Lore toliko je suptilno opisana da se može čitati (posebno u vreme kada je objavljena) kao snažna prijateljska veza dve žene, kakvih je u ono vreme bilo napretek. To, međutim, ne menja činjenicu da se ova novela može posmatrati kao pionir ne samo vampirske, već i lezbejske književnosti, sa snažnim akcentom na žensku seksualnost, temu koja je, najblaže rečeno, u viktorijanskoj književnosti bila tabu. Kao i svaki eksperiment u povoju, „Karmila“ nije savršena, ali svakako zaslužuje mesto u kanonu.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEix-eZKZVSYCIombhFQ88ai07JPI2kfoff2sUfPNMKW52zvgDGXe5BhS9JEVdtnvwyVfW8Y8SqOsSVmFimyxwwKEO7RKwO8Xlx4LZfk6ChuNo1EghAwd1MZbQAlFVlyC2AusSdzwcM9yZi-5EIDPlc86ls5zPkG4aZ0w92sTAV1IXRbqX_ugL56Mw=s2927" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2927" data-original-width="2927" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEix-eZKZVSYCIombhFQ88ai07JPI2kfoff2sUfPNMKW52zvgDGXe5BhS9JEVdtnvwyVfW8Y8SqOsSVmFimyxwwKEO7RKwO8Xlx4LZfk6ChuNo1EghAwd1MZbQAlFVlyC2AusSdzwcM9yZi-5EIDPlc86ls5zPkG4aZ0w92sTAV1IXRbqX_ugL56Mw=w400-h400" width="400" /></a></div><br /><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Na 200. godišnjicu rođenja Džozefa Šeridana Lefanjua objavljeno je specijalno izdanje novele koje je ilustrovala <b>Izabela Macanti</b>, italijanska ilustratorka. Za ove ilustracije se odlučio i srpski izdavač i one zaista ovoj naivnoj priči daju novu, moderniju notu kakvu i zaslužuje. Ovo izdanje na početku svakog poglavlja sadrži i citate iz poznatih književnih dela kojih u originalu nema. Činjenica da se među tim citatima nalaze i oni iz knjiga koje su objavljene nakon „Karmile“ (među njima je i „Drakula“), može delovati malo zbunjujuće i nisam baš sigurna da je bilo neophodno ubacivati ih, ali to je minorna zamerka na celokupno izdanje.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Nakon popularizacije vampirske fikcije nemoguće je doživeti ovu priču na pravi način. Ali pre čitanja „Karmile“ neophodno je imati na umu da je njen lik uticao na neke od najpoznatijih likova ovog žanra, da je stvorena vekovima pre Edvarda Kalena, Lestata, i decenijama pre Drakule, što je čini obaveznim štivom ne samo ljubitelja vampirske fikcije već i viktorijanskih gotskih novela koje su u vreme „Karmilinog“ objavljivanja doživljavale procvat. Čak i da niste u mogućnosti da uskočite u kožu Lefanjuovih savremenika koji su „Karmilu“ čitali bez predznanja i iskustva današnjih čitalaca, navedene odlike ove novele (kao i druge, nepomenute koje se mahom tiču slojevitog odnosa Lore i Karmile) čine je još fascinantnijom nego u vreme kada je objavljena i smeštaju je rame uz rame sa „Frankenštajnom“ i drugim pionirima horor žanra.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <b>Ocena:</b> 4.5/5<br /> <b>Izdavač:</b> <a href="https://urbanreads.rs/" target="_blank">Urban Reads</a><br /></span><br /></div>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04652047942568768920noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-17740498215475625352022-01-22T15:51:00.001+01:002022-01-22T15:51:20.193+01:00 Moja godina odmora i opuštanja – Otesa Mošfeg<div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px;"><span style="font-family: times; font-size: large;"> <b>Otesa Mošfeg </b>(1981) američka je spisateljica hrvatsko-iranskog porekla. Objavljivala je priče u časopisima <i>The Paris Review</i>, <i>The New Yorker</i> i <i>Granta</i>, a dobitnica je i nagrada „Puškart“, „O. Henri“ i „Plimpton diskaveri“, kao i stipendije Nacionalne zadužbine za umetnost. Za svoju prvu knjigu, novelu <i>McGlue</i> (2014), dobila je nagradu „Fens“ za savremenu prozu i književno priznanje „Biliver“. Autorka je i zbirke kratkih priča <i>Homesick for Another World</i> (2017). Njen prvi roman, <i>Eileen</i> (2015), ušao je u uži izbor za nagradu Nacionalnog udruženja kritičara i nagradu „Men Buker“, a osvojio je i priznanje „PEN/Hemingvej“ za debitantski roman. Njen drugi roman, <i>Moja godina odmora i opuštanja</i> (2018), našao se na listi bestselera lista <i>The New York Times</i>. Treći roman <i>Death in Her Hands</i> objavila je 2020.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEg5RGwmPJQnfCbNr0AxbZGYfXzrJpHsMqZqt9vR3GMYxx1A_wm7TSqQOmHsNr4-x8ZtqEb54JbrwbfTHuOWYLUYqhaVJWGMVgvXGbLt0zfK7P3gF6rVrf9IEDZOoBfgn1Nchp2cRwdpvKMlWCtmlC9NIIMe5lCObdAcc39iPxoEEse5FKQtE4ZkXQ=s900" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="900" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEg5RGwmPJQnfCbNr0AxbZGYfXzrJpHsMqZqt9vR3GMYxx1A_wm7TSqQOmHsNr4-x8ZtqEb54JbrwbfTHuOWYLUYqhaVJWGMVgvXGbLt0zfK7P3gF6rVrf9IEDZOoBfgn1Nchp2cRwdpvKMlWCtmlC9NIIMe5lCObdAcc39iPxoEEse5FKQtE4ZkXQ=w400-h400" width="400" /></a></div><br /><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: large;"> Glavna junakinja romana <b><a href="https://www.booka.rs/knjige/savremena-knjizevnost/moja-godina-odmora-i-opustanja/" target="_blank">„Moja godina odmora i opuštanja“</a></b> je lepa, situirana devojka sa poslom u umetničkoj galeriji i stanu u Menhetnu. Na prvi pogled, reklo bi se da bi joj mnogi pozavideli. Ona, međutim, nije srećna, naprotiv. Mrzi svoj posao, ne može da preboli bivšeg i ne podnosi svoju najbolju (i jedinu) drugaricu. Njen život nema smisla i sasvim zdravorazumski odlučuje da nešto promeni. Način za koji se opredeljuje je, međutim, sve samo ne u skladu sa zdravim razumom. Rešava da uđe u hibernaciju u trajanju od godinu dana i da nakon toga krene iz početka, sasvim preporođena.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: large;"> <i> Ne mogu da navedem određeni događaj koji je izazvao moju odluku da uđem u hibernaciju. U početku sam samo htela nešto za smirenje, nešto što će mi prigušiti misli i stavove, pošto je u neprestanoj rafalnoj paljbi bilo teško ne omrznuti sve i svakog. Mislila sam da će život biti podnošljiviji ako moj mozak bude malo manje osuđivao svet što me okružuje.<span class="Apple-converted-space"> </span></i></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: large;"> Budući da joj je jasno da hibernacija nije nešto što se postiže prostom snagom volje, naratorka pribegava opijatima koji će joj pomoći da se umiri.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: large;"> <i>Kad mi zatreba još tableta, odlazila sam u drogeriju „Rajt ejd“ tri ulice niže. To je uvek bio bolan poduhvat. Sve mi je smetalo dok sam hodala Prvom avenijom. Bila sam kao novorođenče – smetao mi je vazduh, smetala mi je svetlost, svaka pojedinost spoljašnjeg sveta izgledala mi je napadno i neprijateljski. Alkoholu sam pribegavala samo tim danima kad moram da se zaputim do apoteke […] Nisam htela da se ubijem. Štaviše, to je bila suprotnost samoubistvu. Moja hibernacija je bila pokušaj samoodržanja. Mislila sam da će mi to spasti život.</i></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: large;"> Na putu samoodržanja naratorka odlučuje da se obrati psihijatru. Ne zato što će time pomoći samoj sebi već prosto da bi lakše došla do neophodnih lekova. Nabasaće na doktorku Tatl, najgoreg psihijatra u istoriji psihijatrije, ženu koja ne samo da deli (proverene i neproverene) lekove šakom i kapom već uopšte ne sluša svoje pacijente (do te mere da naratorka nekoliko puta mora da ponovi da su joj roditelji mrtvi, a onda i izmišlja razne apsurdne pojedinosti u svom životu, čisto zabave radi), zapravo jedino što je zaista interesuje je da li naratorka radi za policiju ili slične službe – i sve to za 300 dolara po seansi. Plan uspeva i junakinja uskoro ima zalihe raznoraznih tableta na kojoj joj bi joj pozavideo svaki tabletom, što ona u suštini i jeste.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: large;"> Sve je u ovom romanu preterano – od inicijalne ideje za roman, preko ponašanja junaka do izmišljenih lekova. Težeći ka miru i opuštenom stanju svesti, naratorka nailazi na sve suprotno, počev od situacija u kojima „mesečari“ pod dejstvom sumanutih koktela lekova do bizarne sahrane majke njene najbolje drugarice zbog koje mora da prekine hibernaciju. Ali kada pređemo preko očiglednog preterivanja kojim autorka želi da šokira, jasno je da joj je namera kritička. Čitajući redove u kojima se pojavljuje doktorka Tatl, svakome je jasno da je u pitanju hiperbola, ali njen lik uopšte ne deluje neverovatno i savršeno se uklapa u stav da psihijatri mahom delaju kao produžena ruka farmaceutske industrije. Ovo jeste roman o depresiji (mada ne samo o depresiji), ali ne onakav na koje smo navikli. Priča Otese Mošfeg je ogoljena, groteskna slika najmračnijih stanja svesti, onih o kojima niko ne govori, koja nisu romantizovana. A uz to je i veoma zabavna. Glavna junakinja ne izaziva sažaljenje niti naklonost, ali ipak ćete navijati za nju. Njena situacija nije ni najmanje smešna, ali ipak ćete se smejati dok budete čitali ovaj roman. Kraj je pomalo predvidiv (posebno jedna stvar u vezi sa njenom drugaricom), ali funkcioniše jer od ovakvog romana zapravo nećete očekivati kraj kakav je očekivan. Da li ćete nešto naučiti iz ove priče? Verovatno ne. Pa zašto onda da ga čitate? Možda zbog činjenice da je ko zna koliko miliona čitalaca širom sveta potrčalo da zgrabi ovaj roman što jasno pokazuje da nam je, izgleda, svima malo muka od optimizma i bezuslovne ljubavi prema životu koja nam se sa svih strana nameće i da mnogo nas ne bi imalo ništa protiv da se malo odmori i opusti. A možda i zbog onoga što ovaj roman nudi između redova – promišljanju o savremenom društvu i eskapizmu kojem svakodnevno pribegavamo, bili svesni toga ili ne.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: large;"> <b> Ocena: </b>4/5<br /></span><span style="font-family: times; font-size: large;"> <b>Izdavač:</b> <a href="https://www.booka.rs/" target="_blank">Booka</a></span><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><p class="p2" style="font-family: "Helvetica Neue"; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px;"><br /></p>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04652047942568768920noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-74553091181513669712022-01-08T13:23:00.003+01:002022-01-08T13:23:44.723+01:00Molitva za Ovena Minija – Džon Irving<div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"> <b> Džon Irving</b> (1942) je američki pisac. Prvi roman je napisao sa 26 godina, ali uprkos dobrim kritikama, nije stekao naklonost publike. Slična sudbina je zadesila i dva naredna romana, da bi se konačno probio četvrtim i verovatno najpoznatijim romanom <b>„Svet po Garpu”</b> (1978) koji je ubrzo postao svetski bestseler i kulturološki fenomen (recenziju možete pročitati <a href="https://stshbook.blogspot.com/2020/02/svet-po-garpu-dzon-irving.html" target="_blank">OVDE</a>). Irving je od tada napisao još deset romana, među kojima su najpoznatiji <b>„Molitva za Ovena Minija“</b> (1989) i „Tuđa pravila“ (1985). Živi i radi u Torontu.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjR9v8oRXrHSXfvFGOT1lt2D2tbljsYIhFu6R5pfTJrz692WASlT0SJwF9LvAS4gEDJPtpXs2dbEYSCMjDl7ej7B8uNtz2ro07OTzVecoIYh_7x_tLN9P2uwTJVArSVhyuIDqqts9lp0b3rE3E0tYiti0FAEqt8GKuGI3mASqWoAuuGG4o6dvKAyg=s2906" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2906" data-original-width="2906" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjR9v8oRXrHSXfvFGOT1lt2D2tbljsYIhFu6R5pfTJrz692WASlT0SJwF9LvAS4gEDJPtpXs2dbEYSCMjDl7ej7B8uNtz2ro07OTzVecoIYh_7x_tLN9P2uwTJVArSVhyuIDqqts9lp0b3rE3E0tYiti0FAEqt8GKuGI3mASqWoAuuGG4o6dvKAyg=w400-h400" width="400" /></a></div><br /><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <b><a href="https://www.laguna.rs/n5174_knjiga_molitva_za_ovena_minija_laguna.html" target="_blank">„Molitva za Ovena Minija“</a></b> je obimna priča o odrastanju neobičnog dečaka niskog rasta i visokog glasa na čije prisustvo niko ne ostaje ravnodušan. Narator romana je Džon Vilrajt, Ovenov najbolji prijatelj, a priča počinje grotesknom nesrećom u kojoj će Oven Mini na lokalnoj bejzbol utakmici nespretnim udarcem loptice usmrtiti Džonovu majku. Priča od tog trenutka postaje još grotesknija: ne samo da se Džonov i Ovenov put neće razići nakon ovog događaja, on će ih dodatno učvrstiti i Oven će postati (i ostati) najvažnija figura u Džonovom životu.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <i>Moj usud je uspomena na dečaka sa slomljenim glasom – i to ne zbog tog glasa, niti zbog toga što je bio najmanja osoba koju sam ikada upoznao, pa čak ni zbog toga što je bio instrument smrti moje majke, već zato što zbog njega verujem u Boga.</i></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i><br /></i> Čitaoci upoznati sa delom Džona Irvinga neće se iznenaditi ovakvim zapletom. Kao i u „Svetu po Garpu“, i u ovom romanu postoji sveopšte prisustvo snažnog ženskog karaktera koje oblikuje junake. Majka Džona Vilrajta rodila je vanbračno i nikada nije odala identitet Džonovog oca. Njena iznenadna smrt snažno će uticati na Džona, ali još snažnije na Ovena Minija koji je oduvek gajio izvesnu opčinjenost njome (možda zbog bledunjave uloge sopstvene majke), ali je nakon smrti doživljava kao neku vrstu totema. I ne samo to. Oven postaje ubeđen da je produžena božja ruka i da sve što radi predstavlja božanski plan. To uverenje dodatno će učvrstiti san koji nikome neće ispričati (ali čitalac u nekom trenutku ipak saznaje o čemu se radi) i vizija tačnog datuma sopstvene smrti. Ceo Ovenov život biće usmeren ka izvršenju božje zamisli i ispravljanju nepravde koju je, kao oruđe, naneo svom najboljem prijatelju i ženi koju je odmalena obožavao.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> „Molitva za Ovena Minija“ jedan je od onih „velikih američkih romana“, ali ne samo po obimu. Vodeći se načinom naracije engleskih romanopisaca devetnaestog veka (često se poredi sa Dikensom, možda zato što „Božićna priča“ ima značajnog udela u romanu, mada ne treba zanemariti ni očigledan uticaj i važnost Tomasa Hardija), Irving ispreda bildungsroman jednog od najinteresantnijih junaka američke književnosti druge polovine dvadesetog veka. Kao i drugim njegovim romanima, društvena kritika ne izostaje. Kroz roman se provlače brojne političke, socijalne i filozofske teme. Vijetnamski rat i njegova apsurdnost samo su jedna o njih. Ovenova slepa vera u determinizam predstavljena je neutralno koliko je to moguće – iako beskrajno simpatičan, Oven Mini je junak koji se svakako može tumačiti dvostruko. Njegova dobrota i fanatizam prepliću se do te mere da ih je ponekad teško razlučiti. Ne morate biti ateista da biste shvatili da sa njim nešto nije u redu, kao što ne morate biti hrišćanin da bi vas njegov tragičan kraj pogodio. I kao što i sam Oven kaže u jednom pismu upućenom Džonu: <i>Nikad ne mešaj veru ili verovanje bilo kog tipa s nečim izdaleka intelektualnim</i>.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Džon Irving se upisao u istoriju američke književnosti kao jedan od majstora pripovedanja. Njegova sposobnost da tragične priče ispripoveda duhovitim tonom zaista je maestralna. Iako je „Molitva za Ovena Minija“ prilično tragična priča, ona nije patetična (iako se povremeno osete tragovi patetike, ali opravdano jer pripovedač nikako nije objektivan), naprotiv, topla je i prijatna, a na momente i rableovski groteskna (s tim što je Mini očigledna suprotnost čuvenom divu) i potpuno apsurdna, te kao takva poziva na razmišljanje i preispitivanje junaka iz romana. Da li je priča o Ovenu Miniju zaista iziskivala toliko stranica prosudiće svaki čitalac za sebe. Često se u utiscima o ovom romanu kaže da je „svaka reč na mestu“, mada ja mislim da je bez nekih ipak moglo. Kao što je i sam Irving odgovorio na pitanje koje mu je nedavno postavljeno u jednom intervjuu: Šta bi čitalac Džon Irving rekao piscu Džonu Irvingu? – „Je l’ može to malo kraće?“ Ipak, ne dajte da vas obim priče odvrati od upoznavanja Ovena Minija. Iskustvo je u najmanju ruku nesvakidašnje.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <b> Izdavač: </b><a href="https://www.laguna.rs/" target="_blank">Laguna</a><br /> <b> Ocena: </b>4/5<br /></span><br /></div>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04652047942568768920noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-62940424985182658522021-11-14T10:59:00.003+01:002021-11-14T10:59:26.893+01:00Spartanke – Sara B. Pomeroj<div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <b>Sara B. Pomeroj</b> (1938) je univerzitetska profesorka antičke istorije i klasičnih nauka i članica Američkog filozofskog društva. Pionirka je u istraživanju istorije žena, autorka jedne od prvih i najuticajnijih studija o ženskoj istoriji ikada napisanih na engleskom jeziku: <i>Goddesses, Whores, Wives and Slaves: Women in Classical Antiquity</i>. U istraživanju je posebno usredsređena na istoriju žena u antici.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjSxpIKKppoLc9BAsqJlO6VYB-37Px862xvGOlRYfvQ0npFnzo6mGrdHFqcisIh7zrPBdYKiKyKdJk5ck5YLwSDNI23DH8LWn1K23clHrW9g3tIkvtI6u8EOVd_zi6RfZXt85MOwq2N/s2048/14DCB5A2-AD86-4B2E-800E-966C3A829F29-52052-00001ED47600B5ED.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="2048" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjSxpIKKppoLc9BAsqJlO6VYB-37Px862xvGOlRYfvQ0npFnzo6mGrdHFqcisIh7zrPBdYKiKyKdJk5ck5YLwSDNI23DH8LWn1K23clHrW9g3tIkvtI6u8EOVd_zi6RfZXt85MOwq2N/w400-h400/14DCB5A2-AD86-4B2E-800E-966C3A829F29-52052-00001ED47600B5ED.JPG" width="400" /></a></div><br /><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /><b> <a href="https://strik.rs/knjige/spartanke/" target="_blank">,,Spartanke“</a></b> (2002) su prva objavljena istorijska studija u potpunosti posvećena životu žena o Sparti. Autorka u predgovoru priznaje da joj je pisanje ove knjige bilo najteže od svih prethodnih jer je Sparta, po mnogočemu, i dalje istorijska zagonetka (,,Iako moram priznati da se o ženama iz Sparte malo zna, zapravo ne znamo mnogo ni o spartanskim muškarcima“). Nedostatak izvora otežava realistično konstruisanje života u Sparti zbog čega ova knjiga nije obimna iako obuhvata period od hiljadu godina.<span class="Apple-converted-space"> </span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> I zaista, zbog malobrojnih pisanih izvora i arheoloških nalazišta, Sparta danas više deluje kao mit nego kao istinski starogrčki grad. Kako navodi Tukidid, Sparta je bila toliko nepretenciozno izgrađena da je teško poverovati koliku moć je imala u vreme svog postojanja. Većina sačuvanih zapisa o Sparti ne potiče iz same Sparte, naprotiv, istoričari se danas oslanjaju o tuđim impresijama o Spartancima koje nisu uvek realistične. No, kada se sve poznato uzme u obzir, prva asocijacija na Spartu danas svakako je vojnička disciplina, ali odmah iza toga stoji i položaj žena koji je bio jedinstven u okvirima antičke Grčke. Uostalom, titula jedne od najpoznatijih žena iz grčke istorije pripala je upravo Spartanki – Heleni Trojanskoj.