Circe – Madeline Miller

Madlin Miler (1978) je američka književnica. Diplomirala je i magistrirala klasične nauke na univerzitetu Braun a nakon toga je radila kao predavač. Prvi roman, ,,Pesma o Ahilu” objavila je 2012. godine i za njega dobila nagradu Orindž. Nakon toga je objavila roman ,,Kirka” koji je odmah po objavljivanju postao bestseler a HBO je nedavno otkupio prava za adaptaciju knjige u mini seriju. Oba romana inspirisana su autorkinom ljubavlju prema grčkoj mitoligiji i Homerovim epovima.

,,Kirka” je roman inspirisan istoimenom junakinjom iz grčke mitologije. Kirka je široj javnosti poznata iz Homerove ,,Odiseje”, kao čarobnica koja je Odisejevu posadu pretvorila u prasiće. Iako o Kirki postoji nekoliko zapisa te se ona smatra najpoznatijom čarobniciom grčke mitologije, ona je gotovo u svakoj priči sporedan lik. Madlin Miler je tu činjenicu iskoristila kako bi od Kirke načinila protagonistkinju koja najzad dobija svoj glas.

Mnogo toga iz Kirkinog života ostaje nejasno, pa čak i njeno poreklo. Izvori se slažu da je Kirkin otac Helije, bog Sunca, ali kada je majka u pitanju dolazi do neslaganja. Najpopularnije mišljenje je, a njega koristi i Madlin Miler, da je Kirkina majka okeanida Perseida (ili Persa), ali postoje navodi da ju je rodila i Hekata (mada postoje izvesna preklapanja između ove dve junakinje). Izvori se slažu da je Kirka jedna od najmoćnijih čarobnica koje je grčka mitologija poznavala a njeno poznavanje magičnih biljaka i napitaka je poslovično. Zbog kršenja pravila i zameranja bogovima s Olimpa, Kirka je prognana na pusto ostrvo Eja (ili Ajaja) gde će provesti večnost sama, što je božanskim bićima željnim obožavanja i divljenja prestavljalo jednu od najstrašnijih kazni.

Po ugledu na mitologiju, Madlin Miler roman počinje teogonijom i tako upućuje čitaoca ne samo u rođenje glavne junakinje već i onih oko nje.

When I was born, the name for what I was did not exist.

Zvali su je nimfom, kao i sve ostale pripadnice nižih božanstava sličnim njoj, ali uskoro su shvatili da im ni po čemu nije slična. Nije bila lepa kao njene sestre i rođake, nije imala moći, niko nije uživao u njenom društvu a i glas joj je ličio na glas smrtnika i bogovima je bio neprijatan. Kirka se nikada nije osećala kao da pripada društvu u kojem je odrastala. Roditelji su bili razočarani njenom pojavom, a sestre su je ismevale. Zbog toga je navikla da bude samostalna i uglavnom sama. Kako smrtnici susrete sa njom nisu smatrali toliko neobičnim (delom i zbog boje glasa koji nije ličio na božanski), Kirka je razvila naklonost prema njima. Nije bila prvo božanstvo koje je iskazalo simpatije prema smrtnicima i dobro je znala kako je njen ujak Prometej prošao, ali to na nju nije imalo uticaja. Naprotiv, Kirka će se zaljubiti u siromašnog ribara Glauka zahvaljujući čemu će shvatiti da ima neobične moći. Znajući da se nikada neće moći udati za siromašnog smrtnika, Kirka će svoju ljubav transformisati u božanstvo i tada će krenuti sve njene nedaće. Naime, ,,novi” Glauk će biti odlično prihvaćen u visokom društvu i iskoristiće svoj položaj da sebi nađe dostojnu suprugu. Kirka to, ispostaviće se, nije već njena mnogo lepša sestra Scila. Ovakva nezahvalnost izazvaće u Kirki bes koji će, umesto na nezahvalnog Glauka, usmeriti na sestru i od nje će napraviti jedno od najpoznatijih čudovišta u grčkoj mitologiji.

Većina romana prati Kirkin samotni boravak na pustom ostrvu, njeno navikavanje na nov život, eksperimentisanje sa raznim činima i susrete sa različitim putnicima. Zanimljiv je njen razvoj iz neshvaćene nimfe u jednu od najpoznatijih čarobnica iz istorije. Kirka nije rođena sa božanskim moćima toliko snažnim da je dovoljno da pucne prstima i ostvari sve svoje želje. Naprotiv, do statusa koji je stekla stigla je dugim i napornim radom.

Let me say what sorcery is not: it is not divine power, which comes with a thought and a blink. It must be made and worked, planned and searched out, dug up, dried, chopped and ground, cooked, spoken over and sung. Even after all that, it can fail, as gods do not. If my herbs are not fresh enough, if my attention falters, if my will is weak, the draughts go stale and rancid in my hands. By rights, I should never have come to witchcraft. Gods hate all toil, it is their nature. The closest we come is weaving or smiting, but these things are skills, and there is no drudgery to them since all the parts that might be unpleasant are taken away with power. The wool is dyed not with stinking vats and stirring spoons, but with snap. There is no tedious mining, the ores leap willing from the mountain. No fingers are ever chafed, no muscles strained.

