Belgrejvija – Džulijan Felouz


Džulijan Felouz (baron Felouz od Vest Staforda) je engleski pisac, režiser i scenarista, član Gornjeg doma britanskog parlamenta. Felouz je najpoznatiji po svojim filmskim ostvarenjima, kao što su Gosford Park (za koji je 2002. godine dobio Oskara), Vanity Fair, The Tourist i TV serija Downton Abbey. Pored toga, napisao je i nekoliko romana (Snobs, Past Imperfect), a zanimljivo je da je sedamdesetih godina prošlog veka pisao ljubavne romane pod pseudonimom Rebeka Grevil.


Belgrejvija je najnoviji roman Džulijana Felouza, objavljen 2016. godine. Radnja se odvija u viktorijanskom Londonu, tačnije u otmenom delu Londona po kojem roman i nosi ime, i prati dve porodice koje pripadaju različitim društvenim klasama, ali tajnovita veza iz prošlosti ih čini bližima nego što se to čini.

Radnja romana počinje 1815. godine, veče uoči bitke kod Vaterloa. Upoznajemo Sofiju Trenčard, kćerku trgovca i graditelja Džejmsa Trenčarda, koji, baš kao i njegova kćerka, žarko želi da postane deo engleske aristokratije. Sofijina veza sa mladim lordom Belasisom dovela ih je na korak do ostvarenja sna, jer upravo je Edmund Belasis taj koji im je obezbedio pozivnice za bal kod vojvotkinje od Ričmonda, o kojem će čitav London pričati decenijama nakon njegovog održavanja.

Već drugo poglavlje baca nas 26 godina unapred i saznajemo da su i Sofija i lord Belasis odavno mrtvi, da je porodica Trenčard još imućnija i na korak od primanja u visoko društvo, a da je porodica Belasis, zbog smrti svog sina jedinca, osuđena da čitavo svoje bogatstvo ostavi u rukama vojvodinog problematičnog brata i njegovog sina sumnjivog morala.

„Belgrejvija“ tu tek počinje i akcenat je stavljen upravo na roditelje mladog para – porodicu Trenčard koju, uprkos ogromnom bogatstvu koje je stekla vrednim radom, od aristokratije i dalje deli nisko poreklo, i porodicu Belasis, koja predstavlja sam krem londonskog visokog društva. Glava porodice Trenčard, Džejms, čitav svoj život je proveo u nastojanju da bude jedan od onih ljudi za koje već decenijama gradi velelepna zdanja u elitnim delovima Londona. Njegova opsednutnost elitom je na momente i komična, naročito ako se uzme u obzir da većina ljudi koja joj u tom trenutku pripada ne mari preterano za trud i marljivost, koliko za „pedigre“ individue. Njegova žena, En, mnogo je prizemnija, i u svakom trenutku je svesna zakona klasne razlike koja dominira u njihovom okruženju. Njena moralna dilema je, međutim, iako joj to nije bio primarni cilj, upravo ono što će Trenčardove približiti porodici Belasis. Ona će jednom prilikom vojvotkinji priznati da je Sofija umrla na porođaju, da je njen sin, iako odgajan daleko od njih, i dalje živ, te da loza vojvode ipak nije prekinuta smrću mladog lorda.

„Belgrejvija“ je pisana kao tipičan viktorijanski roman, sa svim onim opštim mestima koji ljubitelji ovog žanra očekuju: porodica koja ostaje bez naslednika, a samim tim i bez bogatstva, klasne razlike i zabranjene ljubavi, zatureni spisi i lažni identiteti i naravno, srećan kraj. Ma koliko na određene momente fabula romana podsećala na proslavljenu TV seriju Downton Abbey (serija počinje neposredno pred Prvi svetski rat, i to vešću da je porodica na tragičan način ostala bez naslednika), možda ne bi trebalo previše da očekujete. „Belgrejvija“ se u mnogočemu razlikuje od prethodnog Felouzovog ostvarenja, prvenstveno po tome što mnogo više pažnje obraća na problem klasne razlike u Engleskoj.

Osnovni nedostatak ovog romana ogleda se najpre u pojedinim tehničkim aspektima. Džulijan Felouz je prvenstveno scenarista i čini se da je roman za njega još uvek neistražena forma. U tom smislu je ovo delo na momente nepotpuno, a likovi samo donekle oslikani, kao da se glumcima koji će tumačiti uloge ostavlja prostor da junacima daju svoj lični pečat. Vezanost autora za filmsku i TV industriju ogleda se i u činjenici da je roman objavljivan poglavlje po poglavlje, u formatu koji neodoljivo podseća epizode TV serije – tako da je svako poglavlje jedna mala zaokrugljena celina, sa cliffhanger-om koji čitaoca (odnosno gledaoca) drži u neizvesnosti do naredne epizode.

Uprkos ovim sitnicama, „Belgrejvija“ je dinamična priča o ljudskim sudbinama, začinjena viktorijanskim zapletom i maestralan vodič kroz elitne ulice devetnaestovekovnog Londona. A kako sam i sama fan serije Downton Abbey, ali i ranijih radova Džulijana Felouza, nadam se da ćemo uskoro imati priliku da vidimo i ekranizaciju ovog romana i doživimo ovu priču u obliku u kojem će neprikosnoveni talenat ovog autora biti očigledan u svom punom sjaju.

