Mesečni favorit – novembar



Vreme leti, ovo pišem... Da, vreme zaista leti, a ovo je poslednji mesečni pregled u ovoj godini. Štaviše, za manje od mesec dana ću sastavljati listu najboljih knjiga pročitanih u prethodnih dvanaest meseci! Neverovatno. Iako se u prethodnih mesec dana izdogađalo svašta zanimljivo, čitalački mesec nije bio posebno plodan. Imala sam mnogo posla i obaveza što se, izgleda, odrazilo na čitanje. Prođe i nekoliko dana da ne otvorim knjigu (ali zato ne prestajem da zevam u monitor) a čitanje pred spavanje se svelo na 2-3 strane u vrh glave. Nadam se da će se, sad kad se situacija malo primirila, i to promeniti. Imam toliko novih knjiga koje jedva čekam da pročitam, a biće ih još (jer sledi Noć knjige koju ove godine zapravo planiram da posetim i trampa knjiga u Kafeu A7, 21. decembra – da ne bude da vas nisam obavestila). Prosto me panika uhvati čim pomislim.


U novembru sam pročitala pet knjiga, od kojih dve imaju ispod 100 strana (jedna je, da se ne lažemo, slikovnica) i evo o kojim naslovima je reč:

1. Uputstva za spasavanje sveta, Rosa Montero – nedavno sam (ubijte me, ne znam čak ni u kom mesecu) posetila Štrikov festivalčić na kojem je gostovala Rosa Montero. Nisam čitala njene knjige, iako sam čula za njih, što sam odmah nakon odlsušane promocije odlučila da promenim i nabavila obe u izdanju ove izdavačke kuće. Rosa Montero je izuzetno zanimljiva žena i mogla sam da je slušam satima, zato sam i požurila da što pre pročitam neki njen roman. I nisam se razočarala. ,,Uputstva za spavasanje sveta” je priča koja spaja četiri junaka od kojih se zaista ne zna ko je u grđoj situaciji. Iako se na početku romana ne poznaju, njihovi životi su isprepletani onako kako to samo sudbina ume da udesi. Uskoro ću vam opširnije pisati o romanu, a za sada ću vam reći samo da Rosa Montero piše lepo, pitko i zanimljivo i da vas roman, iako deluje obimno, vuče do samog kraja.

2. Dvadeset stepenika, Elija Koreja – I ova zbirka pripovedaka je predstavljena na istom festivalu gde sam čula da pojedine priče podsećaju na Saramaga i to mi se duboko urezalo u mozak. Uzela sam je na sajmu i ostala malo razočarana. Ne zato što su priče loše već zato što zapravo ni po čemu ne liče na Saramaga. U pitanju je zbirka od jedanaest pripovedaka u kojima su glavne junakinje žene. Nisu sve istog kvaliteta, rekla bih, ili makar ne istog senzibiliteta pa mi nisu sve ni jednako prijale. Zanimljivo je da u pripovetkama ima dosta aluzija na neka druga dela književnosti što je super ako ta dela poznajete. Ono što Eliju stavlja u isti koš sa ostalim Portugalcima koje sam čitala je ta specifičnost. Nekad imam utisak da neki od njih pišu samo za sebe, ako ne poznajete kulturu – ništa živo nećete pohvatati. To nije nužno slučaj sa Elijom, u zbirci ima odličnih priča. Izdvojila bih ,,Dvadeset stepenika” po kojoj zbirka i nosi ime, ,,Nadohvat ruke” za koju mislim da je ta koja bi mogla da podseća na Saramaga i ,,Noć u Ladendenu” – kao tri koje su na mene ostavile najjači utisak.

3. Priručnik plaćenog ubice za čišćenje kuće, Halgrimur Helgason – knjiga koju merkam godinama i koja bi, u teoriji, trebalo da mi se dopadne, ali eto, ipak nije. Ovo je priča o serijskom ubici s naših prostora koji nakon greške na poslu mora da beži na Island gde se najzad i skući. Roman je načelno duhovit i lagano se čita, ali bojim se nije ništa više od toga. Čitav utisak je nekako mlak, jedva sam čekala da se priča završi (iako me nije preterano zanimalo kako će se završiti) Ono što me nakon čitanja knjige najviše kopka je: kako to (ili još bolje zašto) jedan Islanđanin zna toliko sitnih pojedinosti o Severini??