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Antički izvori o životu žena o Sparti nisu tematski jednako raspoređeni. Mnogo više znamo o njihovom obrazovanju, ulozi majke i religiji nego o drugim aspektima. O tome svedoči i dužina poglavlja u knjizi Sare B. Pomeroj. Najveći deo ove studije posvećen je primarnoj ulozi Spartanki – supruge i majke. Na prvi pogled, to ne deluje mnogo drugačije od položaja žena u Atini, ali Spartanci su zaista veličali žene zbog mogućnosti da „rađaju heroje“ o čemu svedoči i činjenica da su nadgrobne spomenike u Sparti mogli imati samo muškarci koji su poginuli u ratu i žene koje su umrle na porođaju. Uloga žene u tom smislu nije posmatrana samo kao reproduktivna, majke su bile izuzetno cenjene i važnije od očeva. Devojčice su od ranog detinjstva bile odgajane tako da postanu majke kakve su potrebne Sparti. Sparta je bila jedina država s obrazovnim programom i za devojčice i za dečake. Dečaci su od malih nogu vaspitavani da postanu vojnici, a spartansko vaspitanje i danas je poznato kao izuzetno strogo. Devojčice su, sa druge strane, imale mnogo više slobode. Za razliku od devojčica u Atini, nisu se udavale do 18 godine što im je ostavljalo mnogo vremena za obrazovanje. Učile su da pišu, čitaju, sviraju i igraju. S obzirom na to da se vaspitanje dečaka mahom svodilo na vojnu obuku, postoji uverenje da su spartanske devojčice bile na mnogo višem duhovnom nivou od dečaka. Za razliku od Atine u kojoj su žene bila inferiorna bića i nije im bilo dozvoljeno da učestvuju u javnom životu, Spartankama nije bilo zabranjeno da iznose svoje mišljenje. Imale su pravo na imovinu, učestvovale su u sportskim dešavanjima i, posebno zanimljivo, bile su jedine žene u grčkom svetu čije su reči smatrane vrednim zapisivanja. Štaviše, jednu od najpoznatijih spartanskih krilatica: Sa štitom ili na njemu, navodno je izgovorila žena.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Nedostatak izvora, međutim, primorava autorku da pisanje o Spartankama mahom svede na poređenja sa njihovim savremenicama iz Atine i sa životom muškaraca. Takođe, pojedini navodi u knjizi se ponavljaju, zbog čega se čini da je pisanje knjige na temu o kojoj jednostavno nema dovoljno materijala pomalo nategnuto. Fascinacija misterioznim Spartankama bledi nakon čitanja ove knjige. Čitaoci koji ovoj temi pristupaju sa idealističke tačke možda će biti razočarani. Uprkos jedinstvenosti vaspitanja i, pre svega, karaktera, Spartanke ipak jesu proizvod vojničke države i uprkos mogućnostima koje njihove savremenice u ostalim polisima nisu imale, ostaju u senci muškaraca. Zanimljivo je insistiranje na tome da su kao majke bile toliko hladne i da su imale pravo da ubiju sinove koji bi se pokazali kao kukavice (to pravo su imale majke, ne očevi, iz čega se zapravo može zaključiti da su one bile krive zbog takvog ponašanja). Nisu oplakivale sinove poginule u ratu, naprotiv, na to su bile ponosne. Kukavičluk je smatran naslednom osobinom pa su nedostojni Spartanci ljagu prenosili na svoje sestre kojima nije bilo dozvoljeno da se udaju. Štaviše, većina izreka Spartanski koje je zapisao Plutarh (a za koje autorka s razlogom smatra da ih možda uopšte nisu izgovarale žene već su služile kao propaganda) svode se na hladnokrvna obraćanja majki sinovima koji su se vratili iz rata. Iz tih zapisa može se zaključiti da su bile najsrećnije ukoliko bi sinove izgubile u ratu i da su olako ubijale one za koje se smatralo da su na neki način osramotili Spartu.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Ukoliko odlučite da čitate ,,Spartanke“ trebalo bi da imate na umu da je u pitanju istraživački rad, a ne štivo iz domena popularne istorije. Nećete u ovoj knjizi pronaći zanimljive i šaljive anegdote već isključivo informacije koje autorka smatra merodavnim. Iako kratka, ova knjiga nije od onih koje se čitaju u dahu. Stil pisanja je dosta jednoličan, maltene lakonski, što se može posmatrati kao zanimljiv omaž Sparti. Ako vas zanima istorija, a pre svega istorija žena, ,,Spartanke“ su obavezno štivo. Ova jedinstvena studija je izuzetno važan iskorak u proučavanju istorije koje se uglavnom svodi na muški ugao viđenja sveta, ali i bez obzira na to, pruža interesantan uvid u jedan od najfascinantnijih grčkih polisa. Ako ste se ikada pitali zašto je Sparta bila toliko specifična i različita od drugih delova antičke grčke, odgovor možete potražiti u navodnim rečima jedne Spartanke: ,,Zato što samo mi rađamo muškarce“.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <b>Ocena:</b> 4/5<br /> <b> Izdavač:</b> <a href="https://strik.rs/" target="_blank">Štrik<span class="Apple-converted-space"> </span></a></span></div>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04652047942568768920noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-85636467010704438102021-10-09T12:15:00.001+02:002021-10-09T12:15:39.140+02:00 Mesečni favorit - septembar<div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"> Pravo jesenje vreme tek što je počelo a meni već nedostaje leto. Ponekad se pitam da li ljudi koji obožavaju jesen imaju prozore. Celog septembra sam bila prilično zauzeta i nisam imala mnogo vremena za čitanje. Sa druge strane, ispunila sam <i>Goodreads</i> izazov koji sam sebi postavila početkom godine (50 pročitanih knjiga) pa je možda krajnje vreme da prestanem da kukam kako ne čitam dovoljno. U septembru sam pročitala četiri knjige, ali s obzirom na to da sam pozavršavala gomilu uradi-sam projekata i da počinje šugavo, hladno vreme, ostaje mi da se nadam da će narednih nekoliko meseci te brojke skočiti. Evo koji naslovi su u pitanju:</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5NHbKsuQlKibJc6CeWwzSnibAcfNqA9AfPZnnv5OpLnPXtgpvQIxbm9wdUG3i73pIGxRie6IuzFWVIN-SUEpuEJznHjDhd-ZEBHkSw5-MJ4mV0qw3bUbSOhnO2Ciy3iA_gsScvDN_/s2048/98217AD5-5028-4A0D-A565-37800F4B2278-27343-00001054E0031072.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2040" data-original-width="2048" height="399" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5NHbKsuQlKibJc6CeWwzSnibAcfNqA9AfPZnnv5OpLnPXtgpvQIxbm9wdUG3i73pIGxRie6IuzFWVIN-SUEpuEJznHjDhd-ZEBHkSw5-MJ4mV0qw3bUbSOhnO2Ciy3iA_gsScvDN_/w400-h399/98217AD5-5028-4A0D-A565-37800F4B2278-27343-00001054E0031072.JPG" width="400" /></a></div><br /><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> 1. <b>Beležnice, Žoze Saramago </b>– Malo je reći da sam se oduševila kada sam videla ,,Beležnice“ u pripremi kod Lagune jer sam bila uverena da su završili sa Saramagom. I toliko mi je drago što nisu jer je ova knjiga potpuno drugačija od svega što su do sada objavili. U pitanju su Saramagove zabeleške sa bloga koji je vodio pred kraj života. Pisala sam o knjizi <a href="https://stshbook.blogspot.com/2021/10/beleznice-zoze-saramago.html" target="_blank">OVDE</a> i zaista je svima preporučujem, ljubitelji Saramaga će ga bolje upoznati a oni koji se sa njim tek sreću sigurno će poželeti da pročeprkaju po njegovom opusu. Uvek je tužno kad znaš da je neka knjiga pisca kog voliš poslednja, tako da su mi osećanja nakon čitanja malo bila zbrkana. To je valjda i razlog zašto sebično štekam još dve njegove knjige koje imam već neko vreme. Nekako mi je teško da se pomirim sa tim da će jedna zaista biti poslednja.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> 2. <b>Život pre čoveka, Margaret Atvud </b>– Još jedno lepo iznenađenje koje nam je Laguna priredila. ,,Život pre čoveka“ je jedan od starijih romana Margaret Atvud, napisan krajem sedamdesetih. Svakako nije njen najbolji roman, ali vrlo dobro pokazuje u kakvu književnicu će izrasti. U pitanju je prilično mračna priča o propalom braku, divno napisana. Pisaću opširnije o njoj na blogu, a do tada vam preporučujem da, ako slučajno niste čitali Margaret, obavezno to promenite.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> 3. <b>Zagoreli šećer, Avni Doši </b>– Nisam baš nešto mnogo očekivala od ove knjige i nasumično sam je uzela sa police, ali to ne znači da me nije razočarala. Prvu polovinu sam pročitala u dahu i stekla sam utisak da će roman biti dobar do kraja, ali onda se nešto dogodilo, kao da je sve stalo i jedva sam se naterala da je dovršim. Sudeći po komentarima na Instagramu kada sam podelila sa vama da se malo mučim sa knjigom, nisam ni morala da je dovršavam jer je generalni utisak sličan. Ideja dobra, realizacija i ne baš… U pitanju je priča o vrlo komplikovanom odnosu majke i ćerke, o ženi koja je primorana da se brine o dementnoj majci koja nije bila roditelj za primer. Kao što rekoh, u teoriji nešto što bi mi moglo biti interesantno: odnos majke i ćerke, položaj žena u Indiji, malo magijskog realizma i egzotične kulture, ali na kraju totalno nezanimljiva priča koja nije uspela da me uvuče.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> 4. <b>The Lost Girl, D.H. Lawrence </b>– Kao što sam vam priznala na Instagramu, ovu knjigu sam planirala da pročitam još pre dve godine jer sam od prijateljice dobila ceger koji na sebi ima ono čuveno, narandžasto Pingvinovo izdanje ove knjige (što ga uopšte opisujem, vidite ga na slici). Pošto, iskreno, za ovaj Lorensov roman do tada nisam ni čula, bilo mi je glupo da ga nosim jer pazite sad: šta ako me neko spopadne na ulici i pita me nešto o knjizi a ja bukvalno pojma nemam? Šta ako se neki stavovi iz knjige totalno sukobljavaju sa mojim ili je roman prosto loš? Nezgodno, priznaćete. I tako je ceger čamio u ormaru a roman na Kindlu sve dok ovaj koji trenutno nosim nije počeo da se raspada (a nervira me otkako sam ga kupila, strašno je nepraktičan i sto godina moram da kopam po njemu da nađem bilo šta). I tako je Lorens konačno došao na red. A knjiga? Pa nisam baš oduševljena, mogu vam reći, da sam ja bila Lorensova urednica skratila bih je onoliko, posebno one beskrajne dijaloge u kojima ima toliko ponavljanja da pomislite da je imao neku normu u pogledu broju reči… Ali nije ni loša, posebno ako se u obzir uzme kontekst vremena u kom je pisana. Ukratko, knjiga je ok i nosim ceger iako bih, da sam sama birala, sigurno izabrala neki drugi naslov. Nosim se mišlju da nije baš mnogo ljudi pročitalo ovu knjigu a i do sada me niko nije spopao na ulici da me pita bilo šta o njoj.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Kad vidite Saramaga na listi verovatno ne moram ni da proglašavam favorita, ali hajde da ne odstupamo od forme zarad mogućnosti da je neko sasvim slučajno nabasao na ovaj blog. Beskrajno sam uživala u ,,Beležnicama“ i nadam se da će moja preporuka nekome biti dovoljna da ih pokupi sa police. Šta ste vi čitali tokom septembra? Koja knjiga je na vas ostavila najbolji utisak?</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Do sledećeg posta,<br /> Vaša (razmišljam da se zavučem u neku pećinu i ne izlazim do proleća) <b>Stš <3</b></span><br /></div>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04652047942568768920noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-84764142790558945182021-10-03T11:59:00.000+02:002021-10-03T11:59:05.953+02:00Beležnice – Žoze Saramago<div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"> <b>Žoze Saramago</b> je portugalski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, autor više od 30 književnih dela, uglavnom romana. Prethodne recenzije Saramagovih romana koje se već nalaze na blogu možete pronaći klikom <a href="https://stshbook.blogspot.com/search/label/saramago" target="_blank">OVDE</a>, a ukoliko vas zanima piščeva biografija, možete je pročitati u zasebnom postu (<a href="https://stshbook.blogspot.com/2017/11/zoze-saramago-covek-protiv-sistema.html" target="_blank">klik</a>).</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUn-zd2P-ky3lCqbp-KuuuEKSuOOQgS7k3spLRNmz-494AMOI-zSPfsT4u2UgXZxbovnpqEknRw5dZFZs2pkFZh_4Giu4LQkbm5LvWflA04GZRJvj0oCakbnKEtPJ2PyQjNNCBA36W/s2048/22D69180-C4A4-44FC-B4C5-6C382531E4C4-18132-00000AF2257D9738.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="2048" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUn-zd2P-ky3lCqbp-KuuuEKSuOOQgS7k3spLRNmz-494AMOI-zSPfsT4u2UgXZxbovnpqEknRw5dZFZs2pkFZh_4Giu4LQkbm5LvWflA04GZRJvj0oCakbnKEtPJ2PyQjNNCBA36W/w400-h400/22D69180-C4A4-44FC-B4C5-6C382531E4C4-18132-00000AF2257D9738.JPG" width="400" /></a></div><br /><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Nakon više od trideset objavljenih dela, brojnih nagrada i priznanja među kojima se ističe i ona najvažnija – Nobelova nagrada za književnost, većini pisaca ne ostaje mnogo toga novog što mogu ponuditi čitaocima. To nije slučaj i sa Saramagom. Kako kaže u predgovoru izdanja ,,Bležnica“, sve je počelo 1993. godine, kada je od rođaka dobio svesku koja je trebalo da bude namenjena zapisima sa jednog putovanja. Sveska je zauvek ostala prazna, ali inspirisala je nastanak ,,Dnevnika iz Lansarotea“. Više od deceniju kasnije, Saramago je ponovo stavljen pred svršen čin, ovoga puta glavnu ulogu imala je njegova supruga Pilar. Uz pomoć saradnika iz Fondacije Saramago, podarila je suprugu parče internet neba i rekla mu prosto: ,,Imaš posla, piši blog“. Zbog toga su postovi sa bloga, sakupljeni u dva toma pod nazivom ,,Beležnice“ njoj i posvećeni.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <a href="https://www.laguna.rs/n5199_knjiga_beleznice_laguna.html" target="_blank">,,Beležnice“</a> obuhvataju tekstove pisane na blogu od septembra 2008. do novembra 2009. godine. U njima je Saramago sa čitaocima delio sve ono što se od njega tražilo: ,,šta god, komentare, razmišljanja, obična zapažanja o ovome ili onome, drugim rečima o onome što mi padne na pamet“. Zbog toga su ,,Beležnice“ prava ,,mešana salata“ tekstova o aktuelnim političkim, kulturnim i socijalnim zbivanjima, zanimljivim anegdotama iz piščevog života i promišljanja o potencijalnim književnim delima. Vezuje ih Saramagov britak um, kritički duh i ljubav prema čoveku – sve ono, uostalom, što karakteriše njegov književni opus, samo ovog puta sa standardnom interpunkcijom i bez alegorija po kojima je slavan.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Na mesto likova koji su ga proslavili dolaze neki od najuticajnijih imena svetske političke scene. Saramago otvoreno piše o Bušu, Klintonu, Berluskoniju, ali i o nadi (ne baš dugog veka) koju polaže u Obamu. Dotiče se, naravno, i lokalnih problema, možda manje poznatih čitaocima van piščeve rodne zemlje, a ne zaobilazi ni crkvu. Iskreno lamentira nad sudbinom Palestine, čudi se činjenici da žene u 21. veku i dalje traže osnovna ljudska prava, ukazuje na opštu moralnu krizu i kritikuje licemerje. U pauzama kritičkih tekstova, sa čitaocima deli zanimljive anegdote iz života, među kojima su možda najzanimljivije one koje su u vezi sa već napisanim knjigama, ali i duhovite opaske poput one kako razvodi utiču na (ras)formiranje kućnih biblioteka:</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <i>,,Sinulo mi je da bi bilo zanimljivo proučiti pojavu koju sam tada krstio „uticaj razvoda na umnožavanje kućnih biblioteka“. Priznajem da je ta moja ideja bila pomalo škakljiva, i zato sam je ostavio po strani, ako ni zbog čega drugog, onda da ne budem optužen da sopstvene materijalne interese pretpostavljam skladu bračnog života. Ne znam, niti mogu da zamislim, koliko je razvoda dovelo do stvaranja novih kućnih biblioteka a da pritom to nije bilo nauštrb onih već postojećih. Ona dva ili tri slučaja za koje sam saznao iz prve ruke, nisu bili dovoljni da najave proleće, ili, da budem jasniji, time se nisu povećali prihodi izdavača, a samim tim ni moja autorska prava.<br />Ono što zaista nisam očekivao bilo je da će ekonomska kriza, koja nas drži u neprestanom stanju pripravnosti, doprineti smanjenju broja razvoda, a samim tim sprečiti i onaj priželjkivani aritmetički niz povećanja broja kućnih biblioteka, što, svi ćemo se u tome složiti, predstavlja svojevrstan atak na kulturu. A šta tek reći, na primer, o složenom, a često i nerešivom problemu pronalaženja kupca za neki stan u današnje vreme? Ako su mnogi zahtevi za razvod braka obustavljeni, i ostali zakočeni u sudskoj proceduri, razlog tome jedino može da bude taj i nijedan drugi. Ili, što je još gore, šta činiti da bi se stalo na put izvesnim skandaloznim postupcima koji već zadiru u javni život, kao što je slučaj sa ovom, nažalost, veoma čestom i nemoralnom pojavom, da ljudi nastave da žive pod istim krovom, možda ne u istoj postelji, ali svakako koriste istu biblioteku? Nema više poštovanja, nema više pristojnosti, eto dokle smo stigli. I nemoj neko da kaže da je za sve kriv Volstrit: u televizijskim komedijama koje oni finansiraju ne može se videti ni jedna jedina knjiga."</i></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Saramago će u svom blogu čitaocima otkriti kako se osećao kada je napunio 86 godina, kada je zaglavio u bolnici, kada su mu zatražena prava za snimanje filma po ,,Slepilu“ ili kada je dobio Nobelovu nagradu. Ta priča je posebno zanimljiva. Saramago kaže da je baš ,,Slepilo“ ostavilo toliko dobar utisak na akademije daje maltene već bilo svima poznato da će nagrada te 1998. godine pripasti njemu. Slučaj je, međutim, hteo, da je u to vreme objavljen roman ,,Sva imena“ a savesni žiri Švedske akademije nije želeo da prepusti slučaju činjenicu da bi baš ta knjiga mogla biti loša i negativno uticati na odluku. Stoga je jedan od članova žirija koji je pomalo govorio portugalski dobio zadatak da roman pročita u originalu i učinio je to ,,uz pomoć rečnika, usred meseca avgusta, kada bi svako radije jedrio kroz roj ostrva od kojih vrvi Švedsko more“. O utiscima o pročitanom govori činjenica da je Saramago zaista dobio nagradu te godine, a evo kako to Saramago komentariše: ,,Položio sam ispit, na kraju krajeva, ta knjižica nije ni po čemu zaostajala za <i>Slepilom</i>. Uf!“</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Postovi na blogu nastajali su u periodu samog kraja Saramagovog stvaralaštva, tačnije u periodu kada je pisao poslednja dva romana, ,,Kain“ i ,,Helebarde, helebarde, kremenjače, kremenjače“ (koji nije stigao da dovrši). Upravo na blogu, 30. decembra 2008. godine Saramago fanovima daje preuranjeni novogodišnji poklon i otkriva da razmišlja o novoj knjizi. Kada čitamo te zapise naknadno, jasno je da reč o ,,Kainu“ a nekoliko postova pre ovog, u kojima se bavi pitanjem Palestine otkriva i povod za pisanje romana. U devetoj deceniji života Saramago ne kaska za modernim trendovima i čitaoci dobijaju zanimljiv <i>teaser</i>:</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <i>,,Razmišljam o novoj knjizi. Kada u nekom razgovoru to pomenem, postave mi neizbežno pitanje (kao što mi ga je moj nećak postavio juče): a koji će biti naslov? Najlakši odgovor za mene bio bi da kažem da ga još nisam smislio, da moram da stignem do kraja da bih se opredelio za neku od ideja koje su mi dolazio dok sam pisao. Pod pretpostavkom da će tako zaista i biti. Nesumnjivo, bio bi to najlakši odgovor, ali lažan. Ako ćemo pravo, i pre nego što sam napisao prvu rečenicu, znao sam, još pre tri godine (kada mi se ta priča javila), kako će se knjiga zvati. Sada će neko da pita: čemu tolika tajnovitost? Zato što bi reč naslova (reč je samo o jednoj reči) već sama po sebi bila dovoljna da ispriča celu priču. Često imam običaj da kažem da onaj ko nema strpljenja da čita moje knjige samo preleti pogledom barem preko naslova poglavlja i sve će mu biti jasno. Ne znam da li će poglavlja knjige na kojoj sada radim imati naslove. Možda i neće. Biće dovoljan samo naslov knjige.“</i></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Bilo da piše o političarima, prijateljima ili svakodnevnim svetskim dešavanjima, Saramago svakom napisanom rečju iznova dokazuje ono po čemu ga kao pisca pamte mnoge generacije. Ljubav prema malom čoveku, netrpeljivost prema nepravdi, užasnutost nad ratovima i zlom, odvratnost prema licemerju (posebno kada je reč o religiji). Čitajući neke od poslednjih redova koje je napisao, čitalac još dublje doživljava njegov humanizam i iskrenu nemogućnost da shvati zaista neshvatljive pojave u savremenom svetu: osmomartovski marš žena (,,Upravo sam na televiziji video vesti o demonstracijama žena u celom svetu i ponovo se zapitao kakva je ovo prokleta planeta na kojoj polovina stanovništva još uvek mora da izlazi na ulice da zahteva ono što bi svima već trebalo da bude jasno…“), šerijatski zakon (,,Ima još bolnih vesti. U Iranu su kamenovana dva muškarca zbog preljube, u Pakistanu je pet živih žena sahranjeno zato što su želele da se udaju kod matičara za muškarce koje su same izabrale… Ovde ću da stanem. Ne mogu više da izdržim.