Psihijatri, psiholozi i drugi bolesnici – Rodrigo Munjos Avia



„Psihijatri, psiholozi i drugi bolesnici“ je prvi roman Rodriga Munjosa Avie koji je preveden na srpski jezik i dugo se držao na top listama najprodavanijih knjiga u Srbiji. Ja sam svoj primerak dobila za rođendan i evo, i na njega je konačno došao red.



Narator ovog romana je Rodrigo, tridesedmogodišnji otac, muž, sin i brat, koji živi u poznatom predgrađu Madrida i radi u porodičnoj firmi koja proizvodi liftove. Kako sam kaže, njegov život je tekao potpuno normalno i bezbrižno, sve dok jednog dana pred svojim zetom Ernestom, koji je sticajem okolnosti psihijatar, nije pokazao znake parafazije. Od tog trenutka, Rodrigov život postaje borba sa različitim psihičkim problemima koje pokušava da reši odlaskom kod brojnih psihijatara, psihologa i sličnih stručnjaka.

„Zdravo. Zovem se Rodrigo. Rodrigo Montalvo Leteljijer. Pre odlaska kod psihijatra bio sam srećna osoba. Sada sam disleksičan, opsednut, depresivan i imam trash od smrti, hoću reći strah. Kod psihijatra sam naučio da je reč sreća samo konvencija bez smisla. Naučio sam da mogućnost da ponovo budem srećan jednog dana ne samo da ne postoji, već apsolutno ne postoji. Sada razmišlljam o nekim stvarima mnogo više nego što bih želeo: o smrti i o životu.“

Ovo je drugi roman koji se bavi terapijom koji čitam za vrlo kratko vreme (prvi je bio „Lečenje Šopenhauerom“, više o tome OVDE), ali za razliku od prvog, koji predstavlja svojevrsni hvalospev grupnoj terapiji, ovaj roman je satira na račun čitave profesije psihijatara, psihologa i ostalih „iscelitelja psihe“.

Nakon što je otišao na konsultacije kod svog zeta Ernesta, Rodrigo sve češće ispoljava simptome parafazije. I sam primećuje da kada misli na parafaziju, postaje parafazičan. Zbog lične netrpeljivosti prema zetu, Rodrigo odlučuje da potraži pomoć na drugoj strani i ovog puta odlazi kod psihologa. I ovu terapiju Rodrigo prekida pre završetka. Naime, psiholog pokušava da dublje zađe u Rodrigovo detinjstvo i insistira na razmišljanju o nepovratno izgubljenom blaženstvu detinjstva i o detinjoj sreći koja je nedostižna odraslom čoveku. Rodrigo nikada o tome ranije nije razmišljao, ali posle insistiranja psihologa shvata da ga takve misli čine izrazito depresivnim. Odlučuje da se više nikada neće vratiti u tu ordinaciju.

Treći susret je sa psihijatrom Fusiljijem koga preporučuje Ernesto. Fusilji je, ispostavlja se, takođe neko ko se bori sa parafazijom i smatra da je svačija parafazija, pa i Rodrigova, posledica straha od smrti. Opsesivno insistiranje psihijatra o promišljanju o smrti dramatično utiče na Rodriga, koji se ranije nikada nije opterećivao takvim stvarima:

„Ja sam bacio pogled na svoje šake spuštene na sto. Moje šake sad su bile šake mog sopstvenog leša u otvorenom sanduku. To je bila jedna nova slika mene. Nikada u životu nisam razmišljao o tim stvarima, bar nikada na taj način. Kunem se da sam imao užasno jaku potrebu da se isplačem.“

Roman me je kupio već prvim poglavljem u kojem Rodrigo opisuje svoju porodicu i svog mačora Arnolda koji laje na prolaznike. Neformalan ton pripovedanja i jednostavan stil prožet humorom, kojim autor opisuje komične situacije u koje upada glavni junak, savršeni su za ismevanje modernog čoveka koji ne može da preživi bez psihijatrijskih terapija. Poruka autora je da nikada ne smemo zaboraviti da prava pomoć neretko dolazi od podrške i ljubavi bližnjih. Rodrigo je savršeni primer toga kako okolina može da isprojektuje sopstvene frustracije na individuu.

Drugi deo romana, koji se okreće Rodrigovoj porodici, nije mi, međutim, bio jednako dopadljiv kao prvi. Iako mi se čitava ideja, zajedno sa porukom o odnosu sa bližnjima, dopada, volela bih da je autor istrajao u svojoj ideji predstavljanja specifičnih situacija u koje Rodrigo upada u pokušaju da se izleči. Čitav „konflikt“ sa ocem mi deluje veštački nametnut zarad dokazivanja poente i imam utisak da je autora u toku pisanja pomalo izdala inspiracija. No, to ne znači da je roman loš, naprotiv, samo što bih ja više volela da se kretao u drugom pravcu i da je ipak malo duži.

U svakom slučaju, preporučujem ovaj roman svima. Mene je iskreno zabavio (na početku), a nudi i materijal za razmišljanje o tome koliko nepotrebno komplikujemo svoj život. Naučiće vas da, ukoliko se osećate loše, ne morate odmah otrčati do najbližeg psihologa, već možete pokušati i da se opustite i nasmejete uz društvo osoba koje su vam drage. Idealan je za letnje čitanje, jer je jednostavno ispripovedan (i vrlo kratak), pa garantujem da ćete ovih 170 stranica pročitati u dahu.

Ocena: 3.5/5

Reading Challenge: Preporuka prijatelja



CONVERSATION

4 comments:

  1. Samo nisi precizirala sta mislis da je poenta koju je zeleo da dokaze?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Evo na primer: "Psiholozi i psihijatri ti stalno govore da moraš da se suočiš s problemima licem u lice. Da niko ne može od njih da pobegne, a se moramo usuditi da zavirimo u svoju unutrašnjost i suočimo se sa istinom onoga što nam se dešava... Želim da kažem da je lako govoriti drugima sa strane, a drugačije to i uraditi kad se, u svojoj koži, susretneš s tim problemom. Isto važi i za "moraš nešto i sam da preduzmeš". Mislim da ova rečenica, iako možda istinita, ne znači ama baš ništa onome kome se govori. Jedini način da neko shvati da treba nešto i sam da preduzme jeste da on sam, on lično, oseti šta je šta i šta je izlaz..."

      S jedne strane to, a s druge da će 10 ljudi za isti problem naći uzrok u 10 različitih stvari (kao što je on pokazao u romanu) shodno svojim shvatanjima, što naravno ne mora da znači da je ijedan od tih uzroka pravi. Kako je ljudska autosugestija često jaka, moguće je da će taj neko ko ima problem poverovati u svih 10 uzroka i sebi na taj način stvoriti još 10 problema, a da ni onaj prvi nije rešen.

      Delete
  2. Iiiiii sad mi je užasno krivo što nisam uzela knjigu kad sam imala priliku. :( Baš si mi zagolicala maštu. Dok sam čitala sadržaj na koricama, delovalo mi je kao da mi se neće dopasti, ali tvoj prikaz mi ipak govori da se radi o finoj priči. Oooo zašto ima toliko knjiga, a tako malo vremanaa?! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nađi je, brzo se čita, neće ti oduzeti mnogo vremena :)

      Delete