4. Šta je onda bilo, Tuve Janson – ovo je prva knjiga o Muminima koje čitam i malo je reći da sam oduševljena. Ne toliko sadržajem – u pitanju je pesma za decu koliko formatom ove knjige. Izdavač je zadržao originalne ilustracije i format sa rupicama i prozorčićima kroz koje se, zajedno sa tekstom, naracija nastavlja. Preslatka knjižica za koju mi je baš drago što je postala deo moje biblioteke.

5. Till September Petronella, Jean Rhys – Četiri priče o četiri žene i četiri životna perioda, od detinjstva, preko adolescencije, odraslog doba i života s druge strane - smeštene među korice preslatkog Mini Penguin mint izdanja. Prva neodoljivo podseća na ,,Široko Sargaško more”, smeštena je u isti ambijent i odiše istom atmosferom. Druga je potpuno drugačija i nešto ,,modernija”. Isto važi i za treću i četvrtu – nijedna od ovih priča nije nalik jedna drugoj, a opet konstantno imate utisak da ih jeste pisala ista osoba. Super knjižica da prekratite hladno, zimsko veče, toplo preporučujem.

Umalo da kažem da je novembar bio mesec književnica, ali Helgason mi je pokvario niz (i kvalitativni, ako smem da kažem). Pa iako se nijedna od ovih knjiga neće naći na spisku zauvek omiljenih, prednost ipak dajem Rosi Montero čiji roman ,,Uputstva za spasavanje sveta” nosi titulu favorita. P.S. Čula sam da je drugi roman koji sam kupila, ,,Priča o providnom kralju” mnogo bolji. To me posebno raduje.

Šta ste vi čitali u novembru? Koja knjiga vam se najviše dopala? Da li ste svesni da će uskoro Nova godina (jesu li već počeli da vas saleću s pitanjem gde ćete za doček)? Šta da radimo s ovim vremenom koje juri kao ludo?

Pišite mi u komentarima!

Do sledećeg posta
Vaša (vreme leti, ovo pišem) Stš <3

CONVERSATION

4 comments:

  1. Vreme, naš najveći neprijatelj,haha....pojma nemam kad pre stiže decembar! Odmah da ti i ovde potvrdim, "Priča o providnom kralju" je super i sigurna sam da će ti biti barem zanimljiva, ako ne i pravo otkriće, a radujem se unapred tvom tekstu o "Uputstvima". Što se tiče knjige "Priručnik plaćenog ubice za čišćenje kuće", negde sam baš čitala da se spominje, da li je to bilo ovde kod tebe ili na nekom drugom blogu, ne mogu da se setim, ali znam da me zaintrigirao naslov. Sad me, opet, više interesuje ova "Sevemanija"! I Mumijevi - divno, inače i sama volim takve slikovnice, pa nemam ništa protov da udomim, posebno kolekcionarska, lepa izdanja.:)
    Za "Noć knjige" još nisam sigurna, spisak je spreman, ali nema problema i ako ga samo ostavim za jun.
    I velike pohvale za fotografiju.:)

    ReplyDelete
    Replies
    1. ,,Priručnik za čišćenje" sam uzela na Sajmu, možda si tu videla? Stvarno, kroz ceo roman sam bila fascinirana znanjem o Severini. Glavni junak, doduše, jeste Hrvat, ali opet, svaka čast piscu na istraživanju za roman, rekla bih i da je odgledao njen famozni snimak koji nekoliko puta pominje (za potrebe pisanja romana, razume se) :)

      Delete
    2. E, moguće, mislim da je baš tu i bilo!:)
      Haha, "za potrebe romana" je zaista najubedljiviji mogući izgovor, setih se sad našeg (nažalost, pokojnog) asistenta na metodici nastave, Mikice, koji je govorio da redovno gleda "Ružnu Beti" - uz ograđivanje: "za potrebe jednog istraživanja"! (da se razumemo, ja volim američku "Beti" i odgledala sve sezone, haha)

      Delete
    3. Da, da, za potrebe istraživanja - najgenijalniji izgovor na svetu. :)

      Delete