Novi učenik – Trejsi Ševalije



Trejsi Ševalije (1962) je britanska autorka američkog porekla. Napisala je osam romana, a slavu je stekla romanom „Devojka sa bisernom minđušom“, koji je odmah po objavljivanju dospeo na listu bestselera Njujork Tajmsa, a do danas je preveden na 36 jezika i prodat u nekoliko miliona primeraka širom sveta. Nakon toga usledili su hitovi „Pali anđeli“, „Dama i jednorog“, itd. Njen najnoviji roman, „Novi učenik“, deo je projekta Hogart Šekspir i predstavlja savremenu verziju Šekspirovog „Otela“.


Kada je upitana zbog čega je odlučila da ponovo ispriča baš ovu dramu, Trejsi je izjavila da su je privukli večno aktuelni motivi ljubomore i diskriminacije, kao i to da je oduvek volela da piše o autsajderima. Školsko dvorište joj se, kako kaže, učinilo kao idealno mesto gde se svakodnevno mogu pronaći baš ovi problemi, a sedamdesete godine dvadesetog veka kao vreme u kojem je politička korektnost bila nepoznat pojam, pa je, prema tome, rasna diskriminacija bila u punom procvatu.

Ne samo da je Osei Kakota, dečak koga je autorka izabrala za protagonistu romana, novi učenik jedne vašingtonske osnovne škole, već je i jedino crno dete u očigledno rasističkom okruženju. Niko ne krije netrpeljivost prema novom dečaku – kako učenici, tako ni nastavnici – pa ipak, Osei će privući pažnju Di, omiljenoj devojčici u školi, i momentalno steći njenu naklonost. Ovo prijateljstvo će većina gledati sa negodovanjem, čak i prezirom, a posebno Ijan, dežurni siledžija škole, postaraće se da Oseijev prvi dan u novoj školi pretvori u pakao.

Trejsi Ševalije je u svojoj verziji ostala verna originalu, preuzevši zaplet doslovno, čak i dajući svojim likovima imena koji se odmah mogu povezati sa likovima iz originala. Kivan na Otela zbog toga što ga nije unapredio, Jago će skovati plan kako da uništi brak Otela i Dezdemone, tako što će ga naterati da poveruje da ga supruga vara. U „Novom učeniku“ Ijan, iako nema konkretan motiv, kuje jednako makijavelistički plan kako bi razdvojio Oseija i Di, a ulogu čuvene maramice iz Šekspirove tragedije preuzima pernica sa jagodama koju je Osei dao svojoj novoj simpatiji. Pa iako je čitaocima „Novog učenika“ preneta suština jedne od najpoznatijih priča o pogubnosti ljubomore, uspeh autorke da prenese duh Šekspirovog dela, nažalost, izostaje.

Jedan od najvećih problema u ovoj izvedbi jeste rizična odluka da se  priča o ljubomori u odnosu supružnika prenese na jedanaestogodišnju decu. Iako dečje ljubavi mogu biti burne i duboko proživljene, teško je shvatiti ih ozbiljno, što je očigledno bila dilema na koju je naišla i sama autorka, jer njeni likovi u većini slučajeva deluju daleko zrelije od jedanaestogodišnjaka. Niko ne spori da pojedina deca u određenim situacijama mogu biti itekako zrela, kao i izuzetno okrutna,  ali način na koji se Trejsini junaci u ovom delu izražavaju i artikulišu svoje emocije, u potpunosti je neuverljiv. Školsko dvorište može biti prava pravcata „arena“ i u tom smislu je dobar izbor, ali bi malo stariji uzrast likova svakako bio daleko bolje rešenje.

 Drugi problem jeste odluka da se čitav roman svede na jedan školski dan, potpuno nepotrebna, s obzirom na to da se događaji u originalnoj drami odigravaju u nekoliko dana. Čak iako u razmatranje uzmemo mogućnost da je baš ovaj dan bio vrhunac nerazumevanja na koje je tokom života Osei nailazio, njegov postupak s kraja romana zahteva određenu motivaciju koja autorka tokom razvoja fabule ne daje, naprotiv, čitaocima je predstavljen dečak koji je apsolutno spreman na tretman koji dobija u novoj školi. Zbog diplomatskog posla oca, Osei vrlo često menja škole i to uvek one u elitnom, belom okruženju, i svakog puta, bez izuzetka, dočekivan je od strane ljudi koji ne kriju svoju nelagodu, pa čak i strah ili otvoreno gađenje.

Zamisao koju je Trejsi Ševalije imala za obradu „Otela“ u osnovi je dobra, što se ne bi moglo reći i za njenu izvedbu. Koncentrisana na problem rasizma, i nemogućnost junaka da se uklopi u sredinu koja ljude deli na crne i bele – problem kom je dodala i politički kontekst, uvevši lik starije sestre glavnog junaka, koja u potpunosti prihvata svoje poreklo i odbija da se povinuje pravilima američkog rasističkog okruženja, autorka je drugi aspekt „Otela“, po kojem je Šekspirova tragedija zapravo i poznata, stavila u drugi plan.