“); kao i strast i bunt koje u njemu bude ovakve vesti i saznanja. Nakon pročitanih ,,Beležnica“ otklanja se svaka sumnja (ako je ikada i postojala) da je Saramago do samog kraja ostao nepopravljivi kritičar sveopšteg ludila, genijalni pisac oštrog pera i ogromnog srca.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> ,,Beležnice“ su, dakle, knjiga za svakoga: divan način da se zaokruži Saramagov opus, retka mogućnost ljubiteljima nekog pisca da ga upoznaju mnogo ličnije (kada čitate neke od beleški, zaista imate utisak kao da s njim ćaskate uz kafu). Sa druge strane, zbog široke lepeze tema kojima se u ovim tekstovima bavi, mogu biti i odličan uvod u njegovo stvaralaštvo, perce koje će zagolicati pažnju onih koji se sa Saramagom susreću prvi put, i tek im predstoji uzbudljivo putovanje kroz njegova dela. Kako god okrenete, knjiga za svakoga.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <b>Ocena:</b> 5/5<br /> <b>Izdavač:</b> <a href="https://www.laguna.rs/" target="_blank">Laguna</a><br /></span><br /></div>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04652047942568768920noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-40613043236476046652021-09-19T10:36:00.002+02:002021-10-03T11:59:27.685+02:00Polovina koja nedostaje – Brit Benet<div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"> <b>Brit Benet </b>(1990) je američka književnica. Rođena je u Južnoj Kaliforniji, gde je i odrasla. Osnovne studije je završila na Univerzitetu Stanford, a master studije književnosti na Mičigenskom univerzitetu. Dobitnica je mnogih priznanja, među kojima su i Hopvudova nagrada za kratku priču, nagrada fondacije Herston-Rajt za mlade pisce i priznanje „5 ispod 35“ Nacionalne književne fondacije. Njen debitantski roman <i>Majke</i> (2016) našao se na listi bestselera lista <i>The New York Times</i>, dok je njen drugi roman, <i>Polovina koja nedostaje</i> (2020), odmah po objavljivanju dospeo na prvo mesto iste liste. Pored romana, Brit Benet je pisala zapažene eseje i tekstove za <i>The New Yorker</i>, <i>The New York Times Magazine</i>, <i>The Paris Review</i> i <i>Jezebel</i>.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgu6lwx7_up2pcv9pd-nuQNiztsplPU4qNWDme3hhoJJkFtNsGlz6Hf3be0grqqh-XUixzNtYGsOlsJodUd4ZpdF8POOjUi8_JG7rbe72G6ZyJycQ6q6npZWKMYc0qX0PmG5f689_hx/s2048/433B0D15-BF7C-479B-A0D3-E5D58A10C7A5-13625-000007DF1EA72ECF.JPG" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-size: large;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="2048" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgu6lwx7_up2pcv9pd-nuQNiztsplPU4qNWDme3hhoJJkFtNsGlz6Hf3be0grqqh-XUixzNtYGsOlsJodUd4ZpdF8POOjUi8_JG7rbe72G6ZyJycQ6q6npZWKMYc0qX0PmG5f689_hx/w400-h400/433B0D15-BF7C-479B-A0D3-E5D58A10C7A5-13625-000007DF1EA72ECF.JPG" width="400" /></span></a></div><span style="font-size: large;"><br /><span style="font-family: times;"><br /> <b><a href="https://www.booka.rs/knjige/savremena-knjizevnost/polovina-koja-nedostaje/" target="_blank">,,Polovina koja nedostaje“</a> </b>je priča o dve bliznakinje, Steli i Dezire, koje odlučuju da zauvek napuste svoj rodni gradić, bez ijedne reči. Ceo Malard priča o dve tinejdžerke koje su nestale, a povratak jedne od njih izazvaće još veći šok od odlaska. Autorka je radnju romana smestila u izmišljeni gradić u kojem žive ,,obojeni“, ali isključivo oni svetle puti koji se itekako ponose bojom svoje kože. Dezire se u Malard ne vraća sama. Pod rukom vodi crnu devojčicu, ,,modrocrnu, kao da je sad stigla iz Afrike“, nikome u gradu nije jasno kako bi Dezire mogla da rodi ,,tako crno dete“. Ne u gradu u kom niko ne može da zamisli ljubav prema osobi tamnije puti od njihove.<span class="Apple-converted-space"> </span></span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Već u prvim redovima jasno je koju temu vodilju autorka bira za svoj roman. Posebno kada čitalac sazna da je život bliznakinja obeležen bizarnom smrću oca koji je bio meta rasističkog napada uprkos koži toliko svetloj da su kroz nju mogle da mu se vide plavičaste vene. Dezire se, međutim, vraća u Malard jer nema kud. Mora da beži od nasilnog muža i ćerki obezbedi bezbednu budućnost. Od druge bliznakinje nema ni traga ni glasa, niko ne zna gde je, čak ni sestra. Putevi su im se razdvojili, ali Dezire nagađa da Stela vodi život praveći se da je belkinja – jer upravo tako je uspela da nađe posao. Radnja romana počinje 1968. godine, iste u kojoj je ubijen Martin Luter King i odvija se u vremenu kada su građanska prava Afroamerikanaca u stvarnosti i dalje bila samo slovo na papiru. Stela odlučuje da svetlu put okrene u svoju korist, udaje se za belca koji nema pojma o njenom poreklu i uspeva da se utopi u belinu Los Anđelesa. Njeno spokojstvo će narušiti najpre dolazak novih komšija – glumca iz popularne serije i njegove porodice – koji, zahvaljujući boji kože štrče i izazivaju nelagodu suseda, a zatim i susret njene i Dezireine ćerke koja će, iz potpuno nevinih razloga, otkriti njenu dugo čuvanu tajnu.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> ,,Polovina koja nedostaje“ je roman o rasi i identitetu, o stereotipima i neosnovanoj mržnji. O rasizmu u onim nijansama o kojima većina svetske populacije ne može ni da sanja niti zna da postoji, kao što je, na primer, termin <i>passing for white</i>. I bila bi to zaista snažna priča da Brit Benet nije upala u tako čestu zamku savremene literature: ubaci još i još i još aktuelnih socijalnih tema. Pa tako pored vodeće teme rasizma roman pokriva i klasne razlike, nasilje u porodici, transseksualnost i homofobiju. Ris, momak Dezireine ćerke je trans i kroz roman pratimo njegovu tranziciju, ali mu autorka ne posvećuje dovoljno pažnje i on ostaje sporedni junak u svakom smislu te reči. Nazire se paralela između Risa i Stele, ali ona je problematična iz nekoliko razloga. Stela se pretvara da je nešto što nije, krijući svoje poreklo i identitet, pa se stiče utisak da autorka na isti način doživljava i transrodne osobe (ističući, na primer, u nekoliko navrata da Ris povija grudi kako se ne bi ocrtavale ispod odeće). Drugo, Stela bira da obmane ljude oko sebe zarad lične koristi (boljeg života, ekonomskog boljitka) i ide toliko daleko da ni suprugu ne otkriva tajnu, plašeći se da će je zamrzeti zbog toga što je zaista. Kada se u kuću pored nje dosele Afroamerikanci, Stela je rastrzana između želje za prijateljicom koja će je razumeti i osudom okoline. Sa druge strane, Ris ništa ne krije od Džud, naprotiv, i nema problema sa sopstvenim identitetom. U svetu koju stvara Brit Benet, zapravo, on gotovo da nema nikakvih problema, osim činjenice da je operacija koja mu je neophodna izuzetno skupa i ne baš sasvim legalna. Što, složićete se, nije baš slučaj u stvarnosti.<span class="Apple-converted-space"> </span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> ,,Polovina koja nedostaje“ pruža samo nagoveštaj problema kroz koje prolaze junaci ovog romana. I zaista mu nedostaje polovina – suštinska i ključna – koja će čitaocima koji se prvi put susreću sa ovim temama približiti svakodnevne unutrašnje sukobe onih koji se iz bilo kog razloga ne osećaju dobro u svojoj koži, koji strahuju od osude okoline zbog onoga što jesu. Bez te suštine, roman kao da samo pokazuje prstom na nešto što se dešava u svetu: pogledajte, postoje ljudi koji prolaze kroz tranziciju; postoje ljudi koji kriju svoj identitet iako on ni na koji način ne utiče ni na šta na ovom svetu; postoji rasizam; postoji nepravda. A to, u vremenu u kojem zaista postoje (ne samo da postoje već cvetaju) rasizam, transfobija, homofobija i generalno mržnja i nerazumevanje prema svemu što je na neki način drugačije – jednostavno nije dovoljno.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <b>Ocena: </b>2/5<br /> <b>Izdavač:</b> <a href="https://www.booka.rs/" target="_blank">Booka</a></span></div>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04652047942568768920noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-59671935971547744212021-09-05T12:11:00.001+02:002021-09-05T12:11:06.191+02:00Mesečni favorit – jul i avgust<div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"> <br /> Prođe leto kao da ga bilo nije. Ove godine sam konačno uspela da odem malo južnije, nadišem se slanog vazduha i naslušam šuma talasa, ali proklet je ljudski rod, nema ni mesec dana kako sam se vratila sa mora a već bih išla ponovo. Na moru me nikad u životu nije zadesila čitalačka kriza, pa tako ni ove godine. Možda je stvar u tome što nam je na odmoru mozak rasterećen i lakše upija napisano. A možda je prosto stvar u tome što je na moru sve lepše i lakše. Zbog toga u avgustu brojim nešto više pročitanih knjiga nego obično (mada mi je koncentracija značajno pala čim sam se vratila u Beograd). A kako sam preskočila julski pregled, ovog puta ponovo imamo 2 u 1. Pa da krenemo redom:</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEivhaKvZmBBpfW56bry8IwnRkOAHw8p2oiJLNQ4LPr5jKMxDaq8p3SU1lgf6TBpuOjzD3J9HZkLIUKAAn92abPH2QuOjo1cNQdGdo2gwpYZPNT6y7cd2XrS_iVLd2IK4H360Hbm_Q_j/s2048/4C04AA73-EE9E-472D-966D-86ACB64D53E0-5560-000002E1CAA27CBA.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-size: large;"><img border="0" data-original-height="1945" data-original-width="2048" height="380" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEivhaKvZmBBpfW56bry8IwnRkOAHw8p2oiJLNQ4LPr5jKMxDaq8p3SU1lgf6TBpuOjzD3J9HZkLIUKAAn92abPH2QuOjo1cNQdGdo2gwpYZPNT6y7cd2XrS_iVLd2IK4H360Hbm_Q_j/w400-h380/4C04AA73-EE9E-472D-966D-86ACB64D53E0-5560-000002E1CAA27CBA.JPG" width="400" /></span></a></div><span style="font-size: large;"><br /><span style="font-family: times;"><br /></span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <b>1.</b> <b>Kraj raspusta i druge priče, Ana Miloš</b> – Booka je odgovorna što u poslednje vreme čitam više domaćih pisaca (meni su i pisci iz regiona domaći, da se odmah razumemo), a bukstagram što sam zbirku priča Ane Miloš pogurala preko reda. Većini se neviđeno dopala. Meni baš i nije. Ne bih znala da navedem konkretan razlog, jednostavno mi je bila neupečatljiva (što je opet u suprotnosti sa većinskim mišljenjem na bukstagramu). Ipak bih izdvojila ,,Pet ćerki Miloša Adamovića“, priču koja se po mnogo čemu izdvaja iz zbirke i koja mi dopala toliko da mi je, ako ništa, onda zbog nje drago što sam se upoznala sa delom Ane Miloš.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <b>2. Asimetrija, Lisa Halidej </b>– Kao što naslov ovog romana nagoveštava, Lisa Halidej se bavi raznim asimetrijama savremenog sveta, nejednakostima koje toliko nemaju smisla da bi možda i prestale da postoje ako bi svako samo na sekunda zaista razmislio o njima. Kroz dve naizgled nepovezane priče o devojci koja se upušta u aferu sa znatno starijim poznatim piscem i momkom koji zbog boje kože i zvučnog imena biva zadržan na aerodromu radi rutinske provere, autorka postavlja brojna pitanja o neskladu koji se uvukao u svaku poru našeg svakodnevnog života. Pisala sam o romanu na blogu, pa ako vas interesuje o čemu je tačno reč, tekst vas čeka <a href="https://stshbook.blogspot.com/2021/07/asimetrija-lisa-halidej.html" target="_blank">OVDE</a>.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <b> 3.</b> <b>SPQR, Meri Bird</b> – Možda vam je već poznato da se iz čitalačkih kriza izvlačim publicistikom, a omiljena mi je ona koja se bavi istorijom. Meri Bird je oduševljena Rimom, i to se vidi, a njegovu istoriju smešta u period od 63. godine p.n.e. do 212. g.n.e. kada je ,, car Karakala sve slobodne stanovnike Rimskog carstva proglasio punopravnim rimskim<span class="Apple-converted-space"> </span>građanima,<span class="Apple-converted-space"> </span>čime<span class="Apple-converted-space"> </span>je<span class="Apple-converted-space"> </span>izbrisao<span class="Apple-converted-space"> </span>razliku<span class="Apple-converted-space"> </span>između<span class="Apple-converted-space"> </span>osvajača<span class="Apple-converted-space"> </span>i<span class="Apple-converted-space"> </span>pokorenih i dovršio postupak širenja prava i povlastica rimskih građana započet gotovo hiljadu godina ranije“. Za naslov romana autorka bira rimsku krilaticu „Senatus populusque Romanus“, odnosno: „Senat i narod rimski“, a ideja vodilja joj je da prikaže Rim u pravom svetlu, odnosno ne kao ,,nasilnog mlađeg brata“ antičke Grčke. Za ljubitelje antičke istorije ovo je obavezno štivo a Meri Bird je sjajan vodič kroz ne tako poznate priče o staro Rimu. Preporuka od srca.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /><b> 4. Vremeplovac iz kamenog doba, Teri Pračet</b> – Hvala Laguni što čupa sve živo Pračetovo za nas kojima se srce slama svaki put kad se setimo da ga više nema. ,,Vremeplovac“ je zbirka priča koje je Pračet pisao kao mladić za lokalne novine i nikada ih ponovo nije objavio. I zaista, kada ih čitate, jasno vam je u koga će taj mladić izrasti. Najdivnije od svega je zapravo to što su priče namenjene deci tako da više ne morate čekati da klinci iz okoline odrastu da biste ih upoznali sa Pračetom (Pračet, uzgred, ima serijal o Džoniju Maksvelu koji je takođe namenjen deci, ali naravno da je odavno rasprodat). Dakle, vrbovanje malih Pračetovaca može da počne.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <b>5. Mala prodavnica strave i grozni golicavi prašak, Magdalena Hai</b> – Nastavljamo sa knjigama za decu, i to baš za malce. ,,Mala prodavnica strave“ je knjiga o Nini koja najviše na svetu želi da kupi bicikl, a pošto nema novca, onda mora da nađe posao. I nalazi ga u prodavnici strave gde se prodaju metiljave metle, vilinski brabonjci i konzervirani mrak (između ostalog). A vlasnik ovog neobičnog lokala leži na podu i cepa se od smeha jer je nekako uspeo da se pospe golicavim prahom. Mnogo mi je drago što postoje ovakve knjige za decu (valja gajiti male gotičare). Naravno, nije ni najmanje strašna, naprotiv, vrlo je smešna, ali ja se svakodnevno oduševljavam komedijama koje krasi ,,spooky“ atmosfera. Knjiga je namenjena za početno čitanje, pa eto ideje za poklon (biće u nastavku još jedna).</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <b>6. Putujuće kazalište, Zoran Ferić </b>– Stigli smo do štiva koje sam ove godine odabrala za plažu. Zašto ovu, pitate se? Zato što znam, a već sam i rekla, da na moru knjigu od 500 strana mogu da progutam za dva-tri dana. I tako i bi. Nisam znala šta da očekujem (odavno ne dozvoljavam da mi hajp na instagramu previše podigne očekivanja), a dobila sam stvarno neočekivano iskustvo. Oduševio me je Ferić, u posebnom tekstu na blogu možete saznati zašto (<a href="https://stshbook.blogspot.com/2021/08/putujuce-kazaliste-zoran-feric.html" target="_blank">OVDE</a>) i ovo definitivno neće biti njegova jedina knjiga koju ću pročitati.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <b>7. Why Mummy Doesn’t Give a ****, Gill Sims </b>– Posle prve knjige koja je bila odlična (tekst <a href="https://stshbook.blogspot.com/2019/11/why-mummy-drinks-gill-sims.html" target="_blank">OVDE</a>) i druge koja je bila onako (tekst <a href="https://stshbook.blogspot.com/2020/07/why-mummy-swears-gill-sims.html" target="_blank">OVDE</a>) treća knjiga o Elen vraća Džil Sims na listu pisaca koje ću uvek rado preporučivati ljudima kojima treba zabavno a pametno štivo – pogađate, dobra je! Super je što je napisala i četvrtu i iskreno se nadam da kriva kvaliteta neće biti predvidiva, odnosno da je drugi roman u serijalu najslabiji. No ako vam je potreba doza laganog štiva u stilu Bridžet Džouns, Džil Sims je prava autorka za vas.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <b>8. All Adults Here, Emma Straub</b> – Evo nama još jedne nahajpovane knjige prema kojoj sam bila sumnjičava (otud Kindle izdanje), ali radoznalost je prevladala pa sam je ipak ponela na more. Pošto sam prilično lenja, prepisaću ovde utiske koje sam vam prenela na Instagramu: Pretpostavljam da ste čuli za ovaj roman (Laguna ga je nedavno objavila pod naslovom Ovde smo svi odrasli) o porodici iz malog grada koja kao da se ponovo upoznaje nakon što im komšinicu udari autobus. Astrid je majka troje (odrasle dece): Eliota, Porter i Nikija, potpuno različitih ljudi koje, izgleda, veže jedno: greške koje prave u životu. Nakon što je bila svedok saobraćajne nesreće, Astrid shvata da nije bila uzorna majka kakvom je sebe smatrala i rešava da ispravi sve što može dok još može. Roman počinje odlično i čini se kao da će biti odličan do kraja, ali onda negde na sredini kreće nizbrdicom i sasvim neočekivano postaje smrtno dosadan. Pročitala sam jedan komentar na Goodreadsu koji gađa pravo u poentu. Izgleda da pisci danas misle da ne smeju da napišu roman koji ne obuhvata makar tuce važnih tema. Pa tako i Ema Straub u porodičnu priču od tristotinak strana trpa sve što joj pada na pamet a što je trenutno aktuelno: homoseksualnost, transseksualnost, vršnjačko nasilje, predatore na internetu, bračno neverstvo, veštačku oplodnju, abortus, tinejdžerske muke, odnos sa roditeljima, društvena očekivanja, itd, itd. Problem je u tome što ima previše likova i tu negde na sredini pomislite da nikome nije posvećeno dovoljno vremena i da nijedna tema zapravo nije ozbiljno obrađena, ali ipak, pri kraju, uspela sam da se vežem za pojedine likove, posebno za Porter (koja ima aferu sa oženjenim čovekom i odlučuje da se podvrgne veštačkoj oplodnji i sama odgaja dete) i krajnji utisak o romanu je pozitivan. Lepa je to priča, iako prilično bajkovita, ali znate, ponekad nam je u životu potreban nerealni hepi end, makar u romanima (a možda sam samo omekšala zbog mora). P.S. Sve vreme sam Astrid zamišljala kao Meril Strip, ako snime film po romanu i ona ne bude u njemu, ne znam kako ću to podneti.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <b>9. The 1,000-year-old Boy, Ross Welford</b> – Možda je u pitanju nekakav Petar Pan sindrom, ali stvarno uživam u dečjim knjigama. Pa tako i u ovoj priči o hiljadugodišnjaku zarobljenom u telu jedanaestogodišnjeg dečaka koji nakon strašne tragedije u kojoj gubi majku i mačku (takođe hiljadu godina stare) odlučuje da konačno okrene svoju sudbinu i dođe do odavno sakrivenog seruma koji mu je podario besmrtnost, a isto tako može i da mu je oduzme. U pitanju je baš zabavna avantura sa lepom porukom o važnosti prijateljstva i odličan je način da odmorite mozak od teških tema koje danas dominiraju u knjigama za odrasle.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <b>10. Polovina koja nedostaje, Brit Benet </b>– Kad smo već kod teških tema (i hajpovanih knjiga), evo jedne knjige koju sam baš nestrpljivo očekivala i počela da čitam čim mi je dospela u ruke. I naravno da sam se razočarala. Stvarno, ali stvarno ne znam kad ću naučiti da ne jurcam za ,,najboljim knjigama u univerzumu“. I baš zbog reputacije koja prati ovu knjigu, neću vam ostati dužna poseban tekst o njoj (već sledeće nedelje, nadam se), ali recimo da imam sličan problem kao sa romanom Eme Straub. Uskoro opširniji utisci na blogu.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> <b>11. Pufnica i Brunhilda, Barbara Kantini </b>– Najslađe za kraj! Barbaru Kantini možda znate kao autorku serijala o Mortini, zombi devojčici, i ilustratorku serijala o <a href="https://stshbook.blogspot.com/2020/12/samo-ne-ajvi-poket-kejleb-krisp.html" target="_blank">Ajvi Poket</a>. Ja sam zaljubljena u stil ove žene i kada bih mogla da biram ko bi mi ilustrovao autobiografiju, to bi svakako bila ona. ,,Pufnica i Brunhilda“ je njena najnovija knjiga, o veštičici koja to tek treba da postane i malenom mačoru koji se nigde ne uklapa. Brunhildi treba mačka, Pufnici treba drugar. I naravno da će se njih dvoje sresti i da će ga Brunhilda prihvatiti iako nije sasvim crn (naime, Pufničin rep je na vrhu beo, što je neviđeni problem za veštičinu mačku). Izgleda da će ovo biti prva knjiga u serijalu i već ih želim sve. Ilustracije su u boji i savršene su, kao i sve što Barbara Kantini radi (lepo sam rekla da me gotičarska atmosfera u dečjim knjigama obara s nogu).