Autorka koristi gotovo sve izvore u kojima se Kirka pojavljuje u mitovima, s tim što su ovog puta ti događaji ispripovedani iz njene perspektive. Najvažnija epizoda u romanu je, međutim, ona najpoznatija o samoj Kirki – njen susret sa Odisejem. Autorka koristi priliku da poznatoj priči da sasvim drugi aspekt o kojem, u vremenu kada je mit nastao, nije bilo ni govora. Šta ako Kirka nije bezdušna, dokona čarobnica bez duše? Šta ako Odisej nije bezgrešni heroj već, baš ono što i jeste bio – čovek od krvi i mesa?

Iako je Kirka tačka koja povezuje sve mitove zahvaćene ovim romanom, ideja vodilja je malo šira i bazira se na davanju glasa vekovima nemim ženama. Tako, osim Kirkine perspektive imamo priliku da sagledamo i druge poznate situacije iz perspektive sporednih junakinja: Arijadne, Medeje, Penelope. Ova ideja nije nova i oslanja se na tradiciju ponovnog pripovedanja (,,Široko Sargaško more” u književnosti, Maleficent u kinematografiji, itd) s ciljem da se negativcima (mahom ženama) koji su u prošlosti karakterisani na osnovu stereotipa i jednodimenzionalnih arhetipa (ludila ili zla) da šansa za dublju psihološku analizu ili prosto drugu stranu priče. Ovakav vid ponovnog preispitivanja prošlosti kroz prizmu modernih stavova često kao ishod ima romantično viđenje junakinja i opravdavanje svakog mogućeg nedela, ali je važno kao vid razvejavanja maglovitog viđenja žene koje je od pamtiveka nametao patrijarhat.

Humbling women seems to me a chief pastime of poets. As if there can be no story unless we crawl and weep.

It is a common saying that women are delicate creatures, flowers, eggs, anything that may be crushed in a moment's carelessness. If I had ever believed it, I no longer did.

Madlin Miler svoj roman pripoveda u skladu sa tradicijom velikih epova. Jezik koji koristi je ritmičan, pomalo arhaičan i izuzetno melodičan. Dinamika pripovedanja, možda opet u skladu sa tradicijom, nije ravnomerno raspoređena u romanu pa tako određeni delovi nestrpljivom čitaocu mogu delovati razvučeno, a pojedini tokovi fabule, zarad cilja koji autorka želi da postigne, očekivani i predvidljivi, na momente čak i preterano prigodni. ,,Kirka” nije savršen roman, niti je remek-delo koje će baciti u zaborav tekstove kojima je inspirisan, ali je odličan način da se podsetimo da istoriju pišu pobednici i da je, po pravilu, pišu onako kako njima odgovara.

It was my first lesson. Beneath the smooth, familiar face of things is another that waits to tear the world in two.

Ocena: 4/5

Izdavač: Bloomsbury

10 comments:

Isidora ĐolovićMay 2, 2020 at 2:26 PM
Mnogo mi se svideo Madlinin roman "Ahilov pev", tako da ću sigurno pročitati i "Kirku" (možda se prevod već pojavio, nisam pratila "Lagunine" vesti).
Ona mi je među najzanimljivijim ličnostima iz grčke mitologije, takoreći slučajno smo se "našle": razredni je imao običaj da nam zadaje po jedan pojam iz, npr. rečnika mitologije, koji svako od nas mora da pronađe i obrazloži na sledećem času. Moje prvo zaduženje početkom srednje škole bila je ova čarobnica. I pre toga me zanimala, sećam se naročito dobro televizijskog filma "Odiseja".
Dodala bih kao veoma zanimljiv i dobar primer knjige (kasnije i mini-serije) koja poznatu legendu predočava iz ženskog ugla (ujedno antagoniste), "Magle Avalona".
Hvala na tekstu, jedva čekam da dođem i do romana. I korice su tako "antičke".:)
Katarina PavlovićMay 2, 2020 at 3:31 PM
Ja pre svih knjiga koje se dotiču bilo kojih mitova moram da nabavim Grevsove „Grčke mitove“. O Milerovoj sam čula sve najbolje, pohvale za „Ahilov pev“, pre svega, tako da ću prvo nju čitati, a potom i ovu, ako mi se dopadne stil.

Ali pre svih, Grevs.
Hvala na tekstu! :)
Pre svega jedan dobar čovekMay 2, 2020 at 5:31 PM
Dobro, influenserko, ubedila si me. Ako se ispostavi da je too hyped for this house, dođeš mi palačinku u Garden baru. Prijatan dan.
ZvezdanaMay 5, 2020 at 11:14 AM
Planiram da kupim ovu knjigu kad budem mogla da iskoristim rodjendanski popust u Laguni nakon ovog karantina, a Ahilov pev vec imam, bila neka akcija pa ga kupih za 250 din. :D Grcke mitove sam ucila na fakultetu, imam kod kuce dva toma Grckih mitova, tako da su mi bliske sve te price iz davnina, i jos uvek volim da citam o njima. Divan prikaz! Hvala! :)))