Šesti ČitamČitaš festival knjige – utisci i ulov



Jedna od knjiških manifestacija kojoj se najviše radujem svakako postaje ČitamČitaš trampa knjiga. Ovo je već šesti festival po redu koji se odigrava u Beogradu i baš kao i svake godine, osim razmene, po kojoj je događaj najpoznatiji, uključuje i brojne zanimljive tribine i radionice.


Ove godine festival je svoj dom našao u Muzeju Vuka i Dositeja. Muzej se ispostavio kao odlična lokacija za manifestaciju, jer ima veliko dvorište sa natkrivenim delom u kojem su se nalazile knjige za razmenu, ali i dovoljno mesta za tribinu. S obzirom na to da je juče bila i Noć muzeja u kojoj je Muzej, naravno, učestvovao, trampa ni na koji način nije remetila posetioce izložbe. Otvoreni prostor je svakako bolja varijanta za ovaj događaj i nadam se da će organizatori festivala i ubuduće uspevati da nađu slične lokacije.


Kao i na novogodišnjoj trampi, i ovog puta su volonteri festivala brojali knjige koje ste doneli, delili papiriće sa brojevima i kontrolisali knjige koje odnosite na izlazu. Ono što je promenjeno, međutim, jeste činjenica da se sve knjige koje donesete ostavljaju volonterima koji će ih kasnije, pečatirane, doneti na mesto predviđeno za trampu. To mi se nije preterano dopalo, jer to praktično znači da ostajete bez svojih knjiga čak iako ne nađete ništa za sebe. Ja sam ove godine odnela šest, a vratila četiri, pa mi je volonterka predložila da uzmem još dve (makar za narednu trampu), ali kako mi uskoro predstoji još jedna selidba, to mi nije bilo ni na kraj pameti. Knjige koje sam ponela mi zaista nisu potrebne i nemam problem sa tim što sam ih ostavila, ali ipak mislim da je sistem od prethodnih godina (kada smo nosili knjige sa sobom i ostavljali knjige na mesto gde smo našli nešto što nas zanima) daleko bolji.


Kada je reč o samoj trampi, čini mi se da je bila slabije posećena od prethodnih na kojima sam bila. Kada smo mi stigli (oko 18h), gotovo da nikoga nije bilo, osim publike koja je slušala predavanje. Štaviše, nekoliko ljudi iz Muzeja je mislilo da smo volonteri. Moguće je da je za to zaslužna Noć muzeja, nisam sigurna. Takođe, čini mi se da je i izbor knjiga bio dosta slabiji. Nećete verovati, ali nisam videla nijednu Anđeliku! Bilo je svega i svačega, zaista, najviše, rekla bih, knjiga za decu i starih lektira, ali i dosta (stvarno starih) knjiga na stranim jezicima. Zapravo, bilo je zabrinjavajuće malo dobro očuvanih romana novijeg datuma, ako izuzmemo par ljubića i krimića, nekoliko Radusinovićki i Bjelica, i čak dve knjige Eve Ras (da li ste znali da je žena objavila dnevnik sa Farme?? Ja nisam). Sa druge strane, moguće je da sam okasnila i da se ono najbolje već razgrabilo. Kao uvek, na ovakvim događajima sve je stvar tajminga i sreće.


A sada, ono što vas, pretpostavljam, najviše interesuje – knjige koje sam udomila na festivalu!

Odmah na ulazu sam deveru maznula roman Kristalni svet Viktora Peljevina. Stalno merkam Peljevina, a nikako da se dočepam neke njegove knjige i evo, konačno mi se ukazala prilika. Knjiga je potpuno nova i nemam pojma kakva je (nema ni on, pošto je nije pročitao), pa ako ste je čitali, pišite mi utiske u komentarima.


Nakon gotovo pola sata kopanja po stručnoj literaturi iz pedesetih, naišla sam na roman Sudnji dan, Salvatora Sata. Ništa o knjizi ne znam, osim da je potpisuje italijanski pisac, ali s obzirom na to da je u pitanju knjiga iz Kliove edicije Gral, uzela sam je, pošto sam do sada sa romanima iz ove edicije imala gotovo isključivo pozitivno iskustvo. Kao što možete da primetite, moto ove razmene za mene je bio „Nemam pojma šta je ovo, ali neće da se baci“. 


Za sledeću knjigu jesam čula, ali u pitanju je peta knjiga u serijalu i opet, nemam pojma da li se može čitati bez prethodnih (našla sam jedan komentar na Goodreads-u gde devojka kaže da nikada nije čitala knjige o Adrijanu Molu, ali da se oduševila, pa me je to malo utešilo). Dakle, u pitanju je Adrian Mole – The Cappuccino Years. Znam da je ovo dosta popularan i voljen serijal, pa ako među vama koji ovo čitate ima fanova, molim vas, javite mi da li je neophodno da se upoznajem sa tinejdžerskim jadima protagoniste (što verovatno nikada neću učiniti).