</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> To bi bilo to! Titulu favorita ovog puta ravnopravno dele roman <b><a href="https://www.booka.rs/knjige/savremena-knjizevnost/putujuce-kazaliste/" target="_blank">Zorana Ferića</a></b> i knjižica <b><a href="https://odiseja.co.rs/knjige/knjige-za-decu/knjiga-pufnica-i-brunhilda-autor-barbara-kantini-1199" target="_blank">Barbare Kantini</a></b>. Ko zna kakve bi zaključke iz ovoga izvukli psiholozi. Šta ste vi čitali tokom leta? Da li vas je neka knjiga posebno oduševila? Ili razočarala? Pišite mi u komentarima!</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /> Do sledećeg posta,<br /> Vaša (kao da nije bila na moru) <b>Stš <3</b></span><br /></div>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04652047942568768920noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-89917846528343177802021-08-28T12:49:00.004+02:002022-04-24T14:44:50.214+02:00Putujuće kazalište – Zoran Ferić<div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <b>Zoran Ferić </b>(1961) je hrvatski pisac. Književnu karijeru započeo je pisanjem priča: <i>Mišolovka Walta Disneya</i>, objavljena 1996. godine deset godina kasnije dobija nagradu „Dekada“. Za zbirku <i>Anđeo u ofsajdu</i> (2000) dobio je nagradu „Ksaver Šandor Gjalski“ i nagradu Jutarnjeg lista za proznu knjigu godine. Prvi roman <i>Smrt djevojčice sa žigicama</i> objavio je 2002, a zatim sledi niz nagrađivanih romana među kojima su najpoznatiji <i>Kalendar Maja</i> i <i>Na osami blizu mora.</i> Knjige su mu prevedene na desetak jezika. Godine 2018. izabran je za predsednika Hrvatskog društva pisaca. Živi u Zagrebu, gde od 1994. godine radi kao profesor hrvatskog jezika u XVIII gimnaziji. Redovno održava radionice pisanja u <i>Booksi</i> i <i>CeKaPe-u</i>.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhvPK-2BSB7kyixwXeoPlZ8kPII6CtWZZoYP8LeGUWP7rfT71Dsnw-GaPvavg1oe7Qcexdod7LqJ2TXTXnhyY74AsXPJVxZouOyLlSexmTJjAYIBci_ItKohvKXqMUkJaNaLGyumitj/s752/EE3FCDF6-1BE1-4711-A229-F660170A9DCA-17264-000002D41ED3D32A.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="752" data-original-width="750" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhvPK-2BSB7kyixwXeoPlZ8kPII6CtWZZoYP8LeGUWP7rfT71Dsnw-GaPvavg1oe7Qcexdod7LqJ2TXTXnhyY74AsXPJVxZouOyLlSexmTJjAYIBci_ItKohvKXqMUkJaNaLGyumitj/w399-h400/EE3FCDF6-1BE1-4711-A229-F660170A9DCA-17264-000002D41ED3D32A.JPG" width="399" /></a></div><br /><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <b><a href="https://www.booka.rs/knjige/savremena-knjizevnost/putujuce-kazaliste/" target="_blank">,,Putujuće kazalište“</a></b> je najnoviji Ferićev roman, objavljen 2020. godine. To je kompleksna porodična saga i hronika čitavog veka na prostorima koji su tokom poslednjih 100 godina menjali imena i pripadnost. Početak Ferićeve autobiografske priče poklapa se otprilike s početkom najturbulentnijeg veka na evropskom kontinentu i opisuje skandal koji je njegova prabaka izazvala kada je pobegla s vlasnikom putujućeg pozorišta – skandalozan izbor kakav će, u većoj ili manjoj meri, biti obeležje njegove porodice u narednim decenijama. Roman je podeljen u šest poglavlja posvećenih određenim granama porodičnog stabla. Pored korena po kojem roman nosi ime, čitamo niz zanimljivih priča o piščevim precima i u svakoj, kao po pravilu, postoji sukob koji oslikava vreme u kom se priča odvija, da bismo, prirodno, stigli do života samog pisca, njegovog odrastanja i sazrevanja.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Jedna od svakako najupečatljivih priča o romanu je ona o Ferićevoj babi Ivki i dedi Benjaminu, medicinskoj sestri i ćerki žandara i doktora Jevrejina, fascinantna i potresna priča o pravim izborima u pogrešno vreme. Benjamin je, kao Rus jevrejskog porekla koji je pobegao iz domovine bio ugledan doktor zbog svog neuptinog znanja, ali jedno je gledati ga u ordinaciji, a nešto sasvim drugo u sopstvenom domu. Ivkina porodica je pokušala da se otarasi doktora ,,Arapina“ na razne načine, ali svi su, kao onaj kada su mu poslužili prasetinu koju je bez prigovora pojeo, čak i pohvalio domaćicu – redom propali. Tako se doktor s četiri prezimena i tri imena uvukao u njihov dom, dom razoren tuberkulozom koju se trudio da shvati i pobedi. Skandalima tu nije bio kraj, Ivka je ostala u drugom stanju pre braka, razbolela se i uprkos Benjaminovim pokušajima da je nagovori da sačuva život i odrekne se deteta, istrajala je u svojoj nameni. Benjamin je dolazio i odlazio, pa je pored brojnih imena u Ivkinom domu najčešće bio oslovljavan kao hohštapler. Bolest je ipak savladala Ivku, ali dete – piščeva majka – je preživelo. Tada je Benjamin zaista otišao, skrhan smrću svoje ljubavi i verovatno gonjen nepodnošljivom pomišlju da bi devojčicu mogla zadesiti ista sudbina. Uslediće najmračniji period moderne civilizacije tokom kog će uobičajena netrpeljivost prema ljudima ,,njegove sorte“ prerasti u nešto mnogo strašnije. Benjamin, po piščevim rečima, spada među retke ljude koje je smrt zadesila više puta. ,,Čovjek s četiri prezimena imao je, logično, i više smrti“.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Drugi junak koji se karakterom ističe iz porodične sage autora, a možda je i najupečatljivi, jeste piščev otac – Tvrtko Ferić. I priča piščevih roditelja funkcioniše kao metafora vremena – majka je kao dete jevrejskog porekla bila skrivana i primoravana da se šetka s katoličkom Biblijom pod miškom, a otac je zauvek ostao obeležen strahotama rata. Čini se da nikada nisu zaista bili srećnni u braku. Otac je svoje traume ozidao čvrstom fasadom i sve je u vezi sa njim bila fasada: ubijao je ljude na ulici rečima, ako mu se i samo ispreče na putu, skupljao je lovačko oružje, ali nikada nije išao na lov. Majka je nasledila porodičnu naviku na trpi i guta i ta navika je na kraju dovela do smrtonosne bolesti. Bolesti za koju je krivila Tvrtka koji je jedno vreme u piščevom životu bio etiketiran isključivo kao Uzrok Raka. No posle majčine smrti sin i otac će se silom zbližiti kada će Tvrtkova opsednutost smrću prerasti u opsednutost sopstvenom sahranom. Imajući na umu Ferićevu opasku koja se provlači kroz roman, da prilikom pisanje ovakvih porodičnih priča nikad nije sasvim jasno gde se susreću historija i fikcija, Tvrtko Ferić ostaje gotovo antologijski književni junak sa svim svojim manama i manijama i podvlači piščevu sposobnost (specifičnu za naše podneblje) da koliziju tragedije i komedije pretvori u homogenu celinu. Crni humor je ponekad neophodan da se proguta gorka istina, pa iako uz njegovu pomoć ona lakše sklizne, on nikako ne umanjuje njenu gorčinu.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Poslednji deo romana u kojem se Ferić osvrće na sopstveni život pokazuje, osim piščevog umeća, i nesvakidašnju hrabrost. Kao što ne ulepšava (mada povremeno možda romantizuje) karaktere i sudbine svojih predaka, ne štedi ni sebe, pa u tom delu čitamo o njegovom psihičkom i seksualnom sazrevanju, neobičnim sklonostima i (možda naslednim) lošim izborima.<span class="Apple-converted-space"> </span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: medium;"> ,,Putujuće kazalište“ je preobimno i prepuno zanimljivih epizoda i likova da bih se ovde mogla osvrnuti na sve, ali verujte mi kada vam kažem da se 500 stranica autorove porodične sage čita u dahu. Ferićevo pripovedanje ima šmek onih starih romanesknih tradicija, a istovremeno se okreće na izuzetno moderne teme i aktuelna pitanja, što čitavoj priči daje dodatnu tragičnu notu jer, čini se, na neki način i dalje cupkamo u senci zlokobnog 20. veka. Ova knjiga zaista ima sve: potresne i dirljive scene, opise rata i bolnih ljubavi, pregršt zanimljivih junaka koji zaslužuju da se ne zaboravi, ali i pregršt apsurdnih i komičnih scena zbog kojih ćete sa naglas smejati. Baš kao i njegovo porodično stablo, ovaj roman pušta izdanke van granica hrvatskog podneblja i čini to s razlogom. Jednom je Tolstoj rekao da je svaka nesrećna porodica nesrećna na svoj način, ali to je zbog toga što nije kročio na tlo bivše Juge. Nakon čitanja Ferićevog romana shvatićete, ako dosad niste, da nas veže mnogo više od nekadašnje zajedničke države.</span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: medium;"><i> Nemoguće je zapamtiti vrijeme. Pamtimo samo trenutke. I ako u prirodi, vremenu ili ljudskoj svijesti postoji bilo kakva ravnoteža, taj tren je sretniji, važniji, možda i duži od mnogih godina koje su nas zadesile kasnije.</i></span></div><p class="p1" style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><i><br /></i> <b>Ocena:</b> 5/5<br /> <b>Izdavač:</b> <a href="https://www.booka.rs/" target="_blank">Booka</a></span></p>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04652047942568768920noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-65503123308607816082021-07-24T11:25:00.000+02:002021-07-24T11:25:50.842+02:00 Asimetrija – Lisa Halidej <div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <b>Lisa Halidej </b>(1976) je američka književnica. Rođena je u Masačusetsu, a trenutno živi u Italiji. Počela je da piše sredinom devedesetih. Godine 2005. njena priča <i>Stump Loui</i> objavljena je u časopisu <i>Paris Review</i>. Prvi roman, <i>Asimetrija</i>, objavila je 2018. godine i za njega je dobila nagradu <i>Whiting</i>. Roman se našao na top listama <i>Tajmsa, Njujorkera, Njujork Tajmsa</i>, a Barak Obama ga je uvrstio na svoju listu najboljih knjiga objavljenih te godine.</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgymhP9j_DCJtyV39NUHQp_VBDyBXdoH26f6kXaNnjvEueEnTkdGCqWnJIiWY-bAXfUypTLvdNV1vJ3ECvvIKX72YRkMD0d0zHuyvnL97G58isQ4xAKOwj7RWEml7-kKKgrfQysAwxi/s1440/843B44CD-535B-4717-BF09-69EB2DA69742-16844-000007FCC3A0B2DE.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1440" data-original-width="1440" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgymhP9j_DCJtyV39NUHQp_VBDyBXdoH26f6kXaNnjvEueEnTkdGCqWnJIiWY-bAXfUypTLvdNV1vJ3ECvvIKX72YRkMD0d0zHuyvnL97G58isQ4xAKOwj7RWEml7-kKKgrfQysAwxi/w400-h400/843B44CD-535B-4717-BF09-69EB2DA69742-16844-000007FCC3A0B2DE.JPG" width="400" /></a></div><br /><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <b><a href="http://strik.rs/knjige/asimetrija/" target="_blank">,,Asimetrija“</a> </b>je roman podeljen u tri dela i počinje upoznavanjem dvadesetpetogodišnje Alis koja radi u izdavačkoj industriji sa poznatim piscem Ezrom Blejzerom. Njihovo poznanstvo brzo prerasta u ljubavnu aferu, a s obzirom na to da je Blejzer veoma poznat pisac i da je stariji od nje više od 40 godina, njihova veza se odvija u tajnosti, iza zatvorenih vrata. Kada pak odu negde zajedno, Alis se krije iza lažnog imena kako ne bi postala žrtva skandala koji bi, uveravaće je Ezra, mnogo više štetio njoj nego njemu. Ezra Alis obasipa skupim poklonima, delima iz književnog kanona (svetski poznate autore poput Kamija, čija imena Alis, uprkos tome što radi u izdavaštvu, ne ume da izgovori) i toplim i hladnim tuševima. Ponekad je blag i pun saosećanja, ponekad nadmen i hladan. Zove je sa skrivenog broja, lažno predstavlja prijateljima, ali i daje očinske savete kada shvati koliko je naivna. Njihova veza na momente podseća na odnos učitelja i učenice, dede i unuke, umetnika i muze, pa iako godine nisu u skladu sa pričom, i na odnos Hamberta Hamberta i Lolite.<span class="Apple-converted-space"> </span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Priča o Alis i Ezri se završava naglo, bez konkretnog raspleta i Halidej otvara novu, smeštenu na londonskom aerodromu, gde mladi Iračanin Amar čeka mučno dugačku pasošku kontrolu. Vreme je nakon 11. septembra kada malo dodatnog opreza i sumnje nije naodmet pa službenici Amaru postavljaju pregršt pitanja i čini se da nikada nisu zadovoljni odgovorima. Boja njegove kože asocira na terorizam i ništa što on kaže (ili pokaže) ne može da poništi tu asocijaciju. Dok čeka da carinska kontrola odluči o njegovoj sudbini, Amar razmišlja o životu i, za razliku od prvog narativa romana u kom smo pratili Alis, ne krije svoje emocije i životne stavove. On je mlad, ambiciozan, obrazovan, ali jedan mali sticaj okolnosti na koji nikako ne može da utiče koči ga pri svakom koraku na putu ka uspešnom životu.<span class="Apple-converted-space"> </span></span></div><p class="p2" style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Iako na prvi pogled deluju potpuno nepovezano, prva dva dela ,,Asimetrije“ i te kako su u korelaciji, poput odraza u ogledalu. Sve je u ovom romanu pogrešno i potpuno nasumično. Halidej kroz dve novele opisuje fundamentalnu nasumičnost života, činjenicu kako ni na koji način ne možemo uticati na karte koje su nam na rođenju podeljene i kako je život, ma koliko se trudili da ga kontrolišemo, mahom sastavljen od niza slučajnosti. Alis sasvim slučajno sreće čoveka koji joj može promeniti život, Amar bi, možda, sa nekim drugim radnikom na aerodromu imao više sreće. Amar je sve što Alis nije i njihovi svetovi su zaista dve različite strane u ogledalu. Pojedinosti iz prvog narativa ponovo srećemo u drugom – Amar je, čini se, pročitao pisce za koje Alis nikada nije čula, proživeo strahote o kojima je ona usput čula u vestima, ali to nema nikakvu težinu – njihove životne perspektive razlikuju se i više nego njihove ličnosti.<span class="Apple-converted-space"> </span></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Nesklad i nejednakost koje Halidej sugeriše naslovom ne odnose se samo na dve suprotstavljene priče. Ovaj roman se bavi nejednakostima modernog društva uopšte, bilo da je reč o odnosima moći, različitih perspektiva, mogućnosti i iskustva. Lisa Halidej prvu novelu piše iz sopstvenog iskustva – lik Ezre Blejzera inspirisan je Filipom Rotom sa kojim je autorka bila u kratkoj vezi u mladosti a kritika smatra da junakinja ove novele nije slučajno nazvana po Alisi iz Zemlje čuda. Treći deo romana, koji se ponovo vraća na Ezru Blejzera, navodi na mišljenje da Alis ipak nije na nivou deteta koje ne razume svet oko sebe i ne vidi ono što je očigledno. Kada Ezra u intervjuu čitaocima otkrije šta je Amarova priča u stvari, dinamika moći se nakratko zaljulja i pali se lampica koja sugeriše da ponekad čak i loše podeljene karte možemo okrenuti u svoju korist, ako malo blefiramo. Ne rodi se, međutim, svako s prirodnim kartaroškim talentom.</span></div><p class="p2" style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px; min-height: 15px;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p><p class="p1" style="font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; margin: 0px;"></p><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <b>Ocena: </b>4/5</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <b> Izdavač: </b><a href="https://strik.rs/" target="_blank">Štrik</a></span></div><p></p>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04652047942568768920noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-15527563971188713392021-07-11T11:09:00.000+02:002021-07-11T11:09:47.648+02:00Mesečni favorit - maj i jun<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Kako podnosite ove vrućine? Pored neke vode, nadam se. Ja ih provodim u gomili DIY projekata po stanu i besomučnom farbanju svega i svačega. Nađe se, doduše, među slojevima farbe koja se suši, i malo vremena za čitanje. Nešto manje za pisanje postova. Ali ugrabim neki trenutak i za to. Prethodni mesečni pregled sam preskočila pa u ovom pretrčavamo knjige pročitane tokom maja i juna. Sad kad gledam spisak imam utisak kao da je to bilo prilično davno. Ukupno ih ima trinaest, pa bolje da odmah počnemo. Hronološkim redosledom, ez olvejz.</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhpFLjQlBw6jT1z4qTwIXbG8MKcDXJWN4lo_ho6BI8RHzO2CMCo-NSxwXElnuB2wffWiA33gzVieD2vxBJikzwA2HhV7KD6Lbfa9e7IoMTbx0o_pgw2jbOcS2uCsA51-8hduQA3bBSVwd4n/s2048/E4B800BE-83E9-4C52-89F3-A31DCC15519B-7603-0000038FA2096CA7.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="2048" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhpFLjQlBw6jT1z4qTwIXbG8MKcDXJWN4lo_ho6BI8RHzO2CMCo-NSxwXElnuB2wffWiA33gzVieD2vxBJikzwA2HhV7KD6Lbfa9e7IoMTbx0o_pgw2jbOcS2uCsA51-8hduQA3bBSVwd4n/w400-h400/E4B800BE-83E9-4C52-89F3-A31DCC15519B-7603-0000038FA2096CA7.JPG" width="400" /></a></div><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 1. <b>Krojačica, Beril Bejnbridž -</b> Nakon pročitane ,,Fabrike za flaširanje vina" iste autorke (prikaz <a href="https://stshbook.blogspot.com/2020/07/fabrika-za-flasiranje-vina-organizuje.html" target="_blank">OVDE</a>) baš sam se obradovala kada sam saznala da Štrik planira da objavi i ,,Krojačicu", doduše, moje radovanje se baziralo na pogrešnoj pretpostavci da je u pitanju roman po kom je snimljen istoimeni film sa Kejt Vinslet. Da, po ovoj knjizi jeste snimljen film, ali ne taj na koji sam ja mislila. ,,Krojačica" je priča o dve sestre, smeštena krajem Drugog svetskog rata u Liverpulu. Jedna je krojačica, druga radi u fabrici, a iako su karakterom potpuno različite, spaja ih briga prema bratanici o kojoj se staraju ne kao dve tetke već kao dve majke. Bratanica ima sedamnaest godina i zaljubljuje se u nekoga ko baš i ne bi bio prvi izbor njenih starateljki. A onda kreće žurka kakvu samo Beril može da osmisli. Ipak, ,,Fabrika" mi je bila draža. Da li zbog majušnog razočaranja kad sam shvatila da neću čitati o krojačici koju je igrala Kejt ili zbog nečeg drugog, ne znam. No ako vam se dopala ,,Fabrika" znajte da je ,,Krojačica" pisana u sličnom maniru: tu su dve bliske žene potpuno različitih karaktera, sumanuti zaplet i još sumanutiji rasplet. Pa ko voli nek izvoli.</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 2. <b>Momo, Mihael Ende</b> - Neke knjige nikad ne bi trebalo da postanu nedostupne, a jedna od tih je i ,,Momo". I nemate pojma koliko sam srećna što posle deset godina imamo novo izdanje. Endea valjda svi znate, ako ništa makar po ,,Beskrajnoj priči", a ,,Momo" je još jedna njegova čarobna priča za decu koju bi svaka odrasla osoba trebalo da pročita. U središtu romana je devojčica Momo, čudno, tiho stvorenje koje se odlikuje sposobnošću da sasluša. Kada u neimenovani gradić u kom Momo stanuje dođu siva gospoda koja rade za Štedionicu vremena i ljudima ponude zbunjujuća rešenja o boljoj organizaciji života, samo će Momo moći da ih spase. Neverovatno je koliko je ova prila, pisana sedamdesetih, i danas aktuelna. Verovatno aktuelnija nego kad je napisana. Kao što rekoh, pisana je za decu, ali odrasli i te kako mogu iz nje da izvuku neke važne pouke.</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 3. <b>Purpurni hibiskus, Čimamanda Ngozi Adiči </b>- Pročitala sam dva romana ove autorke, ali ipak više volim njenu nefikciju. <i>We Should All Be Feminists</i> (prikaz <a href="https://stshbook.blogspot.com/2018/03/we-should-all-be-feminists-chimamanda.html" target="_blank">OVDE</a>) zauvek će mi biti jedna od omiljenih knjiga. ,,Purpurni hibiskus" je porodična priča smeštena u Nigeriji, o dvoje dece uspešnog poslovnog života koja, makar gledano sa strane, žive divnim, povlašćenim životom. No istina je sasvim drugačija. Otac im je religiozni fanatik, slika i prilika svega što ne valja u vezi sa patrijarhatom, a očajničko delo njihove majke odličan prikaz posledica koje on ostavlja na sve oko sebe. Adiči, kao i uvek, piše o vrlo važnim temama, laganim stilom koji se brzo čita. Njeni romani su odlično sredstvo za promenu perspektive i informisanje o kulturama o kojima ne znamo mnogo. Od mene preporuka za sve što ova žena napiše.