Interesantno je, međutim, da Trejsi Ševalije nije usamljena kada je u pitanju ne baš uspešno učešće u ovom projektu. Mnogi pisci, svi do jednog poznati, koje smo imali prilike da čitamo do sada, spotakli su se u pokušaju da osavremene Šekspirove drame. Da li je problem u tome što ove priče bolje funkcionišu u formi drame, čije se zakonitosti ne mogu uvek uspešno preneti u formu romana, ili je u pitanju samo još jedan dokaz Šekspirove veličine, pitanja su o kojima se može polemisati, ali ono što je sigurno jeste da veliki bard postavlja očekivanja koja čak ni neka od najpoznatijih imena u savremenoj književnosti ne mogu da ispune.

Ocena: 2/5
Izdavač: Laguna




CONVERSATION

8 comments:

  1. Fenomenalna recenzija, čak jedna od najboljih u okviru prikazivanja knjiga iz ovog projekta, sjajno poentirano. Otprilike sam ovako nešto i očekivala, imajući u vidu Trejsina ostala dela (a pročitala sam sve što su preveli, sem ove poslednje) i stil, kao i temu, tj. njenu zamisao koja zaista traži veliku veštinu pisca da bi bila dobro sprovedena. Trejsini romani su, svi do jednog - barem prema mom utisku, odlično osmišljeni, ona izabere dobru i relativno originalnu temu, ali negde na sredini kao da joj ponestane snage ili veštine, pa ne ume da do kraja izvede tu ideju i sve upropasti. Završetak bude mlak, a primetno je i da su joj likovi uglavnom neuverljivi, muški čak vrlo odbojni. Meni je žao zbog toga, jer se vidi da žena ima stvarno dobre i velike ideje, ali nekako te ambicije ne odgovaraju njenoj spisateljskoj sposobnosti, ili je to samo moj doživljaj. Zato me uopšte ne čudi ovakav ishod kod osavremenjivanja "Otela". Opet, verovatno Šekspir i nije materijal za takve, koliko god hrabre (i potrebne?) poduhvate, možda neke vrednosti treba ostaviti tu gde jesu, takve kakve jesu...
    Svakako ću pročitati, jer i pored višegodišnjeg razočaranja u svaki novi roman, pratim Ševalijeovu po navici..."Devojka sa bisernom minđušom" mi je i dalje najbolja, valjda jer sam je prvu pročitala iz njenog opusa, možda bi mi se sad učinila kao ispodprosečan roman, ne znam. "Pali anđeli" su mi omiljeni, zbog neobičnosti i mračnijeg tona; "Poslednji begunac" ima finu, zanimljivu temu, solidan je. Ovo ostalo - uglavnom promašaji...
    Hvala na tekstu!:)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala! Ja do sada nisam čitala njene knjige, nikada me nisu privlačile, sada još manje :D
      Kao što rekoh već nekoliko puta, sve nade polažem u Margaret Atvud :)

      Delete
    2. Iskreno, ništa ne gubiš ako preskočiš Ševalijeovu, nije sad neki ekstra-kvalitet da se bez nje ne može. Što kaže Zvezdana u komentaru dole, pitko je i opušta, ali ima boljih.
      Mene, pored Atvudove, zanima i Ju Nesbe.:)

      Delete
    3. Kad je nisam čitala do sada, sumnjam da ću (ali nikad ne reci nikad).
      Ja sam od Nesbea čitala samo Doktora Proktora, pa će mi ovo biti prvi njegov roman za odrasle :)

      Delete
  2. Meni iskreno nije jasno zasto je neko zeleo da pravi ediciju knjiga sa elementima Sekspirovih drama , deluje previse izvestaceno kao da su dali svim tim piscima pismeni zadatak sa nula slobode i naredili im sta da pisu. Ne bih zelela tako nesto da citam zvuci previse usiljeno. Ova mi je jedina zapala za oko jer sam zelela da procitam sve njene knjige , jer su lagane i prijatne, ali me nekko odbija to sto je deo nekog projekta.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Meni je baš delovalo zanimljivo, zanimalo me je da vidim kako će se pisci izboriti sa zadatkom. Većina njih je doslovno prenela priče, što nisam očekivala. Najslobodniji pristup je u "Šajloku" i zato je, bar po meni, od ovih što sam do sada čitala, to i najbolji roman u ediciji.

      Delete
  3. Procitala sam sve romane Trejsi Sevalije kako su izlazili i smatram da nisu svi podjednako uspesni, mada su pitko pisani i spadaju u lagano stivo, ali ovaj me je odbijao jer nije originalna ideja, a sad kad cujem i tvoj utisak, jos sam odlucnija u tome da ga zaobidjem. :D Odlicna recenzija!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala! I ovaj je pitak i zaista se brzo čita, a i kratak je. Tako da ako već voliš da čitaš njene romane, sigurno se nećeš mnogo namučiti :) Mada, stvarno mislim da nije neka šteta i da se preskoči.

      Delete