Slejdova vila – Dejvid Mičel


Dejvid Mičel (1969) je britanski pisac. Studirao je englesku i američku književnost, a pored pisanja bavio se i podučavanjem engleskog jezika. Živeo je na Siciliji i u Japanu, a trenutno živi u Irskoj. Do sada je napisao osam romana, od kojih je objavljeno sedam. Poslednje delo koje je napisao, kratak roman From Me Flows What You Call Time, deo je projekta Future Library, i biće, zajedno sa drugim delima iz projekta, objavljeno 2114. godine. Mičel je višestruko nagrađivani pisac, a 2003. godine je izabran za jednog od „Grantinih“ najboljih britanskih romanopisaca.


„Slejdova vila“ je roman koji je nastao kao eksperiment u kom je Mičel, podstaknut primerom pisaca poput Filipa Pulmana i Nila Gejmena, želeo da iskoristi Tviter kao platformu za pripovedanje novog romana. Ovakav vid formiranja priče bio je izazov za pisca, što zbog ograničenog broja karaktera svake objave, koja ipak mora biti nekakva logična celina, to i zbog tempa recepcije. Mičel je odlučio da „dozira“ priču, pružajući čitaocima 40 tvitova dnevno, a sam proces trajao je sedam dana. Baš kao što ideja objavljivanja priče putem Tvitera nije originalna zamisao, nije ni ideja za roman. „Slejdova vila“ mogla bi se posmatrati kao nastavak, ili bolje rečeno, dopuna romana „Nevidljivi sati“ (recenziju možete pročitati OVDE). Mičelu korišćenje zapleta i likova iz prethodnih dela nije strano, pa tako i ovaj roman pozajmljuje problematiku prethodnog, dajući mu sasvim novo ruho.

Roman se sastoji iz pet različitih narativa, ispripovedanih iz perspektive različitih likova, u različitim decenijama, a koje povezuju vreme – svakih devet godina u periodu oko Noći veštica – i mesto odigravanja događaja – Slejdova vila i misterija koja je okružuje. Kako se ispostavlja, svakih devet godina pojedinci nestaju, a svi tragovi vode do uzanog prolaza koji vodi do ovog velelepnog zdanja. U svemu tome postoji samo jedan problem – Slejdova vila ne postoji, kao ni malena crna vrata u Slejdovom prolazu koja bi trebalo da vode do nje.

Ali ako Slejdova vila i ne postoji, bar ne onako kako ljudski um to može da pojmi, njeni stanovnici, Nora i Džona Grejer, sasvim su stvarni. Mičel iz „Nevidljivih sati“ preuzima već osmišljen univerzum u kom obitavaju psihozoterici, natprirodna bića koja se dele na horologe i anahorete (u tom smislu je poznavanje „Nevidljivih sati“ od velike pomoći za razumevanje „Slejdove vile“, iako se u samom romanu nudi pojašnjenje ovih termina). Blizanci Grejer su anahoreti, onostrana bića koja se hrane ljudskim dušama kako bi održali svoju besmrtnost. Slejdova vila, iako više ne postoji u dimenziji pojmljivoj ljudskim čulima, služi im kao zamka u koji uvode svoje žrtve, koju svojim moćima prilagođavaju njihovim željama i sklonostima.

„Slejdova vila je njihov aparat za održavanje u životu, ali su pogonsko gorivo za njega duše, i to ne bilo kakve duše. Slično kao krvne grupe, njima je potrebna jedna veoma retka vrsta.“

Svakih devet godina, kada je blizancima potrebna nova doza „eliksira mladosti“, Slejdova vila se pojavljuje, vidljiva samo posebnim, pažljivo odabranim individuama koje, nakon što se Grejerovi nahrane njihovom dušom, nestanu bez traga. Ipak, ovi nestanci neće proći nezapaženo i horolozi će uspeti da im uđu u trag, što će dovesti do klimaktične borbe dobra i zla.

Ako očekujete genijalnost i složenost kakvu je Mičel pokazao u svojim dosadašnjim delima, bojim se da biste se mogli razočarati. „Slejdova vila“ je kraća od većine Mičelovih romana, dosta je lakša za čitanje i gotovo da je u potpunosti usmerena na fantastično. „Slejdova vila“ gotovo da podseća na fan-fiction, s tim što je pisana od strane samog pisca, a to je nešto što se, priznaćete, ne viđa svakog dana. Ipak, Mičelov talenat da uvuče čitaoca u priču ne izostaje, i mada je „Slejdova vila“ daleko manje ambiciozan projekat od onoga po čemu je ovaj pisac poznat, roman je izuzetno zabavan, odiše intrigom i inteligentnim zapletom i kao takav je vredan čitanja, naročito ako ste posle „Nevidljivih sati“ pomislili da se nisu baš sve kockice složile.