</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 4. <b>Ljubav je ta koju ne razumemo, Bart Mujart </b>- Ovo je jedna od onih knjiga za koju je prilično teško odrediti uzrast. Mujart je belgijski pisac širom sveta poznat kao autor za decu i mlade, ali ovaj kratak roman je, čini mi se, pisan za malo zreliju publiku. Roman se sastoji iz tri priče iz života jedne porodice o kojima pripoveda neimenovana tinejdžerka. Njihov život nije lak, naprotiv, reč je o jednoj izuzetno disfunkicionalnoj porodici, na čelu sa majkom koja često menja partnere koji, najblaže rečeno, nisu očinska figura kakva je deci potrebna. Kada im baka nakon smrti ostavi testament, u njemu će se, pored materijalnih dobara naći i jedan čovek. Uprkos negativnim iskustvima sa muškarcima koja su deca doživela, njihova radost zbog zamišljenog mornara lepih zulufa i džepova punih para je srceparajuća. Kao i spremnost da stranca dočekaju kao člana porodice iako apsolutno nema dodirnih tačaka ka slikom savršenog zaštitnika kakvim su ga izmaštala. Knjigu sam pročitala dva puta. Prvi put je bila ok, a posle drugog čitanja mi se potpuno podvukla pod kožu. Divna, divna priča koja se čita za jedno popodne.</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 5. <b>24 sata u staroj Kini, Juđije Džuang</b> - Moglo bi se reći da sam se baš navukla na ovaj serijal. Ipak, Kina mi se nije toliko dopala kao knjige o Rimu i Atini. Pisala sam detaljno <a href="https://stshbook.blogspot.com/2021/05/24-sata-u-staroj-kini-jiije-dzuang.html" target="_blank">OVDE</a> pa da ne dužim. Svakako je dobra ako volite popularnu istoriju i želite da se informišete o drvenoj Kini, posebno ako gajite ista interesovanja kao autor.</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 6. <b>Nerazdvojne, Simon de Bovoar</b> - Knjigu sam dobila za rođendan od divne Katarine koju možda znate sa bloga <i><a href="https://totallyrandombyc.blogspot.com/" target="_blank">Totally Random & CO</a></i> i odmah uzela da je čitam. Ovo je neobjavljeni roman autorke, prilično autobiografski, o njenoj prijateljici čija ju je smrt celog života proganjala. Simon de Bovoar je stvarno fascinantna žena i volim da je čitam, mada ova knjiga, iskreno, nije ostavila bogzna kakav utisak na mene. Možda je zato nikad nije ni objavila, ali izdavači imaju tu nezgodnu naviku da posthumno objavljuju sve što nađu, nebitno da li je autor bio zadovoljan delom ili ne. Jednom utisku, ipak, nikako ne mogu da se otrgnem - Simon de Bovoar je pisala o svojoj genijalnoj prijateljici pre nego što je to bilo kul.</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 7. <b>Franc Kvaka, pisac bez knjige, Katerina Kris</b> - Još jedna knjiga koju sam dobila na poklon. Bila sam potpuno oduševljena jer sam, jelte, mislila da je o Kafki. Oduševljenje me je kratko držalo jer je naslov prilično misleading. Da, ovo jeste knjiga o piscu i to piscu koji ništa ne piše, ali s Kafkom zapravo nema nikakve veze. Zabavna je, brzo se čita, ali da sam mogla bez nje? Svakako jesam. Namenjena je deci i to je još jedna stvar koja me buni. Da, ilustracije i jezik su u skladu sa uzrastom, ali da li bi ovako nešto bilo zanimljivo klincima? Nisam baš sigurna.</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 8. <b>Stvarno koliko i ja, Hane Eštavik </b>- Ako volite napete psihološke romane i trilere koji to nisu, onda je Hane Eštevik pravi izbor za vas. ,,Stvarno koliko i ja" je kratak roman ispripovedan iz perspektive mlade, religiozne studentkinje psihologije koja živi sa majkom. Johane je u prvoj ozbiljnoj vezi, toliko ozbiljnoj da sa momkom planira put u Ameriku. Kada se spakuje i krene da izađe iz svoje devojačke sobe, shvata da su vrata zaključana i da ne može da izađe a onda kreće bujica toka misli o njenim odnosima prema majci, momku, religiji, svetu... Tokom čitanja sam imala nekoliko problema sa knjigom, mislim da mi nije legao ni stil, ali daleko od toga da nije zanimljiva. Ovo je jedna od onih knjiga u čijem čitanju ne uživate baš naročito, ali posle danima ne možete da je izbacite iz glave. Krcata je simbolima, psihološkim teorijama i aluzijama na teologiju i pop kulturu. Hane Eštavik je jedna od najvažnijih savremenih norveških književnica, a kad vas uvuče u izmaštani svet neopuzdanog pripovedača, vrlo brzo shvatite i zašto.</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 9. <b>Homo deus, Juval Noa Harari </b>- ,,Homo deus" je jedna od knjiga u sklopu velikog Hararijevog trojca koji čine i ,,Sapijens" i ,,21 lekcija za 21. vek". Oduševljena sam Hararijem još otkako sam pročitala ,,21 lekciju" (prikaz <a href="https://stshbook.blogspot.com/2019/07/21-lekcija-za-21-vek-juval-noa-harari.html" target="_blank">OVDE</a>) i najiskrenije preporučujem i ,,Homo deus" iako se neke ideje ponavljaju. O knjizi sam naširoko pisala <a href="https://stshbook.blogspot.com/2021/06/homo-deus-juval-noa-harari.html" target="_blank">OVDE</a>, ali nije zgoreg da vam još jednom brzinski iskreno preporučim Hararija. Obavezno štivo, stvarno.</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 10. i 11. <b>Mortina; Mortina i dosadni rođak, Barbara Kantini -</b> Odavno merkam ove knjižice a konačno sam ih poručila kada sam saznala da se ugasio Evro book. Barbaru Kantini obožavam (možda ne znate, ona je ilustrovala Ajvi Poket) i mnogo sam srećna što postoje ovakve knjige za najmlađe. Priče o Mortini su jednostavne (preeelepo ilustrovane) slikovnice o prihvatanju drugačijih od sebe i divan su poklon za decu. Uskoro će kod nas izaći još jedna knjiga ove autorke i jedva čekam da je se dokopam.</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 12. <b>Zamena, Bet O' Liri</b> - Ne čitam često čiklit, a možda bi trebalo. Knjigu sam uzela na Slavkinu preporuku (znate je sa bloga <i><a href="https://bezimenasakomentarom.wordpress.com/" target="_blank">Nemam ime, imam komentar</a></i>), a pošto ni ona ne čita često ovaj žanr, njena tvrdnja da je dobra i smešna mi je bila sasvim dovoljna. Još kad uzmemo u obzir da je jedna od glavnih junakinja u poznim godinama, a znate da sam na njih posebno slaba. Pisala sam o romanu <a href="https://stshbook.blogspot.com/2021/07/zamena-bet-oliri.html" target="_blank">OVDE</a>, a ako tražite lagano, zabavno štivo za ove vrućine, ova knjiga je kao poručena.</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 13. <b>Kraj raspusta i druge priče, Ana Miloš</b> - Ne čitam često domaće autore i odavno sam prestala da se pravdam zbog toga. U poslednje vreme se, zahvaljujući izdanjima Booke, češće družim sa domaćim piscima i drago mi je zbog toga, ali naravno, ne oduševim se baš svakom knjigom, ma koliko bila hajpovana na instagramu. Zbirka priča Ane Miloš potpada pod tu kategoriju. Pročitala sam gomilu pozitivnih utisaka i oduševljenja na sve strane, ali mene baš i nije dotakla. Pre ngo što otpišete knjigu zbog toga što ja o njoj baš i nemam šta da kažem, prelistajte te pozitivne utiske po društvenim mrežama, zaista ih ima koliko hoćete.</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> To bi bilo to! Budući da smo pretrčali dva meseca, zadržavam pravo da proglasim dva favorita. Prvi je roman <b>,,Momo" </b>(čitajte ,,Momo", čitajte ,,Momo"!) a drugi <b>,,Homo deus" </b>(čitajte Hararija, čitajte Hararija!).</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Šta ste vi čitali tokom ovih talasa tropskih vrućina? Preporučite mi neke knjige od kojih mozak ne preti da provri po vrućini.</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Do sledećeg posta,</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Vaša (umazana farbom do laktova) <b>Stš <3</b></span></div>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04525955753324708030noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-23102093726821138302021-07-05T16:35:00.001+02:002021-07-05T16:35:49.653+02:00Zamena – Bet O’Liri<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><span style="color: #454545;"><b> Bet O’Liri</b> (1992) je engleska književnica. diplomirala engleski jezik i književnost na Oksfordu i radila kao urednica redakcije knjiga za decu u </span><i style="color: #454545;">Pingvin random hausu</i><span style="color: #454545;">. Napisala je tri romana, a prvenac ,,Zajedno u stanu” postao je bestseler odmah po objavljivanju i prodat je u više od pola miliona primeraka.</span><span class="Apple-converted-space" style="color: #454545;"> </span></span></div>
<p class="p2"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjViHb6p-uAUs3oSMG2dZE2cloif_mJPol7j60R0ndrd7Iv0W5QfLVRssafZQQqW0ik4smnyrZQZbYTtOvcS0JUT5OSii_K3ZZVPkMu5plqWZ182zrEF4s97Scw-a7M85lY_tq7KZbxs2I9/s2048/560D44B4-6BDE-4BA7-ABA1-82EF0A3963A5-2406-00000103FDCF74A7.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="2048" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjViHb6p-uAUs3oSMG2dZE2cloif_mJPol7j60R0ndrd7Iv0W5QfLVRssafZQQqW0ik4smnyrZQZbYTtOvcS0JUT5OSii_K3ZZVPkMu5plqWZ182zrEF4s97Scw-a7M85lY_tq7KZbxs2I9/w400-h400/560D44B4-6BDE-4BA7-ABA1-82EF0A3963A5-2406-00000103FDCF74A7.JPG" width="400" /></a></div><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span><p></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <b><a href="https://www.laguna.rs/n5054_knjiga_zamena_laguna.html">,,Zamena”</a></b> je autorkin drugi roman i prati mladu i ambicioznu Linu čiji je život potpuno poremetila porodična tragedija. Nakon što Lina doživi panični napad na vrlo važnoj prezentaciji na poslu, nadležni u firmu shvataju da u poslednjih godinu dana nije uzela ni dana odmara i primoravaju je na ,,prinudni”, plaćeni odmor od dva meseca. Za Linu je tako nešto ravno katastrofi, ali nakon razgovora sa bakom koja samo što nije napunila osamdeset godina, a nedavno ju je ostavio suprug koji je otperjao za drugom, Lina dolazi na ideju da se zameni sa bakom. Ona će doći u malo jorkširsko selo u kom je odrasla i preuzeti sve bakine obaveze i projekte (koliko ih, uostalom, može biti?), a baka će zauzeti njeno mesto u Londonu gde će pokušati da pronađe novu ljubav, ili makar kratkotrajnu avanturu.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Iako za sebe misli da je majstor organizacije, Lina se neće najbolje snaći u svom starom komšiluku. Već prva bakina obaveza, šetanje komšijskog psa, brzo će se pokazati kao preveliki zalogaj, a redovna okupljanja komšiluka ispostaviće se kao mnogo komplikovanija od sastanaka na koje je Lina navikla – ne samo da će morati dobro da vodi računa koju stolicu bira, durštvo neće biti oduševljeno njenom idejom za proslavu Prvog maja. Kao uostalom, i bilo čim drugim što radi. Tu je i njena majka, sa kojom nema baš najbolje odnose još od smrti sestre, a i Linin dečko kao svake nedelje ima novi izgovor da je ne poseti. Sve u svemu, Lina će se vrlo brzo pokajati zbog ove sulude ideje, iako će, mic po mic, stvari polako dolaziti na svoje.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Linina baka Ajlin se, za razliku od svoje unuke, odlično snalazi u novoj ulozi. Brzo je ovladala aplikacijama za upoznavanje i već je našla potencijalnog partnera. Odlično se združila sa Lininim cimerima i našla novi projekat – pretvoriti zajedničke prostorije zgrade koje niko ne koristi u prijatan prostor i dati mu namenu kakvu zaslužuje. Ajlin će preći granicu asocijalnih Londonaca i celu zgradu podići na noge – čak i umišljeni mladi par umetnika i povučenu čudakinju koja sa ostalim stanarima maltene ne progovara ni reč.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> ,,Zamena” je ne baš originalni scenario kakve smo već imali prilike da viđamo, posebno na filmskom platnu. Roman je, međutim, fino osmišljen, likovi životni i realistični i zbog svega toga drži pažnju i čita se s uživanjem. U ovoj priči ima sasvim dovoljno svega što je potrebno za lagano, letnje štivo za opuštanje: malo komedije, malo romanse, malo tragedije. Ipak, O’Liri pokriva i neke važne teme sa kojima se većina čitalaca može poistovetiti: savremenu otuđenost, nedostatak zajednice, važnost mentalnog zdravlja i posvećivanju sebi, i jednu nesvakidašnju i dalje prilično tabu temu: ljubavni i seksualni život ljudi u godinama. Priča o Lini i Ajlin može vas podsetiti da se javite prvoj komšinici i pitate je kako je, da se nasmešite namrgođenom komšiji i pomislite da li je takav jer ga nešto muči. U poslednje vreme celim svetom kao da je zavladalo geslo ,,u se i u svoje kljuse”, ali baka Ajlin iz romana Beti O’Liri dokaz je da ponekad nije loše gurnuti nos u tuđa posla – tako, na kraju krajeva, opstaju odavno zaboravljene zajednice.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><b> Ocena: </b>4/5</span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><b> Izdavač:</b> <a href="http://www.laguna.rs" target="_blank">Laguna</a></span></div>
<p class="p2"><br /></p><style type="text/css">
p.p1 {margin: 0.0px 0.0px 0.0px 0.0px; font: 12.0px Helvetica; color: #454545}
p.p2 {margin: 0.0px 0.0px 0.0px 0.0px; font: 12.0px Helvetica; color: #454545; min-height: 14.0px}
</style>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04525955753324708030noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-17021141672531201802021-06-27T11:22:00.000+02:002021-06-27T11:22:15.148+02:00Homo deus – Juval Noa Harari<div style="text-align: left;"><span style="color: #454545;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><b> Juval Noa Harari </b>(1976) je izraelski istoričar, profesor i pisac. Diplomirao je istoriju na Univerzitetu u Jerusalimu (gde i danas predaje) a potom doktorirao na Univerzitetu u Oksfordu. Drži predavanja širom sveta na kojima predstavlja teme iz svojih knjiga i članaka, a redovno objavljuje i u časopisima kao što su <i>Guardian, The Times </i>i drugi. Napisao je na desetine članaka i šest knjiga, među kojima su najpoznatije <b>,,Sapijens”</b>, <b>,,Homo Deus”</b> i <b>,,21</b> <b>lekcija za 21. vek” </b>(recenzija <a href="https://stshbook.blogspot.com/2019/07/21-lekcija-za-21-vek-juval-noa-harari.html" target="_blank">OVDE</a>).</span></span></div><div style="text-align: left;"><span style="color: #454545;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></span></div>
<div style="text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgm1XSzCepyHOsIJ3I0SG5ME_s2csi7NaIwhIYBlVxGANj3QhfSnEPgCwmNmACnklVAvxM5PqAmCiaStdyY_Nu4L4Z9rUZ6n7rg6npiWcNolvsCDWti4FGkkO8DzFmx7H3QlPf2k92ZBgW8/s2048/820A2512-3C9E-452C-92F4-4E7A925DEA18-56587-000014C9E0CFD71B.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="2048" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgm1XSzCepyHOsIJ3I0SG5ME_s2csi7NaIwhIYBlVxGANj3QhfSnEPgCwmNmACnklVAvxM5PqAmCiaStdyY_Nu4L4Z9rUZ6n7rg6npiWcNolvsCDWti4FGkkO8DzFmx7H3QlPf2k92ZBgW8/w400-h400/820A2512-3C9E-452C-92F4-4E7A925DEA18-56587-000014C9E0CFD71B.JPG" width="400" /></a></div><br /><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <a href="https://www.laguna.rs/n3897_knjiga_homo_deus_kratka_istorija_sutrasnjice_laguna.html" target="_blank">,</a><b><a href="https://www.laguna.rs/n3897_knjiga_homo_deus_kratka_istorija_sutrasnjice_laguna.html" target="_blank">,Homo deus”</a> </b>nosi podnaslov <b>,,Kratka istorija sutrašnjice”</b>, i baš kao što ,,Sapijens” daje pregled prošlosti a ,,21 lekcija za 21. vek” prikaz neizbežnih promena koje sa sobom nosi vek u kojem živimo, ova knjiga ukazuje na nove projekte i (ne obavezno prijatne) snove čovečanstva koji će uslediti nakon što su ljudi učinili nešto što se našim precima činilo nemoguće: zauzdali ratove, glad i zarazne bolesti. Na mesto ove velike trojke neminovno moraju doći novi problemi i Harari pokušava da ih objasni polazeći od pretpostavke da je sledeći nivo ljudskog delanja bliži onome što su ljudi dosad u ruke prepuštali bogovima, te odatle i naslov knjige: Homo deus.</span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Hararijeva istorija sutrašnjice zapravo počinje u prošlosti pa se prvo poglavlje naslovljeno ,,Homo sapijens osvaja svet” bavi prvim čovekovim iskorakom u igranje boga, a drugo ,,Homo sapijens daje smisao svetu” oblikovanjem sveta po njegovim merilima. Tek u trećem poglavlju ,,Homo sapijens gubi kontrolu” Harari se zapravo upušta u oslikavanje potencijalne budućnosti čije korene već možemo nazreti u brojnim projektima koji se već odvijaju u najrazvijenijim delovima sveta. Na više od 500 strana Harari razvija klupko čovekovih ambicija od pripitomljavanja prvih domaćih životinja do razvijanja algoritama koji nam svakodnevno olakšavaju život. U knjizi je izloženo pregršt naučnih, psiholoških i filozofskih teorija potkrepljenih brojnim zanimljivim primerima i pretpostavkama pa je nemoguće sve ih obuhvatiti, ali trudiću se da izdvojim nekoliko najinteresantnijih.</span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Era antropocena odlikuje se čovekovim uverenjem da je baš on najinteligentnija vrsta na planeti. Vekovima su se životinje posmatrale kao niža vrsta, bez duše, svesti, emocija i inteligencije, ali kako je nauka napredovala, te teorije polako su padale u vodu. Baš kao i teorija o čoveku kao svetom biću kog odlikuje jedinstvo duše, tog famoznog ,,ja” koje ga odvaja od ostalih živih bića. Naučnici danas veruju da takvo jedinstveno ,,ja” ne postoji i da je čovek zapravo skup algoritama i da se suštinski ne razlikuje od drugih životinja. Od njih nas ne razlikuje činjenica da imamo dušu već činjenica da umemo bolje da međusobno sarađujemo i izmišljamo priče u koje čvrsto verujemo.. Brojni eksperimenti sa životinjama dokazali su da životinje osećaju empatiju i ljubav, ali brojni skeptici i dalje odbacuju takve trdnje. Problem je u motivima koje ne možemo znati. Na primer, u jednom eksperimentu sa pacovima u kojem je jedan pacov bio zatvoren u kavezu a drugi se šetkao na slobodi, naučnici su primetili da će slobodni pacov dati sve od sebe da oslobodi zarobljenog druga koji uznemireno cijuče. Čak i kada se u kavezu pored nalazi čokolada – slobodni pacov oslobodiće drugog a onda sa njim podeliti čokoladu. Empatija? Možda. A možda i prosta činjenica da ga nervira cijukanje. Baš kao i kod ljudi.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> ,<i>,U suštini, mi ljudi se ne razlikujemo toliko od pacova, pasa, delfina i šimpanzi. Ni mi, kao ni oni, nemamo dušu. Kao i mi, i oni imaju svest i složeni svet reakcija na čulne opažaje i osećanja. Svaka životinja, naravno, ima svoje naročite osobine i talente. Ljudska bića su takođe obdarena nekim posebnim sposobnostima. Ne bi trebalo bez potrebe da humanizujemo životinje, zamišljajući ih kao krznate verzije nas samih, što je ne samo naučno pogrešno nego nas i sprečava da razumemo i cenimo druge životinje zbog onoga što one zaista jesu.”</i></span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Kao očigledan primer za ovakvu grešku Harari navodi Pametnog Hansa, čuvenog konja koji se proslavio početkom 20. veka u Nemačkoj. Naime, Hans je pokazivao nezamislivo poznavanje nemačkog jezika i matematike: umeo je da računa. Kada bi mu neko postavio pitanje, na primer koliko je četiri puta tri, Hans bi dao tačan odgovor kuckanjem kopitom onoliko puta koliko treba. Naravno, ovaj događaj je oduševljavao mase i pobudio skepsu kod naučnika koji su bili uvereni da je u pitanju prevara. I sami su se dokopali Hansa i zadavali mu zadatke. Procenat tačnih odgovora bio je zapanjujuć. Posle brojnih istraživanja došlo se do zaključka da naravno da Hans ne razume nemački i ne ume da računa već da koristi publiku kako bi dao tačne odgovore – tako što pažljivo proučava govor tela i izraze lica ispitivača. Hans je znao šta se od njega očekuje i ,,počinjao je da kucka pomno motreći ljudsko biće. Kako se približavao tačnom broju, ljudsko biće je postajalo sve napregnutije, a kada bi kucnuo tačan broj, napetost je dostizala vrhunac. Hans je ovo umeo da prepozna iz držanja tela i izraza ljudskog lica. Tada bi prestao da kucka i gledao kako napetost smenjuju zaprepašćenje ili smeh. Hans je tada znao da je dao tačan odgovor.” Što čitavu situaciju ne čini manje fascinantnom, baš naprotiv, zar ne?