I poslednja knjiga, zbog koje je svakako vredelo otići jeste pravi pravcati antikvitet i zvanično najstarija knjiga u mojoj biblioteci. Austrijski kuvar iz 19. veka! Moje sramotno loše znanje nemačkog me dovodi u sumnju da ću ikada spremiti nešto od specijaliteta sa juga Austrije, ali nikad se ne zna. U svakom slučaju, knjiga je iz 1894. godine, u kožnom povezu, potpisuje je Katharina Prato (čuvena austrijska autorka kuvara u to vreme koja ima svoju Wiki stranicu) i cela je na gotici. Sadrži čak i nekoliko ilustracija. I što je najluđe, na prvoj strani ima ispisan podsetnik za recept za nekakvu tortu, nažvrljan na brzinu (ćirilicom, verovatno prilično davno, pošto kao sastojke navodi friško maslo i jem). Već mogu da zamislim neku Sremicu, glavnu frajlu u šoru, koja se hvali svojim izvrsnim dezertima spremljenim po nemecki. Prosto ne mogu da verujem da je neko odlučio da se otarasi ovakve knjige, ali hvala mu, pošto sam upravo postala bogatija za jedan 124 godine star primerak. I znate šta, ovo je jedini kuvar koji posedujem. Ali kakav!




Ove godine trampa traje dva dana, sa završetkom u nedelju u 18h. Ja neću stići da odem i na drugi dan, jer nemam vremena, a vala ni knjiga, pošto sam ostavila višak, ali vi još uvek možete (pod pretpostavkom da čitate ovaj post na dan kada je objavljen!). Ove trampe su stvarno poseban događaj, prosto nikada ne znate šta se krije ispod one gomile knjiga. Možda neki komunistički manifest, ili udžbenik iz pedesetih, možda neki treš roman, možda neko delo koje ste, eto, baš dugo tražili, a možda i odbačeni biser iz pretprošlog veka.

Jeste li vi bili na trampi? Da li ste pronašli nešto zanimljivo za sebe? Šta uopšte mislite o ovakvim dešavanjima? Pišite mi u komentarima!

Do sledećeg posta,
Vaša Stš <3



CONVERSATION

18 comments:

  1. Draga Stš,

    Hvala ti što već tradicionalno posećuješ naš festival! :) Ipak, žao nam je što je došlo do nesporazuma. Svake godine se trudimo da unapredimo sistem trampe. Cilj nam nikako nije bio da ostanete bez donetih knjiga, čak i ako ne pronađete neke druge. Trudili smo se da knjige koje donesete ostanu na stolu kako biste mogli da ih uzmete nazad. Ukoliko se bili u manjku, predloženo je da uzmete nazad 2 knjige koje ste doneli a ne bilo koje 2 druge,ali se izgleda nismo dobro razumele. :)
    I ove godine smo dobili na poklon veliki broj knjiga, i nikako nam nije namera da bilo koga oštetimo.
    Sigurno smo da je došlo do još neke zbrke,i izvinjavamo se zbog toga, ali svake godine se trudimo da ih bude manje. :)
    Hvala još jednom na poseti, i vidimo se na sledećem festivalu! :)

    ČitamЧиташ

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pre svega, hvala vam na komentaru!

      Znam da se trudite da svake godine budete bolji i svaka vam čast na tom trudu, zaista! Kao što sam rekla u postu, ne smatram da sam oštećena i nemam problem sa tim što sam ostavila knjige. To sam rekla i na licu mesta. Meni svakako nisu potrebne, a možda će neko drugi uživati u njima. Ne sumnjam da ću skupiti još naslova do sledeće razmene, zaista nije problem :)

      To da je "nosakanje" knjiga sa sobom bolji sistem, neki je moj utisak, ali svetu se svakako ne može ugoditi :D Nemam nikakvih ozbiljnih zamerki, iskreno, svakoj trampi se radujem kao malo dete. Broj i odnos zamenjenih knjiga mi čak nisu toliko ni važni.