Ocena: 4/5
Izdavač: Laguna

CONVERSATION

9 comments:

  1. Ovo je jedini roman koji, od prevedenih, do sada nisam pročitala. Obožavam "Atlas oblaka", "Hiljadu jeseni..." i "Nevidljive sate", "Trinaest meseci" je drugačiji, ali takođe mi je bio zabavan, pa ću svakako potražiti i "Slejdovu vilu", ako ništa, barem zbog kontinuiteta. Primetila sam da voli da "provuče" ličnosti iz prethodnih u naredne romane, čak i žanrovski sasvim različite, što mi je uvek zanimljivo, kada prepoznam takav detalj. Oduševljena sam njegovim idejama i poigravanjem sa kompozicijom romana, pa iako ti verujem da je ovo pad u odnosu na kvalitet prethodnih, neću ga zaobići, zato hvala na odličnoj recenziji i pojašnjenju.:))))

    P.S. U vezi sa našom skorašnjom pričom, mogu da potvrdim, nastavak "Prijateljice" je mnogo bolji nego prvi deo. Čak sam oduševljena, čitanje je ovoga puta išlo brže i udubljenije. Prikaz uskoro!:)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ohoho, baš me zanima o čemu je reč, jedva čekam da pročitam prikaz! :)

      Da se razumemo, "Slejdova vila" nije nužno pad kvaliteta, samo nije onoliko obimna i komplikovana koliko bi se to od Mičela očekivalo. Meni se dopala, zaista, čak više od "Nevidljivih sati". A "Hiljadu jeseni" i dalje ostaje moj favorit kada je Mičel u pitanju. :)

      Delete
  2. Od Mičela sa probala samo Atlas oblaka i nisam uspela. Onda sam probala isti film, takođe neuspešno. Verovatno je problem što mene ta fantastika umara. Inače prikaz je sjajan, kao uvek. Taman sad imam širu sliku o dotičnom autoru. PS. Šta je ono "biće objavljeno 2114" - slovna greška ili stogodišnji planovi? Srdačan pozdrav.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Stogodišnji planovi, zato se i zove Future Library :))
      Hvala na čitanju i komentaru! Ako si rešena da čitaš Mičela, možda je "Slejdova vila" idealna za početak, nije toliko komplikovana, brzo i lako se čita, a ipak sadrži Mičelov pečat :)

      Delete
  3. Sad si me zainteresovala za ovu knjigu. Nikad pre nisam obraćala pažnju na nju, ali sad ću morati da je kupim i pročitam.

    https://svetknjiskogmoljca.blogspot.rs/

    ReplyDelete
  4. Jutros sam krenula sa čitanjem i već sam stigla do 175. strane, pa sam morala da ostavim i napravim pauzu do sutra, pošto me, bogami, poprilično uplašila i bacila u neki čudan trip.:)
    Dopada mi se. I jeste i nije Mičelov stil na koji smo navikli. Svedenije, jednostavnije, a opet, tu su oni dobro pravljeni "zavijuci" u radnji i povezivanje detaljima (lisica od žada, ogledala), atmosfera, tajanstvenost, jezovitost....dosta dobro, na tako "malom prostoru", izvedena karakterizacija likova, originalan pristup staroj temi uklete kuće... Sve u svemu, utisak je za sada veoma dobar. Kao što si primetila, baš zna da uvuče čitaoca u radnju, bila sam "u glavi" svakog od junaka naizmenično i to mu je veliki plus.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Rekoh ja lepo da je dobra! Drugačija od drugih knjiga, a opet, odmah je jasno ko je pisac. Ne mora uvek onoliko zakukuljeno i zamumuljeno, drago mi je što je uspeo da se snađe u kraćoj i malo jednostavnijoj formi. Meni je zaista bolja od "Nevidljivih sati" :)

      Delete
    2. Sad kad sam je završila, mogu da potpišem tvoj utisak - i meni je bolja od "Nevidljiv sati", baš zato što je sažetija, direktnija, ima pravu meru. Pokazao je veštinu i stil, ispoštovao žanr, a opet nije suviše zakomplikovao. I kraj...ovo bi mogao biti dobar film. Baš sam uživala!:)

      Delete