</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Dobar deo knjige u kom govori o odnosu prema životinjama Harari posvećuje monstruoznom ophođenju prema životinjama koje čovek gaji zarad ishrane, držeći ih u minijaturnim kavezima i uskraćujući im osnovna prava poput onog da se kreću, raduju ili provode vreme sa svojim potomcima. Ukoliko znamo da su životinje svesna bića koja osećaju strah i radost (i ne samo to, znamo i da nam takva praksa doslovno uništava planet) – kako je moguće da smo i dalje toliko bezosećajni i sebični? Problem je, smatra Harari, u egocentričnosti ljudskog bića i uverenja da smo na vrhu lestvice. No šta će se dogoditi u budućnosti koja baš i nije toliko daleka – kada konačno stvorimo algoritam koji će biti superiorniji od čoveka u svako smislu? Da či bi trebalo da očekujemo nekakav distopijski scenario u kojem će svetom zavladati roboti koji će držati ljude u kavezima i vršiti eksperimente nad njima kao što mi to činimo na pacovima? Takav scenario nije sasvim izvestan, ali lako je razumeti zbog čega ga se ljudi plaše.</span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Zapravo, govoreći o mogućim scenarijima sa superalgoritmima, Harari ne isključuje ovakvu mogućnost. Ne zato što će se algoritmi urotiti protiv ljudi već zato što se mogu otrgnuti kontroli na potpuno banalan način, na primer: Zamislite da neka korporacija napravi algoritam kojem će zadati sasvim bezazlen zadatak kao što je izračunavanje<span class="Apple-converted-space"> </span>svih decimala broja pi. ,,Pre nego što iko shvati šta se dešava, veštačka inteligencija bi već mogla da zavlada planetom, ukloni ljudsku rasu, pođe u osvajački pohod do kraja galaksije i preobrazi ceo svemir u gigantski superkompjuter koji će milijardama godina računati sve nove i nove decimale broja pi. Na kraju krajeva, to je božanska misija kou mu je zadao <i>njegov Tvorac</i>.” Zvuči poznato? To, naime, nije jedina već viđena osobina koja se može pripisati algoritmima (ili govoriti u prilog teoriji da je ljudski um sazdan od istih). Jedna od prvih ljudskih osobina primećenih kod algoritama je nepotizam. U jednom ogledu u kojem je algoritam birao savršene kandidate za posao, ispostavilo se da blagu prednost daje osobama iz firme koja ga je stvorila. Za razliku od čoveka, ipak, algoritam neće poziciju dati kumu koji sa poslom koji treba da obavlja nema ama baš nikakve veze, kao što ljudi imaju običaj, ali ko zna, ovo je tek početak.</span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Harari predstavlja brojne pozitivne strane budućnosti u kojoj će algoritmi raditi najteže poslove koji ljudima zadaju toliko muka. Ne misli se tu na rad u fabrikama (mada je to više nego izvesno, procenjuje se da ogroman broj poslova vrlo uskoro neće zahtevati ljudsku radnu snagu, o čemu je bilo reči i u ,,21 lekciji” što je sudbina koju je mnogo ljudi već doživelo s izbijanjem industrijske revolucije) već na donošenje odluka. Algoritmi te već rade za nas – serviraju nam reklame, biraju sledeću pesmu na Jutjubu, preporuke za čitanje na osnovu kupovine knjiga, pa čak i virtuelne prijatelje na Fejsbuku i Instagramu i potencijalne kandidate za ljubavne sastanke. Ali šta ako odemo korak dalje?<span class="Apple-converted-space"> </span></span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Evo vrlo zanimljivog primera. Zamislite da Guglu prepustite sve podatke o sebi kao što mu danas mnogi dozvoljavaju da im broji korake i prati otkucaje srca, na primer. Tada bismo, ukoliko se dvoumimo između dva partnera, mogli da upitamo Gugl za savet. Harari potencijalne partnere naziva Džon i Pol a evo kako zamišlja (sasvim izvestan) Guglov odgovor:</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><i>,,Znam te od rođenja, čitam sve tvoje mejlove, beležim sve tvoje telefonske pozive, znam koji su ti omiljeni filmovi, poznata mi je tvoja DNK i čitava biometrijska istorija tvog srca. Imam tačne podatke o svakom tvom ljubavnom sastanku i, ako hoćeš, mogu da ti pokažem grafikone na kojima je zabeležen rad tvog srca, krvni pritisak i nivo šećera svake sekunde za vreme svakog tvog sastanka s Džonom ili Polom (...) Osim toga, naravno, obojicu ih poznajem isto tako dobro kao i tebe. Na osnovu ovih informacija (...) savetujem da se odlučiš za Džona. Verovatnoća je 87% da ćeš dugoročno uz njega naći više zadovoljstva. Poznajem te zapravo toliko dobro da znam da ti se ovaj odgovor ne dopada. Pol je zgodniji nego Džon, a pošto ti pridaješ suviše važnosti spoljašnjem izgledu, u potaji bi ti bilo draže da sam rekao Pol. Tvoji biohemijski algoritmi koji su se razvili pre više desetina hiljada godina u afričkoj savani, polažu na izgled 35% ukupne ocene potencijalnih partnera. Moji algoritmi, koji su zasnovani na najsavremenijim istraživanjima i statistikama, kažu da na dugoročni uspeh ljubavne veze izgled utiče samo 14% posto. Zato ti kažem, iako sam u obzir uzeo i to kako Pol izgleda, da će ti bolje biti sa Džonom.”</i></span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Algoritam bi, isto tako, mogao da vam pomogne i pri glasanju za predsedničkog kandidata, mada je pitanje da li bi političari to ikada dozvolili. Za razliku od ljudi, algoritmi ne padaju na jeftinu propagandu i imaju mnogo duže pamćenje. Neće ih zavesti jednokratna pomoć čiji iznos zapravo ne može ništa da vam promeni u životu a neće ni tako lako zaboraviti šta su slatkorečivi političari u novim odelima radili i govorili pre nekoliko godina.</span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Ljudi su, kao što smo već pomenuli, skloni da izmišljaju priče i onda ih se grčevito drže. Tako smo stvorili religije, sisteme vrednosti i brojne druge simbole (na primer vrednost novca) bez kojih savremena društva teško da bi mogla da funkcionišu. Ovakve ,,mreže značenja” pletu istoriju i ponekad mogu biti vrlo kratkog veka (pomislite samo na silne antičke bogove). Kao primer Harari navodi srednjovekovnog viteza koji ponosno izjavljuje kako će krenuti u krstaški rat kako bi branio svoju veru. S današnje tačke gledišta odlazak u krstački rat da bi se nakon njega otišlo u raj deluje kao potpuno ludilo, baš ao što srednjovekovnom vitezu zvuči potpuno nenormalno da neko iz Evrope odlazi u Siriju kako bi rešio tamošnje sukobe (šta nas briga što se međusobno ubijaju dokle god ne diraju nas). Nije, prema tome, teško zamisliti da bi našim potomcima za nekoliko stotina godina naša vera u demokratiju i ljudska prava biti jednako neshvatljiva.</span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Harari, pomalo kontroverzno, izjednačava političke i društvene pokrete s religijama i zapravo ne vidi neke bitne razlike između, na primer, hrišćanstva, socijalna i humanizma.<span class="Apple-converted-space"> </span>Ovakvu ,,religiju” budućnosti, koja je već na pomolu, prema tome, naziva ,,dataizmom”. Njegova glavna odlika je slepo verovanje u informaciju. Nauka je, trenutno, na strani ove nove ,,religije” s čvrstim uverenjem o čoveku kao skupu neurona i algoritama. Ne postoji ,,jedinstveno ja” niti duša – što govori u prilog evoluciji, jer da postoji tako nekakav večni entitet, on ne bi mogao da evoluira. Naprotiv, naše ja je podeljeno na dva dela: doživljajno i pripovedačko ja i brojni su primeri kako se ta dva ja u nama sukobljavaju na dnevnom nivou. Na primer, pripovedačko ja odluči da krene u teretanu ili navije alarm vrlo rano ujutru. Doživljajno ja, međutim, poremeti ove planove naručivanjem pice ili ,,snuzom”. Jednog dana kada nam se algoritmi usele u svaku poru života, kom ,,ja” će se povinovati?</span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Sada, kada smo zauzdali bolesti, ratove i glad, šta je sledeće? Harari smatra – besmrtnost. Medicina odavno radi na tome da ,,nadgrađuje” a ne samo da popravlja. Dakle, izvesno je da će se u budućnosti ljudski vek produžiti. Uprkos uverenju da je to već učinjeno, nije zaista. Životni vek Homo sapijensa jeste oko 90 godina, nakon toga on neizbežno umire od starosti, dakle nismo čoveku produžili vek samo smo uspeli da sprečimo da umre ranije. Sledeći korak je nadgradnja – zamenom organa (što se već uveliko radi), obnavljanjem matičnih ćelija i tome slično. A ako u narednih sto godina prosečan životni vek čoveka skoči na, recimo, 150 godina, sa tom novinom dolaze i brojne druge. Život i svet prosto neće više biti ni nalik onom koji poznajemo danas – podela veka na učenje i rad više neće imati smisla, srećni brakovi ,,do kraja života” više neće trajati 50 već 100 godina (da li je tako nešto uopšte moguće?), i tako dalje, i tako dalje.<span class="Apple-converted-space"> </span></span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Ovaj tekst se već poprilično odužio a zapravo smo samo zagrebali u more ideja i teorija kojima se Harari bavi u ovoj knjizi. Neke su već izložene u ,,Sapijensu” i ,,21 lekciji za 21. vek”, ali neodvojive su od razmatranja budućnosti ljudske vrste. Kao i u prethodnim knjigama, Harari piše pitko, tako da je teško odložiti knjigu iako se ne bavi nimalo laganim temama. U tome verovatno leži tajna njegovog globalnog uspeha. ,,Homo deus” je zanimljivo i intrigantno štivo koje se tiče svakog od nas (dobro, makar onih koji imaju potomke i brinu o njihovoj dobrobiti) i zaista predstavlja obaveznu lektiru za 21. vek.</span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div>
<p class="p1"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <b>Ocena:</b> 5/5</span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <b>Izdavač:</b> <a href="https://www.laguna.rs/" target="_blank">Laguna</a></span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<p class="p2"><br /></p><style type="text/css">
p.p1 {margin: 0.0px 0.0px 0.0px 0.0px; font: 12.0px Helvetica; color: #454545}
p.p2 {margin: 0.0px 0.0px 0.0px 0.0px; font: 12.0px Helvetica; color: #454545; min-height: 14.0px}
</style>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04525955753324708030noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-15756159629724545082021-05-30T11:30:00.006+02:002021-05-30T11:45:39.116+02:0024 sata u staroj Kini – Jiđije Džuang<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <b>Jiđije Džuang</b> je profesor na Institutu za arheologiju u Londonu. Doktorirao je na Kembridžu s tezom koja se fokusira na ključna pitanja života u Kini u ranom neolitu. Objavio je više od 30 stručnih članaka i nekoliko knjiga, među kojima su <i>30-Second Ancinent China </i>(2015) i <i>24 sata u staroj Kini</i> (2020).</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div><div style="text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh518v3JHN7RP1w0WH269k279xbNmhtYIv4uGOPeylYXsiDXAxtXnhrFH_kJ-umdchWZXjydmZ1ht8z-B6j7jJRNfYwt_e-tPX76iMi2ofR8hyphenhyphen4kmL6LzmJ0Bc9v6kiOvd52Z6vmax42GX8/s2048/8BBA00EA-9872-4B6A-B00B-C4442DB95510-14820-000007908446F1DD.JPG" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="2048" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh518v3JHN7RP1w0WH269k279xbNmhtYIv4uGOPeylYXsiDXAxtXnhrFH_kJ-umdchWZXjydmZ1ht8z-B6j7jJRNfYwt_e-tPX76iMi2ofR8hyphenhyphen4kmL6LzmJ0Bc9v6kiOvd52Z6vmax42GX8/w400-h400/8BBA00EA-9872-4B6A-B00B-C4442DB95510-14820-000007908446F1DD.JPG" width="400" /></a></div><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <b><a href="https://www.laguna.rs/n5082_knjiga_24_sata_u_staroj_kini_laguna.html" target="_blank">,,24 sata u staroj Kini”</a></b> je četvrta knjiga iz serijala koji čitaoce vodi kroz najveće gradove i zemlje drevnih civilizacija. Prethode joj ,,24 sata u starom Rimu” i ,,24 sata u staroj Atini” koje je napisao Filip Metizak (recenzije <a href="https://stshbook.blogspot.com/2019/03/24-sata-u-starom-rimu-filip-metizak.html" target="_blank">OVDE</a> i <a href="https://stshbook.blogspot.com/2020/10/24-sata-u-staroj-atini-filip-metizak.html" target="_blank">OVDE</a>) i ,,24 sata u starom Egiptu” Donalda P. Rajana (recenzija <a href="https://stshbook.blogspot.com/2020/03/24-sata-u-starom-egiptu-donald-p-rajan.html" target="_blank">OVDE</a>).</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Džuang za upoznavanje čitalaca sa Kinom bira eru Zapadne dinastije Han koju naziva jednim od najčudesnijih perioda kineske istorije. To je period velikih promena i naglog porasta broja stanovnika. Po evropskom računanju vremena, carevi Zapadne dinastije Han došli su na vlast 202. godine p.n.e. i vladali do 25. godine n.e. kada na njihovo mesto dolazi Istočna dinastija Han. Ova knjiga smeštena je u 17. godinu n.e, kada je Kinom vladao Vang Mang nakon čijeg pada će istoriju Kine obeležiti ratovi, glad i nemaština.<span class="Apple-converted-space"> </span></span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Zahvaljujući brojnim tekstovima i arheološkim nalazištima iz tog vremena, znamo mnogo o životu aristokratije, ali kao što obično biva, o životu običnih građana ne zna se mnogo. Jiđije Džuang je, na osnovu postojećih dokumenata, pokušao da dočara život nižeg sloja, pa nas kroz 24 poglavlja knjige upoznaje sa zanatlijama, doktorima, nastavnicima i igračicama. Svakome je posvećen jedan sat u danu, a kroz taj sat saznajemo o običajima, verovanjima i zakonima Carstva.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Za računanje vremena korišćen je sistem koji je dinastija Han usvojila i dodatno razradila od dinastije Džou, po kom se dan delio na dvanaest dvosatnih perioda koji se zvao ši. Svaki ši je bio označen odgovarajućim imenom zemaljskih grana. Knjiga počinje u ponoć, što je u to vreme zapravo bio sedmi sat noći, a kako je svaki ši za ovu priliku podeljen na dva dela, prvo poglavlje je naslovljeno kao prvi deo cija (oznakom za ponoć).</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Prva osoba koju upoznajemo je doktor Guang kog je u spremanju za spavanje omelo snažno lupanje o vrata. Njegov pacijent je kolabirao, a kako doktori nemaju radno vreme, Guang uzima lekarsku kutiju i kreće ka bolesničkoj postelji. Pacijent nije slušao njegove ranije savete o ishrani u kojoj počiva zaštita pet organa i sada se mora reagovati brzo. U eri dinastije Han verovalo se u teoriju da su jin i jang tesno povezani s kliničkim simptomima i medicinskom dijagnozom. Zahvljajući sačuvanim tekstovima znamo da su Kinezi znali o postojanju krvnih sudova i već tada koristili akupunkturne tačke. Postoje brojni spisi o lekovima koji su u to vreme bili u širokoj upotrebi, ali i dokazi da se uz medicinu itekako mešalo sujeverje, zbog čega Guang, kada završi sa terapijom, brine da loša energija u kući može uticati na pacijentovo zdravlje i na povratku do kuće razmišlja šta bi se u njoj moglo izmeniti i prepraviti kako bi nesrećnom čoveku bilo bolje.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Religija, verovanje u zagrobni život i sujeverje bili su bitan deo života kineskog stanovništa tog vremena, pa je deo knjige posvećen i takvim temama. Koliko je život posle smrti bio važan tadašnjem stanovništvu vidimo u brojnim iskopinama grobnica i mauzoleja. A gde su bogate grobnice, tu su i pljaškaši. U drugoj priči upoznajemo iskusnog pljačaša grobnice koji, uprkos brojnim godinama iskustva, i dalje nerado radi svoj posao. Kada se ispostavi da je grob u koji su te noći upali već opljačkan, Đi jedva prikriva olakšanje što neće morati da oskrnavi pokojnika. Krađa vrednosti iz večnog doma mrtvih ipak, čini se, ne isključuje njihovo poštovanje. Kinezi su zaista poštovali mrtve, ponekad više nego žive, kako se čini. U poglavlju koje se osvrće na kućedomaćice koje melju brašno, Džuang piše kako se najfinije, nekoliko puta prosejano brašno koristi za kolače i hlepčiće koji se prinose kao ponuda precima. No jedna količina brašna je propala: mesto za skladištenje nije bilo dobro zatvoreno i brašno je povuklo vlagu i izmešalo se sa mrtvim insektima. To brašno se nipošto ne sme iskoristiti za ponudu precima, ali, kako kućedomaćica primećuje, sasvim je dobro za svakodnevnu prehranu živih. U drugom poglavlju upoznajemo Vei, carevu udovicu koja je poslata da čuva njegov mauzolej. ,,U eri dinastije Han brojne supruge i sluge slate su da nadziru carske mauzoleje. Iako je bilo malobrojnih i retkih slučajeva kad se neko dobrovoljno javio da bude čuvar mauzoleja, većina je taj položaj dobijala kao vid progonstva sa dvora.” I u ovom poglavlju vidimo način na koji se u Kini gledalo na život posle smrti. U carskim mauzolejima održavale su se tri vrste obrednih ceremonija: ,,Preminulom caru su se u Palati pokoja nudila četiri obroka, a ta četiri obroka ličila su na one kakve bi car pojeo dok je bio živ. Dalje, ponekad bi dvor poslao glavnog ministra da predsedava sezonskim svečanostima i prenese ponude u mauzoleju preminulog cara. I treće, svakog meseca su se careva odežda i kruna uzimale iz Palate pokoja i polagale na kola, pa su se u povorci provozile oko kruga mauzoleja.”</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> U poglavljima koja više pažnje posvećuju živima uglavnom pratimo živote nekoliko različitih zanatlija. Upoznajemo majstora bronze, tekstilnu radnicu, radnika solane, vajara grobnice i druge. Zahvaljujući navici Kineza za sve zapisuju i brojnim sačuvanim spisima, imamo dobar uvid u zanatske radove tog perioda. Takođe, zahvaljujući različitoj dokumentaciji, znamo mnogo toga i o administraciji, pa u Džuangovoj knjizi postoje poglavlja koja opisuju kako izgleda poseta inspekcije žitnici ili kako je izgledao pravosudni sistem tog doba.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Istorija Kine toliko je duga i bogata da je nemoguće pružiti njen kratki pregled, ali ,,24 sata u staroj Kini” može biti odličan početak za upoznavanje sa drevnim običajima ove fascinantne zemlje. Verovatno je da bi raznovrsniji izbor stanovnika učinio knjigu zanimljivijom, jer verujem da ne deli svako autorovu fascinaciju zanatima, ali kao i ostale knjige u serijalu, i ova je odličan način da se informišete o drevnoj Kini i ljudima koji su je svojim mukotrpnim radom podigli na sam vrh drevnih civilizacija.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <b>Ocena: </b>3/5</span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <b> Izdavač: </b><a href="https://www.laguna.rs/" target="_blank">Laguna</a> </span></div>
<p class="p2"><br /></p><style type="text/css">
p.p1 {margin: 0.0px 0.0px 0.0px 0.0px; font: 12.0px Helvetica; color: #454545}
p.p2 {margin: 0.0px 0.0px 0.0px 0.0px; font: 12.0px Helvetica; color: #454545; min-height: 14.0px}
</style>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04525955753324708030noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-39375218969192551592021-05-16T12:20:00.000+02:002021-05-16T12:20:36.337+02:00Ljudska posla – Karin Tuil<div style="text-align: left;">
<style type="text/css">
p.p1 {margin: 0.0px 0.0px 0.0px 0.0px; font: 12.0px Helvetica; color: #454545}
p.p2 {margin: 0.0px 0.0px 0.0px 0.0px; font: 12.0px Helvetica; color: #454545; min-height: 14.0px}
</style>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><b> Karin Tuil </b>(1972) je francuska književnica. Objavila je 11 romana od kojih je poslednji Ljudska posla (2019), a pisala je i kratke priče i eseje objavljene u različitim časopisima. Dobitnica je nekoliko književnih nagrada i odlikovana ordenom Reda umetnosti i književnosti u rangu oficira.</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div>