      Smatrajte te dve ostavljene poklonom od mene, i vidimo se na sledećoj trampi! Pozdrav! :)

      Delete
  2. Naravno, predloga nikad dosta, nove ideje nam uvek dobro dođu, kao i saznanje šta je ranije bilo bolje :)

    Drago nam je i hvala još jednom! :)

    Pozdrav ��
    ČЧ

    ReplyDelete
  3. Ja nisam nikad bila na toj trampi, ali uživam kao dete da čitam tvoje postove na tu temu. Direktna inspiracija za ovo javljanje mi je Peljevin. Naime ja za njega do ovog petka nikad nisam niti čula. Onda sam na blogu sputnjik1.wordpress.com pročitala recenziju za knjigu Čapajev i praznina i raspametila se skroz. Još isto popodne mi je drugarica donela dve njegove: Sok od ananasa za divnu damu i P5. Jedva čekam da vidim hoće li mi se svideti. Ovi sinhroniciteti me oduševljavaju! Pozdrav, do čitanja!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Drago mi je da ti se dopadaju ovakvi postovi, i ja volim da ih pišem :)
      Za Peljevina znam dosta dugo, poznanici čiji ukus cenim ga svako malo imaju na fotkicama knjiga kupljenih po sajmovima, ali eto, nekako se dogodilo da ga uvek preskočim. Srećom, i to smo rešili. Ne znam kada će stići na red, tako da verujem da ću prvo čitati tvoje utiske, pa tek onda roman :D

      Hvala na komentaru!

      Delete
  4. Ja ne mogu prestati gledati u kuvar, divan je. ❤

    ReplyDelete
  5. Meni je ovo drugi put na razmeni i utisci su mi znacajno bolji od proslog. Meni je licno odgovaralo sto nije bila velika guzva (mada i prostor daje osecaj komocije) a i dalje su mi ispred nosa otisla 4 retro SFa.
    Za kuvar... Sta reci... Ako ikada pozelis da ga se otarasis, evo ja se prijavljujem :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da ne bude zabune, ni meni nije smetalo to što nije bilo gužve, naprotiv! Ja to onako, komentarišem posećenost, mada, to što nije bilo ljudi kada sam ja bila, ne znači da je ceo dan bilo praznjikavo. :)

      Uvek je tako na ovim trampama. Neko nađe nešto savršeno za sebe, neko se razočara. Najbolja varijanta je obilaženje u nekoliko tura, ali ja ove godine nisam bila u prilici da ostanem dugo.

      A kuvar, paaaaa, recimo da sam planirala da ga ostavim unucima u amanet (dakle, učenje nemačkog je obavezno) :D :D

      Delete
  6. Uvek divno izveštavaš sa ovih manifestacija, osetim se kao da sam i sama bila tamo. Ulov, svaki put šaren, ali kuvar je ubedljivo pobedio!:)))))Realno, mnogi nisu ni svesni šta odbacuju, zato se uvek može "iskopati" nešto zanimljivo na ovakvim trampama. Od ostalih knjiga, Peljevin mi je interesantan. Za ove Molove "dnevnike" odavno znam, samo nikako da pohvatam kojim redom idu, a nešto me i ne privlače, da budem iskrena.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala, drago mi je da uspevam da prenesem makar delić atmosfere! :)

      Ni mene Mol nije preterano privlačio, ali eto, nađoh ga, pa mu možda dam šansu. U ovoj knjizi već ima 30 godina, tako da pretpostavljam da bi mi ova priča bolje legla od onih gde je mlađi :)

      Delete
  7. E, da, znam za Evin dnevnik sa "Farme"! Videla sam ga negde, u knjižari ili kod uličnih prodavaca, nisam sigurna. Ako se ne varam, na koricama su ona i rahmetli Ekrem Jevrić, u nekom šarenom ramu a-la-naivno slikarstvo...možda je to to, a možda ima još neka njena knjiga na istu temu. Komentar suvišan....

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ja sam je prvi put videla tamo, nisam ni znala da postoji. Morali smo malo da je prelistamo, naravno, a komentar je zaista više nego suvišan :D

      Delete
  8. Zao mi je sto ovakve trampe ne postoje u Nisu... Barem mi se cini da ih nema... Koliko mi je poznato... O:) Divna manifestacija! A i kuvar! :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ko zna! Možda neko reši da se organizuje. Prvo je krenulo u BG, zatim u NS, pa se iskreno nadam da će se trend proširiti i na ostale gradove u Srbiji. :)

      Delete
  9. Ovog puta sam preskočila razmenu jer sam imala druge obaveze za vikend, ali mi nije žao jer nisam ni imala nešto knjiga da ponesem. Doduše, na Čumić Book Festu sam obogatila kolekciju pa možda do sledećeg festivala oslobodim koju knjigu. :D
    Kuvar koji si ugrabila deluje vizuelno veoma upečatljivo i svakako je knjiga koju bi i meni bilo zanimljivo da imam na polici, iako je verovatno nikada ne bih otvorila zbog recepata. Što se Peljevina tiče, pročitala sam nekoliko knjiga i zanimljiv mi je kao autor, ali sam razočarana pojedinim prevodima. Ako ti se svidi, od mene možeš dobiti njeguvu zbirku priča P5.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Bez tebe i Slavke to nije bilo to! Za početak, bilo je prilično tiho. Baš ste mi nedostajale :D

      Javljam utiske za Peljevina čim stigne na red! :)

      Delete