Ocena: 3/5

Izdavač: Evro Book

CONVERSATION

10 comments:

  1. Dakle da čekam da snime film ili seriju po ovom romanu. Vreme je pokazalo da mi je Gosford Park omiljeni film, koji mogu iznova i iznova da gledam. Film Young Victoria mi se svideo, a ni Downton Abbey mi nije mrsko da pogledam, tako da mislim da ću ovom delu dati šansu u filmovanoj verziji.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ne znam da li će, nisam nigde našla pouzdanu informaciju, ali svakako bih gledala :)

      Delete
  2. Otkad se knjiga pojavila, zainteresovala me, pa ti se zahvaljujem na ovom prikazu :))). Nisam još uvek gledala "Downtown Abbey", ali volim ovakve priče i dopada mi se tema, pomalo me podseća ma "Vašar taštine", ali i pojedine Zoline romane iz ciklusa o Rugon-Makarima, verovatno ponajviše zbog ovog opsesivnog stremljenja jedne porodice ka višim društvenim krugovima, uz sve što takav put sa sobom (od)nosi.
    Svakako ću ga staviti na listu- Sjajna recenzija, kao i uvek korisna.:)))

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala! Drago mi je da je tekst bio od koristi. Ja sam baš željno iščekivala ovaj roman, naročito zbog toga što nikako da prežalim činjenicu da je Downton gotov (gledaj seriju, od srca je preporučujem). I gotovo da mogu da zamislim kako će roman da oživi na ekranu, ukoliko kasting bude dobar, a ne sumnjam da hoće. Kao što rekoh, kao da je nepotpun i iskreno se nadam da će se upotpuniti ekranizacijom :)

      A ne čudi me što te podseća na Zolu ili Tekerija, nije priča baš originalna, ali nema veze, ja volim taj period i nikada mi nije dosadno da čitam o njemu :)

      Delete
  3. Kratko i slatko, pročitala sam je za dan. :) Tamo nekog četvrtog, petog januara. Lepa limunadica, knjiga koja se nosi na odmor. I uspela sam da je uglavim u PSRC2017 u kategoriju, knjiga iz žanra koji ne čitate često.
    Ali upravo je tako kako si napisala, oseti se da je on scenarista i sve je ostavljeno da bude dodatno razrađeno.
    S obzirom koliko sam je čekala trebala bih da budem razočarana ali nisam ni najmanje. :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nisam ni ja razočarana, mada nisam baš nešto ni fascinirana. Ali ubeđena sam da bi na ekranu bila mnogo bolja :D

      Delete
  4. Pronašla sam "Belgrejviju" i pročitala je za dva popodneva ovog vikenda. Što reče Nina, stvarno "kratko i slatko".:) Sada mogu da se potpuno složim sa tvojim prikazom - roman kao roman, u smislu književnog dela, nije ništa posebno: osrednje, čak stilski očigledno ne baš najveštije skrojen, više kao scenario, likovi jednodimenzionalni i nedovoljno razvijeni, a sve na nivou (doduše, izuzetno precizne i detaljne) skice za neku buduću adaptaciju. Iskreno se nadam ekranizaciji, jer će verovatno biti sjajna. Do tada, ovo je solidna i zaista vrlo zanimljiva priča, radnja prosto "leti", stranice i poglavlja su mi tako dinamično, znatiželjno prolazili, zabavila sam se kao pri gledanju filma ili mini-serije iz viktorijanske ere.
    Duh epohe je lepo prikazan, vidi se da je Felouz dobro upućen, precizan, ume da stvori sliku, naznači odnose među ličnostima. Mnogo toga je predvidljivo, npr. odmah sam pretpostavila šta se desilo sa Sofijom i Edmundom, kao i šta će biti sa Suzan i Džonom; jasno je i prema kojim likovima su nepodeljene simpatije, a koji su odmah markirani kao antagonisti, pa ih i sami jedino tako neminovno posmatramo; ima i klišea, ali je sve tako simpatično i lepo, da i nisu zapravo neke zamerke.
    Džejms Trenčard mi je bio najzabavniji, spletke sa slugama su takođe unele zanimljivost u radnju.
    Kada se razradi, pa prenese na ekran, moglo bi baš zablistati.
    I, da, uvodno poglavlje tačno me podsetilo na atmosferu (tog dela) filma "Vašar taštine", vidi se da je Džulijan radio scenario.:)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala na odgovoru! Rekla sam već, ali ponoviću, iskreno se nadam da ćemo uskoro gledati seriju, mislim da bi bila mnogo bolja (a i budimo realni, serija smeštenih u taj period nikad dosta).
      Nego, reci ti meni, jesi li (od)gledala Downton? :)

      Delete
    2. Moram priznati da nisam jos. :( Stavila sam je na listu cim zavrsim "Black sails" i "Outlander".:)

      Delete
    3. Oprošteno ti je zbog Outlandera :)

      Delete