<p class="p2"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiEAlZmf0x0vj-Fa9eAg3YFXi2NsVyvoD7MaHbjeVaLeV_Y6Oa_pNZ4unRkUY4pLH-dC74U8VGDkeqj085sBmpBVMnx1HdSCHcKpf9AyTIVtOVRyY_-fVq-FhLQ0BbQVZSzoawzq6XKLlhr/s2048/D23BE1A9-0C25-45C8-9028-82EC000740CF-3889-000001DBF2615DC4.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="2048" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiEAlZmf0x0vj-Fa9eAg3YFXi2NsVyvoD7MaHbjeVaLeV_Y6Oa_pNZ4unRkUY4pLH-dC74U8VGDkeqj085sBmpBVMnx1HdSCHcKpf9AyTIVtOVRyY_-fVq-FhLQ0BbQVZSzoawzq6XKLlhr/w400-h400/D23BE1A9-0C25-45C8-9028-82EC000740CF-3889-000001DBF2615DC4.JPG" width="400" /></a></div><br /><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span><p></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Roman <b><a href="https://www.booka.rs/knjige/savremena-knjizevnost/ljudska-posla/" target="_blank">,,Ljudska posla”</a></b> prati uglednu francusku porodicu koju potresa skandal – optužba za silovanje. Farelovi su ,,moćan par”. Žan je novinar a Kler esejistkinja poznata po feminističkom angažmanu. Njihov sin je naizgled zlatno dete, studira na prestižnom američkom fakultetu i pred njim je svetla budućnost. Budućnost koja je zauvek zamračena jednim nepromišljenim postupkom.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Karin Tuil je inspiraciju za roman pronašla u slučaju silovanja na Stanfordu o koji je 2016. godine pratio ceo svet. Optuženi je osuđen na šest meseci zatvora uz obrazloženje sudije da bi mu veća kazna zaisgurno ,,uništila život”. Optuženi u romanu Karin Tuil je takođe stipendista Stanforda a za silovanje ga je optužila ćerka partnera njegove majke što dodatno komplikuje priču u koju nas vodi autorka.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Nakon brojnih afera i pokreta koji su u prethodnih nekoliko godina uzdrmali svet, tema silovanja vrlo je aktuelna, ali roman ,,Ljudska posla” nije jedan od onih koji se prosto kače na ,,voz” aktuelnih tema, naprotiv. Osim što je izuzetno napisan, roman odlikuje neverovatna neutralnost. Autorka ni u jednom trenutku ne osuđuje niti navodi čitaoca na donošenje zaključka. Naime, ona predstavlja jedan vrlo komplikovan slučaj, najpre kroz šturi prikaz večeri kada se događaj odigrao, a onda kroz izjave optuženog i oštećene i potpuno različite percepcije istog događaja. Karin Tuil samo ređa činjenice i ostavlja nam prostor da donesemo sud – i tako nas praktično stavlja na mesto porote.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Jedan nepromišljeni trenutak uništiće dva mlada života i sa sobom u ponor povesti još mnogo ljudi. Čitajući roman saznajemo kako ovaj slučaj utiče na porodice umešanih, kako razara sklad, otkriva licemerje i gazi dotadašnje principe. Autorka daje dovoljno prostora svim junacima romana, a posebno je zanimljiva pozicija Aleksandrove majke, feministkinje koja doživljava medijski linč praćen uvredama i pretnjama na socijalnim mrežama. Njena pozicija je nezamisliva – naravno da želi najbolje za svog sina, ali za razliku od Aleksandrovog oca ona počinje da sumnja i sebe da krivi za mogućnost da je njen sin počinio zločin.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><i><span style="font-family: times; font-size: medium;"> ,,Snažno ga je zagrlila ponavljajući mu da mu veruje i da ne sme više ‘da pije‘ – da pije, a ne da siluje devojke, to su bile njene reči. Sada je prekorevala sebe zbog toga, bila je saučesnica. U kom je trenutku zabrazdila? Kada je srela svog muža i instinktivno shvatila da će se s njim brže popeti na društvenoj lestvici? Kada je rodila sina i odgajila ga kao kralja, zatvarajući ga u njegovu agresivnu muškost? Tokom čitave istrage živela je povučeno, bila je zatvorena u kući da ne bi morala da iznosi svoje mišljenje, ali, u osnovi, bila je uništena. Kao i mnoge žene, i ona je, ne usudivši se da se pobuni, doživela uznemiravanje, seksističke primedbe, primarni mačizam...”</span></i></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Slučaj je komplikovan jer odskače od uobičajenog scenarija koje imamo u glavi kada pomislimo na silovanje: nije bilo napada iz prikrajka, u mračnoj ulici, od strane nepoznate osobe. Optuženi i oštećena se poznaju, zajedno su bili na žurki, zajedno su izašli na vazduh i konzumirali alkohol i opijate. Tada se dogodilo nešto što se u romanu često opisuje kao prirodno. S tim što je za jednu stranu to bilo upravo to: prirodan, beznačajan sled okolnosti, a za drugu apsolutni horor. Roman prema tome otvara brojne ozbiljne probleme poput odnosa moći i pitanja pristanka (navodeći između ostalog i slučaj Monike Levinski i njena kasnija svedočenja u vezi sa čuvenim skandalom) i dolazi, <i>prirodno</i>, do konačnog preispitivanja patrijarhata i njegovih nužnih posledica. Kako vaspitavamo dečake a kako devojčice? Roman jasno poručuje da patrijarhat ne bira žrtve na osnovu pola. Iskorak brojnih žena koje su odlučile da govore o nepravdi koju su trpele predstavlja važan korak u njegovom podrivanju, ali ga odbrana, razume se, zloupotrebljava. O mislima Aleksandrove majke već je bilo reči, a evo kako rezonuje njegov otac:</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><i><span style="font-family: times; font-size: medium;"> ,,Treba reći i to da mu se sudi u trenutku velike napetosti: već neko vreme žene se izražavaju slobodno i pričaju o napadima čije su žrtve bile, i to je dobro, ali priznajmo da se nalazimo usred kolektivne histerije. Prisustvujemo pravom lovu na muškarca, a naročito na društvenim mrežama linčuju ljude, nema druge reči, pokreće se prava hajka. Po nekim komentarima svi muškarci su potencijalni silovatelji, svi su svinje... Aleksandar postaje žrtveni jarac u ovom potkazivačkom ludilu koje se obrušilo na naše društvo. A žao mi je što moram da kažem da me potkazivanje podseća na najgora vremena u Francuskoj. Kažem vam: to je licemerje, s osamnaest godina čovek je odrastao, zna šta radi. Kada punoletna devojka pođe s momkom svojih godina na skrovito mesto, i to usred noći, ona zna šta radi, ona nije žrtva, odgovorna je za svoje postupke...”</span></i></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Aleksandar Farel je odrastao u bogatoj, uticajnoj porodici, celog života je bio povlašćen i dobijao sve što želi. Prirodno je, prema tome, da kroz život korača kao da mu svet nešto duguje. On toga zaista nije svestan i postavlja se pitanje da li ta činjenica umanjuje njegovu krivicu. On nije zao, niti je hladnokrvni predator. Kada razgovara sa majkom kaže joj da <i>misli </i>da nije kriv za delo za koje ga optužuju iako zna da sa Milom nije postupao kako bi trebalo. Njegova istina je prosto potpuno drugačija od njene.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Neutralan ton pripovedanja za koji se odlučila Karin Tuil samo podvlači tragediju u ovom romanu. Dve potpuno različite perspektive, različite realnosti predstavljaju idealni okidač za raspravu i razmišljanje o savremenom društvu, pojmu pravde i pravosuđu koje se odavno prelilo van granica institucija. Autorka ne osuđuje, ne opravdava i ne zauzima se ni za jednu stranu. Ona prosto izlaže činjenice i traži od čitalaca da ne srljaju, da pažljivo saslušaju obe strane i odvoje trenutak da preispitaju svoje stavove. I upravo to ovaj roman čini izvanrednim i posebno važnim u ovom trenutku.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><b> Ocena:</b> 5/5</span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><b> Izdavač:</b> <a href="https://www.booka.rs/" target="_blank">Booka<span class="Apple-converted-space"> </span></a></span></div><br /></div>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04525955753324708030noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-18245771744537943042021-05-03T18:40:00.001+02:002021-05-03T18:40:26.569+02:00Mesečni favorit – april<div style="text-align: left;"><span style="color: #454545;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Čim sine sunce, sinem i ja, kao i svaki drugi nežni cvetić. Načekali smo se vala ove godine, ali pretpostavljam da je i vreme u skladu sa sumanutom situacijom koju proživaljavamo i u kojoj samo nešto čekamo. Ne bih da ureknem, ali sredinom meseca sam se vratila u čitalačku normalu, tačnije počela sam da čitam češće, a ne samo tokom vikenda kao što je to bio slučaj prethodnih meseci. Sigurna sam da to ima veze sa suncem. Kao što rekoh, čim sine sunce, sinem i ja.</span></span></div><div style="text-align: left;"><span style="color: #454545;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></span></div>
<p class="p2"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhf3YNNy7uy1mDPrwtdxYcQ2ODXgOhqMkGFSc59qIOKWsWdNu3GGv0Ywqij3bA6XYT-RK7m58zZLWaeMndDRDtkLJ33RWQHevucYBGb7f6ZqxrD4rzZxvN3F6oLFMsr3i32Hv62d1u58mzj/s2048/5E08DB0F-4DD3-4565-BA09-1643609EF0E6-18279-0000089B3E59414B.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="2048" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhf3YNNy7uy1mDPrwtdxYcQ2ODXgOhqMkGFSc59qIOKWsWdNu3GGv0Ywqij3bA6XYT-RK7m58zZLWaeMndDRDtkLJ33RWQHevucYBGb7f6ZqxrD4rzZxvN3F6oLFMsr3i32Hv62d1u58mzj/w400-h400/5E08DB0F-4DD3-4565-BA09-1643609EF0E6-18279-0000089B3E59414B.JPG" width="400" /></a></div><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span><p></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Tokom aprila sam pročitala šest knjiga, a evo i kojih:</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 1. <b>Ne umirem, En Bojer </b>– Pisala sam o ovoj knjizi na blogu (tekst možete pročitati <a href="https://stshbook.blogspot.com/2021/04/ne-umirem-en-bojer.html" target="_blank">OVDE</a>), i zamolila bih vas da pročitate tekst jer smatram da je ovo zaista, zaista važna knjiga. En Bojer je knjiga o sopstvenom iskustvu borbe s rakom dojke donela Pulicera a vama će dati ne samo ispovest jedne pacijentkinje već i mnogo širu sliku i problematiku ovog zloslutnog oboljenja. Nije prijatno štivo, naravno, mada autorka mnogo lepo piše, ali ovo nije jedna od onih ,,Dobro jutro, lepotice” knjiga i cilj joj nije da prija već da edukuje, zabrine i upozori. Čitajte En Bojer i garantujem vam da više nikad nećete zaboraviti na godišnji pregled. Malo li je?</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 2. <b>Zelene voćke, Violeta Greg</b> – Kratka knjiga u kojoj je Violeta Greg secirala poljsko društvo s kraja XX veka kroz perspektivu devojčice Viole koja srećno odrasta u provinciji. Koliko je njen život drugačiji od života ljudi u Poljskoj tog doba naslućuje se između redova. Osamdesete godine prošlog veka u Poljskoj mogle bi se porediti sa devedesetim kod nas: opšta nemaština, nezadovoljstvo, diktatura, ideologija i cenzura... zvuči poznato, Ipak, nešto meni tu nije kliknulo i knjiga mi, iako kratka, nije držala pažnju. Ipak, ne držite me za reč, Instagram zajednica je prilično oduševljena Voćkama, tako da, ako vam tema zvuči interesantno, vrlo lako može da postane i vaša omiljena knjiga.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 3. <b>Od i ledeni divovi, Nil Gejmen</b> – Nisam vam ja neki Gejmenov fan, iskrena da budem, ali mnogo mi se dopadaju ova luks izdanja novela sa Ridlovim ilustracijama. Oduševila sam se Uspavanom i vretenom i čim sam videla da će Od biti isto upakovan, odmah se smestio na listu.<span class="Apple-converted-space"> </span>Od je mladi Viking koji zbog povređene noge i čudne navike da se smeje kada ne bi trebalo nije baš omiljen u selu. Kada iz njega ode, sasvim sam, srešće čudnovatu družinu koju čine Lisica, Medved i jednooki Orao. Ako znate išta o Gejmenu neće vas začuditi što to zapravo stari nordijski bogovi. </span><span style="font-family: times; font-size: large;">Od je savršeni mitski junak koja pokazuje da snaga ne leži uvek u oku vidljivim osobinama i da je brzina vijuga često važnija od brzine kojom se krećete. Iako sadrži elemente prave epske priče, odlikuje je Gejmenov humor koji izvire kad ga najmanje očekujete. A Ridlove ilustracije... uzaludno ih je opisivati, prosto morate da ih vidite.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 4. <b>Sandale, Bekim Serjanović </b>– Moj prvi susret s Serjanovićevem završio se pozitivnim utiskom i sigurna sam da neće biti poslednji. Sandale su zbirka priča koja je objavljena posthumno, a u kojoj autor piše delom autobiografske priče o doživljajima s različitih strana sveta. Iako sam apsolutno svesna da ovo nije najbolja Serjanovićeva knjiga, jer su, pre svega, neke od priča najranije koje je napisao, kvalitet se apsolutno vidi. Na trenutke me je podsetio na Bukovskog, ali zamislite Bukovskog s našim mentalitetom kako se potuca po Skandinaviji i Australiji. Nisu sve priče jednako zanimljive (nekoliko distopijskih priča koje su umetnute na kraju se baš i nisu uklopile, mada mi je priča ,,Zid” apsolutno genijalna), ali baš sam uživala čitajući. Eto, čak i posle jedne od, kako se priča, manje kvalitetnih knjiga, shvatam zbog čega ljudi toliko vole da ga čitaju. Ako imate ,,Sandale” a niste ranije čitali ništa od ovog pisca, kao što je sa mnom bio slučaj, slobodno uplovite u avanturu, nećete se pokajati, naprotiv, samo ćete se obradovati jer vas posle čekaju još bolje priče.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 5. <b>Hiljadu brodova, Natali Hejns</b> – Čim sam videla ovaj roman u pripremi pomislila sam: Nova Kirka! I da, očigledno mnogo nas voli grčku mitologiju i privlači nas ideja ponovo ispričanih mitova iz ženske perspektive. Toliko sam se obradovala da sam ovu knjigu izabrala za darivanje, ali avaj, kao što to često bude slučaj sa hajpovanim knjigama, nisam oduševljena. Natali Hejns plete dobro poznatu priču o Trojanskom ratu s tim što o dešavanjima pripovedaju različite žene. Zamisao je sjajna, baš kao i kod Kirke, ali za razliku od Kirke, gde (ma šta mislili o knjizi) mit služi samo kao osnova na koju se nadograđuje priča, ovde je sve već nekako poznato. Na primer, u pismima koje Penelopa piše Odiseju čitamo doslovno prepričavanje <i>Odiseje. </i>Dakle, ako ste očekivali nešto maestralno, kao što nagoveštava činjenica da je knjiga nominovana za Žensku nagradu za književnost, bojim se da ćete se razočarati. S druge strane, ako biste želeli da se časkom podsetite najpoznatijih aktera grčke mitologije, samo izvolite, knjiga se zaista pročita začas.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 6. Ljudska posla, Karin Tuil – Mesec sam završila uz tek objavljen roman Karin Tuil koji je strahovito aktuelan, naime govori o uglednoj francuskoj porodici koju strefi optužba za silovanje. Posebno mi se dopada ugao posmatranja na ceo slučaj – bez zauzimanja strane, bez osuđivanja, prosto neutralno opisivanje jednog mučnog događaja u kojem obe strane misle da su u pravu. Na vama je da donesete sud, ako možete. Pisaću opširnije na blogu o ovoj knjizi pa neću dužiti sada, ali već mogu da vam je preporučim jer...</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> ...titulu favorita odnose upravo ,<b>,Ljudska posla”</b> s tim što ravnopravno dele ovu počast sa <b>En Bojer</b>. Ne bih mogla tek tako da se odlučim, obe su ostavile izuzetno snažan utisak na mene što se u poslednje vreme, kada mi je koncentracija ,,tamo daleko” zaista ne dešava često. Od srca vam preporučujem obe.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Šta ste vi čitali tokom aprila? Pišite mi preporuke u komentarima!</span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Do sledećeg posta</span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Vaša (suncem obasjana) <b>Stš <3</b></span></div><style type="text/css">
p.p1 {margin: 0.0px 0.0px 0.0px 0.0px; font: 12.0px Helvetica; color: #454545}
p.p2 {margin: 0.0px 0.0px 0.0px 0.0px; font: 12.0px Helvetica; color: #454545; min-height: 14.0px}
</style>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04525955753324708030noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-21889453122797861252021-04-25T11:53:00.001+02:002021-04-25T12:09:31.067+02:00Ne umirem – En Bojer<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <span style="color: #454545;">En Bojer (1973) je američka pesnikinja i esejistkinja. Predaje na Umetničkom univerzitetu u Kanzas Sitiju, Misuri. Objavila je šest knjiga, među kojima je i <i>Garments Against Women</i> za koju je 2016. godine dobila nagradu <i>Community of Literary Magazines and Presses Firecracker</i>. U četrdesetoj godini joj je dijagnostifikovan agresivni rak dojke a borba s bolešću inspirisala ju je da napiše knjigu <i>Ne umirem</i> (2019), za koju je dobila Pulicerovu nagradu a koja je ujedno i prva knjiga ove autorke prevedena na srpski jezik.</span></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><span style="color: #454545;"><br /></span></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZnxNBm1QUkGp1l_WpOGaMZ8MZJxlEOYcb87vxTBoHFrQQybGFU8hVAq-_qaXc8MfDiseAvXYOxktIt1OoSb256u03Xt4BrDg1z8rIH_7nUspaZe2d_IjDJBW0JRuS7WC2XzwrcZc1RTRv/s2048/0D8C9AC0-B9E3-458F-834D-C8B9804E6B59-11131-00000541D84F3BB0.JPG" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="2048" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZnxNBm1QUkGp1l_WpOGaMZ8MZJxlEOYcb87vxTBoHFrQQybGFU8hVAq-_qaXc8MfDiseAvXYOxktIt1OoSb256u03Xt4BrDg1z8rIH_7nUspaZe2d_IjDJBW0JRuS7WC2XzwrcZc1RTRv/w400-h400/0D8C9AC0-B9E3-458F-834D-C8B9804E6B59-11131-00000541D84F3BB0.JPG" width="400" /></a></div><span style="color: #454545;"><br /></span></span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><i> <a href="https://www.redboxknjige.rs/product/ne-umirem/" target="_blank">Ne umirem</a> </i>se kategoriše kao memoarska proza iz pera pesnikinje, samohrane majke koja se borila sa rakom. Za razliku od pisaca tipične memoarske proze, En Bojer ne prenosi samo svoje iskustvo, dan po dan, hronološki zabeležene uspone i padove. Ova knjiga je mnogo više od toga, ona ne deli samo ličnu priču već generalnoj pojavi pokušava da lice. Na samom početku prologa, Bojer se poziva na delo <i>Bolest kao metafora</i> Suzan Sontag u kojem je, kako kaže, kancer potpuno depersonalizovan, iako u životu obolelog verovatno nema ničeg ličnijeg. Nadalje, rak dojke je okarakterisan kao bolest žena. U knjizi Malignant S. Loklan Džen piše: ,,Jedna šarmantna mala dijagnoza preti da vas usisa u dubinu u arhetipsku smrt koju vam je dodelilo žensko telo”.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> ,<i>,Iako rak dojke može da zadesi svakog ko ima tkivo dojki, žene nose najveći deo težine njegovih nedaća. Ove nedaće snaći će<span class="Apple-converted-space"> </span>žene obolele od raka dojke u vidu prerane i bolne smrti, onesposobljavajućeg lečenja, onesposobljavajućih kasnih efekata lečenja, gubitka partnera, ličnih primanja i kapaciteta, ali nedaće dolaze i kroz socijalnu kaljugu ove bolesti – njenu klasnu politiku, rodnu ograničenost i rasno obojenu distribuciju smrti, njen obrazac neprestane smene konfuznih uputstava i brutalnih mistifikacija.”</i></span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Rak dojke nije, dakle, čisto žensko pitanje, ali kao i sva druga mahom ženska pitanja sa sobom nosi dodatne nivoe sukoba i borbe – pre svega borbe tela s bolešću, ali i borbe uma s košmarom. Kao da to nije dovoljno, rak ima i političku, socijalnu, kapitalističku dimenziju i od žena se očekuje da, ma koliko iscrpljene, uvek budu jake i borbene. To je bolest koja se, kao nijedna druga, leči simbolima i pozitivnim duhom. Bolest koja ne napada samo ćelije već i identitet, koja ponižava, ali traži nadljudsku hrabrost. Ukoliko obolite od raka ne smete da posustanete, morate da držite glavu iznad vode jer ako to ne činite, vi izdajete sve druge žene koje se lavovski bore, a okruženje ne voli izdajice.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <i>,,Od ljudi koji boluju od raka dojke očekuje se da budu isti kao pre, ali i bolji i jači i da im se u isto vreme stanje potresno pogoršava. Očekuje se da svoju nesreću zadržimo za sebe, ali da svoju hrabrost poklanjamo svima. Očekuje se da, kao što svako može videti na video-klipovima s Jutjuba, otplešemo ka svojim masektomijama, ili da, kao u seriji Seks i grad, ustanemo sa Samantom u svečanoj sali i zbacimo perike dok žene okupljene na banketu oduševljeno aplaudiraju. Očekuje se da se, kao što to čini Dana u Ženskim pričama, izvučemo iz deprimirajućeg samosažaljenja i da na ulicu izađemo sa stilom, glave obmotane ešarpom. Ako kasnije umremo, kao što Dana umire, od nas se očekuje da znamo da će naši prijatelji učestvovati u humanitarnom sportskom događaju i da će, pre nego što pređu na druge epizode, zastati na minut da se sete da smo nekad živeli.”</i></span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Sa druge strane, to je vrlo usamljena bolest. Ne samo da se već zatrovano telo dodatno truje supstancama za koje zaista niko ne može apsolutno da tvrdi da će ga izlečiti, um se truje očekivanjima drugih. U jednom trenutku autorka cinično primećuje da ćemo možda za sto godina s nevericom gledati na hemoterapiju, kao što danas gledamo na ispuštanje krvi ili lečenje heroinom. Ljude obolele od raka napušta nada, želja za životom, ali često i do tada bliski ljudi, baš oni koji od pacijenata očekuju hrabrost i snagu a za koje je njihova bolest ,,preteška” i sa njom prosto ne mogu da se nose. Usamljena i jer se patnja i bol ne mogu opisati rečima, mada En Bojer u knjizi to maestralno čini, tako maestralno da vas odvodi u neki drugi, nezamislivo strašan svet od kojeg dugo nećete moći da se oporavite.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <i>,,Osećate se kao vrsta životinje koja je melanholična i gledate svaki predmet želeći da ste on a ne vi, želite da ste luster, možda, ili posrebrena viljuška ili mačeta izložena na zidu, želite da budete sve (klupa, polomljena potpetica, ljuštura skakavca, baterijska lampa bez baterija, knjiga o brodovima, pukotina u podnoj dasci, hrastov list u slivniku, skalpel, čestica, tavan, megamarket) samo ne bolesna i napuštena životinja, želite da budete sve na svetu osim one koja je nekad bila voljena a sad je ostavljena sama.”</i></span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Ovako se diže svest o raku dojke, ne ružičastim vrpcama na šoljama i majicama, ne gostovanjima lekara na televiziji jednom godišnje koji iznose zastrašujuće brojke i opominju da ničega od toga ne bi bilo da ste samo, o da ste samo otišle na taj prokleti pregled. I da, rak dojke je izlečiv ako se otkrije rano i da, da bi se otkrio rano neophodno je ići na redovne preglede, ali naš zdravstveni sistem (a to zaista nije samo naš problem) uopšte ne mari da vam pomogne da do pregleda dođete, naprotiv, kao da čini sve da do njega ne dođete. Zbog toga svake godine 4.000 žena u Srbiji sazna da ima rak dojke i zbog toga smo po smrtnosti od ove bolesti drugi u Evropi. Jer se opasnosti od raka dojke društvo seti jednom godišnje i umesto da iskoristi tu priliku da žene edukuje, troši ga nabijanje krivice. Knjiga En Bojer ne nabija krivicu. Ona je izuzetno teška, nelagodna, ona izaziva strah. Neophodan strah koji bi trebalo da vam sledi krv u žilama i odredi prioritete. Nakon čitanja ,,Ne umirem” sam, za svaki slučaj, proverila kad treba da idem na pregled, iako idem redovno i zapravo znam da do sledećeg ima još nekoliko meseci. Za svaki slučaj. I zbog toga ovu knjigu treba da pročita svaka žena (zapravo, svako kome je stalo do neke žene, ali hajde da budemo realistični). Ja bih je stavila u lektire. Uplašiće vas, naljutiće vas, upropastiće vam dan, ali možda će vam spasti život.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <b> Ocena:</b> 5/5</span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <b>Izdavač:</b> <a href="https://www.redboxknjige.rs/" target="_blank">Red Box</a></span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<p class="p2"><br /></p><style type="text/css">
p.p1 {margin: 0.0px 0.0px 0.0px 0.0px; font: 12.0px Helvetica; color: #454545}
p.p2 {margin: 0.0px 0.0px 0.0px 0.0px; font: 12.0px Helvetica; color: #454545; min-height: 14.0px}
</style>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04525955753324708030noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-14607753438268902242021-04-20T18:52:00.002+02:002021-04-20T18:53:09.055+02:00Nevidljivi gradovi – Italo Kalvino<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <b style="color: #454545;">Italo Kalvino</b><span style="color: #454545;"> (1923 - 1985) je italijanski književnik, esejista i novinar. Smatra se najznačajnijim italijanskim piscem 20. veka. Svoj prvi roman „Staza do paukovih gnezda“ objavio je 1946. godine, a iste godine dobija i prvu književnu nagradu. Nakon toga nastavlja da niže uspehe, ne zadržavajući se na jednom žanru – gotovo sve Kalvinove knjige su tematski, stilski i žanrovski potpuno različite. Neka od najpoznatijih dela ovog pisca su romani „Ako jedne zimske noći neki putnik“ (1979), „Zamak ukrštenih sudbina“ (1969), trilogija „Naši preci“ (1952-1959), zbirka pripovedaka „Kosmikomike“ (1965). Prethodne recenzije Kalvinovih knjiga možete pogledati <a href="https://stshbook.blogspot.com/search/label/italo%20kalvino?max-results=12" target="_blank">OVDE</a>.</span></span></div><div style="text-align: left;"><br /></div>
<p class="p2"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgivhvC4Ahb4xkSgTYLkmqFRnO2z4d4GaPX-KPE_XbqjKr1D39qMQRlQOwHuC9sHC4EAEdfQko8k5TP5EgEFq-wNwDeLO3p1z00WPZDKa2Wq5g-tXELkNUbMpW6DuMD_u-CePBoWKhyPGWS/s2048/72C79512-534F-49CF-A373-92205BFEE44F-18877-0000086CBC7EDB6F.JPG" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="2048" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgivhvC4Ahb4xkSgTYLkmqFRnO2z4d4GaPX-KPE_XbqjKr1D39qMQRlQOwHuC9sHC4EAEdfQko8k5TP5EgEFq-wNwDeLO3p1z00WPZDKa2Wq5g-tXELkNUbMpW6DuMD_u-CePBoWKhyPGWS/w400-h400/72C79512-534F-49CF-A373-92205BFEE44F-18877-0000086CBC7EDB6F.JPG" width="400" /></a></div><br /><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span><p></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <b><a href="https://www.plato.rs/proizvod/nevidljivi-gradovi-italo-kalvino/" target="_blank">,,Nevidljivi gradovi”</a></b> su zbirka zamišljenih razgovora između mongolskog cara Kublaj Kana i mladpg Venecijanca Marka Pola. Kan je dostigao trenutak u životu koji postoji kod svih careva, koji nastupa ,,posle ponosa zbog beskrajne širine osvojenih teritorija, trenutak melanholije i olakšanja zbog saznanja da ćemo uskoro prestati da ih prepoznajemo i shvatamo”. Kako bi mu skrenuo misli i olakšao melanholično stanje, Marko Polo mu pripoveda o gradovima koje video na svojim proputovanjima. Na manje od 150 strana knjige, kroz reči čuvenog putnika, Kalvino čitaoce vodi kroz više od 50 izmaštanih gradova koje ne možemo pronaći ni na jednoj poznatoj mapi. Već iz njihovih imena se naslućuje da ta mesta ne postoje: Diomira, Isidora, Doroteja, Smeraldina, Otavija, a posebno ih uzbudljivim čine svojstva koja mladi putnik samo ovlaš pominje velikom vladaru.</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Čitaocu ubrzo biva jasno, kao i Kanu uostalom, da nešto sa ovim opisima nije u redu. Već prva pričica, o Diomiri, zvuči neverovatno, ali može podsećati na zapise o grandioznim antičkim metropolama. To je grad sa šezdeset srebrnih kupola, bronzanim kipovima i pozorištem od kristala – svetsko čudo, moglo bi se reći. Ali to je ništa u odnosu na fantastične elemente koji se smenjuju u ovom izmaštanom putopisu: grad paučina, vodeni grad, grad u kojem možda stanuju samo mrtvi, i tako dalje. Iako je svaka priča originalna i svako novo mesto fantastičnije od prethodnog, Kan u jednom trenutku primećuje ,,da gradovi Marka Pola liče, kao da prelaz iz jednog u drugi ne predstavlja put već razmenu elemenata.” Ne može se reći da mu veruje, ali pušta ga da govori upijajući svaku reč i konačno zaključuje da je jedini grad o kojem nikad ne govori Venecija, dom mladog pripovedača, na šta Polo zagonetno odgovara da je ona u svakom od opisanih gradova.</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Kalvino nikada ne piše direktno, sva njegova dela su metafore, pa tako i ovo. ,,Nevidljivi gradovi” se mogu čitati na nekoliko nivoa, kao izmišljeni putopisi, filozofske crtice ili alegorija o utiscima. Prolazeći kroz fantastična mesta koje Marko Polo opisuje, shvatamo da Kalvinovi gradovi obitavaju na nivou pre urbanističkih planova, građevinskih radova i konačno funkcionisanja, oni su ideje, utisci koje sa sobom iz njih nosimo, ono što ih čini živima. Njegovi gradovi su ,,kao i snovi sazdani od želja i strahova, iako je nit njihovog govora sakrivena, njihova pravila su apsurdna, perspektiva je varljiva, i svaka stvar sakriva neku drugu”. Ako je lepota u očima posmatrača, onda su i doživljaji u duši onoga ko doživljava, a samim tim za dotičnog i jedina istina. ,,Opisi gradova koje je Marko Polo posetio imali su tu vrlinu: mogao si da šetaš u mislima kroz njih, da se izgubiš, da se zaustaviš i ohladiš ili da brzo pobegneš.”</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Kalvino često piše o pričama i pripovedanju i ova knjiga nije izuzetak. Njena suština leži u sposobnosti pripovedača da izmisli, poveže i povede čitaoca/slušaoca na putovanje vezanih očiju. Ma koliko priča bila neverovatna, ona se prihvata kao umetnička istina i bez tog poverenja umetnost ne može da živi. Kada vas Kalvino uhvati za ruku i povede na putovanje po stranicama svojih knjiga, znajte da ono neće biti jednodimenzionalno i dosadno. Prošetaće vas kroz istoriju, filozofiju, folklor, nauku, politiku (zavisno od toga u koju knjigu kročite), spakovaće vas u postmodernističko vozilo i pustiće vas da se sami snalazite. Ako se budete vraćali njegovim knjigama, vožnja nikada neće biti ista. I kao što mesta o kojima Marko Polo pripoveda ne liče ni na jedno mesto poznato čoveku, tako i Kalvinove knjige predstavljaju jedinstvene, fantastične oaze izgrađene dovitljivošću, beskonačnom maštom i nesvakidašnjom originalnošću.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <b> Ocena:</b> 4.5/5</span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <b> Izdavač: </b><a href="https://www.plato.rs/" target="_blank">Plato</a></span></div>
<p class="p2"><br /></p><style type="text/css">
p.p1 {margin: 0.0px 0.0px 0.0px 0.0px; font: 12.0px Helvetica; color: #454545}
p.p2 {margin: 0.0px 0.0px 0.0px 0.0px; font: 12.0px Helvetica; color: #454545; min-height: 14.0px}
</style>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04525955753324708030noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8743369955093235710.post-68022521349068802302021-04-04T16:14:00.002+02:002021-04-04T16:14:27.278+02:00Mesečni favorit – februar i mart<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> <span style="color: #454545;">Prođe nam i prva godišnjica korone i verujem da niko od nas nije mislio da ćemo je dočekati. Posebno ne ovako. Skoro mi je na nekoj od društvenih mreža iskočio podsetnik na post koji sam podelila pre godinu dana, u kom je neko pitao da li možete da zamislite kad sve ovo prođe i kad budemo smeli slobodno da se grlimo i radujemo. Stvarno, da li možete da zamislite?</span></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><span style="color: #454545;"><br /></span></span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh-HJ9CsWKAP7h3tg4QysPcuvfRi0mPY_2ZNk0-tZjtU6Q4-h2kv8A0-XKQfsSLyGtCA3tFZPYzZ3Yxz_-YDpnc2C70csVT77woU2ZeijwHjUd4A6i9vBQ9CSZOFS3v28pIS-lRz7016qJ6/s2048/1A1FF4EA-B444-4D62-9D0D-4662DF555C32-11718-00000538A022D92F.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="2048" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh-HJ9CsWKAP7h3tg4QysPcuvfRi0mPY_2ZNk0-tZjtU6Q4-h2kv8A0-XKQfsSLyGtCA3tFZPYzZ3Yxz_-YDpnc2C70csVT77woU2ZeijwHjUd4A6i9vBQ9CSZOFS3v28pIS-lRz7016qJ6/w400-h400/1A1FF4EA-B444-4D62-9D0D-4662DF555C32-11718-00000538A022D92F.JPG" width="400" /></a></div><br /><span style="color: #454545;"><br /></span></span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Čitanje mi slabije ide u poslednje vreme i imam utisak da uopšte ne čitam (tačnije čitam samo vikendom), ali <i>Goodreads</i> kaže da to nije baš tako, štaviše, s obzirom na cilj koji sam postavila, ne samo da sve ide po planu, nego sam i u ,,pretplati”, što znači da komotno mogu da se prepustim jednoj poštenoj čitalačkoj krizi. Subjektivni osećaj i stvarnost mi se, izgleda, ovih dana slabo preklapaju.</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Nisam pisala post o favoritima za februar jer mi se prosto nije pisalo, a ne bih da ostanem dužna, tako da ću se u ovom postu osvrnuti na sve knjige koje sam pročitala tokom predhodna dva meseca. <i>Goodreads</i> kaže da ih je bilo deset (mene bolje ništa nemojte da pitate). Pa da krenemo redom:</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 1. <b>Tavanice, Suzana Brapcova</b> – Divno sam se provela uz ovu knjigu iako ništa živo nisam ukapirala. Gledajući kasnije osvrte na instagramu shvatila sam da ljudi imaju različite teorije o tome šta se u knjizi zapravo zbiva. Ja nisam imala nikakve teorije, samo sam se prepustila vožnji i baš mi je prijalo. Pisala sam o knjizi na blogu, tekst možete pročitati <a href="https://stshbook.blogspot.com/2021/02/tavanice-zuzana-brapcova.html" target="_blank">OVDE</a>.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 2. <b>Teskoba večeri, Marike Lukas Rejnefeld</b> – Zadesilo se tako da sam zaređala sa ,,teškim” knjigama i ,,Teskoba večeri” stvarno nije roman koji bih preporučila svakom. Ne mogu da kažem da mi se dopala jer kako da vam se dopadne to o čemu Rejnefeld piše – uvek je teško čitati o deci koja pate – ali da će vas ostaviti ravnodušnim, to sigurno neće. Tokom čitanja sam nekoliko puta htela da je ostavim nedovršenu, ali vukla me je. Znala sam da neće imati srećan kraj i naravno da ga nije bilo. I o njoj sam pisala, možda post može da vam pomogne da procenite da li imate dovoljno snažan stomak za nju. Tekst je <a href="https://stshbook.blogspot.com/2021/02/teskoba-veceri-marike-lukas-rejnefeld.html" target="_blank">OVDE</a>.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 3. <b>Narod iz tepiha, Teri Pračet</b> – Evidentno je da mi je bio potreban detoks od teških tema pa sam se bacila na Pračeta, tačnije na jedinu njegovu knjigu objavljenu kod nas koju nisam pročitala do tada. Ovo je Pračetov prvi roman, odnosno verzija prvog romana koju je sredio malo kasnije u životu. Sa svakom novom knjigom mi je sve teže da se pomirim sa tim da ih je ostalo sve manje koje me čekaju i da će jedna biti poslednja. A onda se obradujem jer sam rešila da tada krenem sa čitanjem iz početka. Ako se još niste upoznali sa Pračetom, iskreno vam preporučujem da to što pre učinite. I baš zavidim svima koji ga čitaju prvi put.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 4. <b>The Railway Children, Edith Nesbit</b> -<span class="Apple-converted-space"> </span>Knjige Edit Nesbit smatraju se klasicima engleske književnosti za decu. Napisala je više od 60 knjiga od kojih je najpoznatija (i nekoliko puta filmovana) <i>The Railway Children</i>. Trebalo je da mi posluži kao nastavak detoksa, ali nisam uživala koliko sam očekivala. Očekivala sam nešto poput <i>Malih žena</i>, <i>En iz Zelenih zabata </i>i tsl, pa iako jeste pisana u tom maniru, nešto mi je nedostajalo i nije mi držala pažnju. Neke knjige možda ipak pregazi vreme, čini mi se da je sa decom sa pruge možda baš to slučaj.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 5. <b>Nestvarno, a stvarno, Živojin Petrović </b>– Nastavlja se moje detoks putešestvije i zanimljivo je da me publicistika uvek izvuče iz čitalačkih kriza. A zbirka ,,Nestvarno, a stvarno” je zaista idealna knjiga za takve periode. Forma je izuzetno kratka, priče su zanimljive i iskreno ih preporučujem svima koje interesuje istorija, posebno naša. U zasebnom tekstu možete pročitati nekoliko primera koji se nalaze u zbirci (<a href="https://stshbook.blogspot.com/2021/03/nestvarno-stvarno-zivojin-petrovic.html" target="_blank">OVDE</a>), a dobra vest je da ove godine izlazi i drugi deo!</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 6. <b>Mliječni zubi, Lana Bastašić</b> – A onda nazad na malo sumorniju prozu, jer fakat je da su mi se takve knjige nagomilale na policama. ,,Mliječni zubi” su moj prvi susret sa delom Lane Bastašić, pa iako nisam očarana zbirkom neću odustati. ,,Uhvati zeca” čeka svoj red i verujem gomili pozitivnih komentara koje sam čula o romanu, tako da se spremam da se uskoro bacim na čitanje. O ,,Mliječnim zubima” sam pisala <a href="https://stshbook.blogspot.com/2021/03/mlijecni-zubi-lana-bastasic.html" target="_blank">OVDE</a>.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 7. <b>Ljudski rod, Tom Filips</b> – Ako volite publicistiku i istoriju, i imate pomalo ciničan pogled na svet, onda vam od srca preporučujem ,,Ljudski rod”. U pitanju je kratka istorija ljudske gluposti i najupamćenijih grešaka koje je čovečanstvo ikada napravilo. Od državnih vođa sa dijagnozama, preko ratova, do zagađenja planete – genijalna knjiga o, reklo bi se, ipak ne baš tako genijalnoj ljudskoj vrsti. Više o knjizi pročitajte <a href="https://stshbook.blogspot.com/2021/03/ljudski-rod-tom-filips.html" target="_blank">OVDE</a>.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 8. <b>Artur & Džordž, Džulijan Barns</b> – Moja divna drugarica Slavka mi je pozajmila roman divnog Barnsa i toliko sam se radovala što ću ga čitati a onda sam ga jedva završila. Ne pamtim da me je neka Barnsova knjiga ovako namučila i smorila. Možda ipak treba da se držim publicistike dok me ne prođe ova ,,ništa mi se ne dopada i sve me smara” faza.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 9. <b>Moj mačkoljubivi život, Svetlana Slapšak</b> – Verovatno ste do sada već primetili šablon: uzmem knjigu koja bi trebalo da me oduševi pa se razočaram i onda brzo otrčim nazad u nefikciju. Knjiga Svetlane Slapšak je delom autobiografija delom niz biografija autorkinih mačaka, interesantan pogled u vreme koje s nostalgijom pamtimo kao nikad bolje i stvarno zanimljivo štivo za čitanje iako niste mačkoljubac (ako jeste, onda je to samo plus). O knjizi sam pisala <a href="https://stshbook.blogspot.com/2021/03/moj-mackoljubivi-zivot-svetlana-slapsak.html" target="_blank">OVDE</a>, a iskreno vam preporučujem i da poslušate razgovor sa Svetlanom Slapšak na Štrikovom onlajn festival ,,Njena zemlja”. Ne morate da guglate, link vam ostavljam <a href="https://youtu.be/n0oIhutmOwY?t=3203" target="_blank">OVDE</a>.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> 10. <b>Nevidljivi gradovi, Italo Kalvino</b> – Mnogo sam se obradovala kad sam videla da je Plato konačno objavio ovu knjigu i odmah sam se bacila na čitanje koje je, avaj, potrajalo mnogo duže nego što to knjižica od stotinak strana zahteva. Kalvina obožavam i on je stvarno jedan od retkih pisaca čije su sve knjige potpuno drugačije i sa njim nikad ne znate šta da očekujete (osim eventualno neočekivanog, jelte). Pisaću vam o ovoj zanimljivoj knjižici a do tada vas molim da se upoznate sa delom ovog fascinantnog čoveka.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Stigli smo do kraja liste! A titulu favorita odnose ,<b>,Tavanice” i ,,Ljudski rod”</b>. Pišite mi u komentrima kako se borite s čitalačkim krizama i da li i vi nekad upadate u periode kad vam je sve ,,onako”. Šta čitate tada? Da li se vraćate ,,onako” knjigama jer postoji šansa da (pazite sad:) nije problem u njima već u vama? Čekam vas u komentarima.</span></div>
<p class="p2"><span style="font-family: times; font-size: medium;"><br /></span></p>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Do sledećeg posta,</span></div>
<div style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: medium;"> Vaša (onako) <b>Stš</b> <3</span></div><style type="text/css">
p.p1 {margin: 0.0px 0.0px 0.0px 0.0px; font: 12.0px Helvetica; color: #454545}
p.p2 {margin: 0.0px 0.0px 0.0px 0.0px; font: 12.0px Helvetica; color: #454545; min-height: 14.0px}
</style>Stsh's Book Cornerhttp://www.blogger.com/profile/04525955753324708030noreply@blogger.com3