Midlseks – Džefri Judžinidis



Džefri Judžinidis (1960) je američki pisac grčko-irskog porekla. Studirao je književnost na Univerzitetu Braun. Objavio je jednu zbirku priča (Fresh Complaint, 2017) i tri romana: ,,Samoubistvo nevinosti” (1993), ,,Midlseks” (2002) i ,,Bračni zaplet” (2011). Neko vreme je živeo u Kalkuti gde je radio kao volonter u misiji ,,Majka Tereza”, a danas živi u Nju Džerziju gde predaje kurs kreativnog pisanja na Prinstonu.


,,Midlseks” je pripovest Kala Stefanidisa, uglednog diplomate koji je rođen i odgajan kao devojčica Kaliopa. Naime, iako je spolja gledano Kaliopa na rođenju izgledala kao ,,zdrava i prava” devojčica, doktoru je promaklo da je, genetski posmatrano, beba koju je držao u rukama zapravo dečak, odnosno da je pred njim redak slučaj genetske mutacije koja rezultira pseudohermafroditizmom. I tako su Kaliopu roditelji odgajali kao devojčicu, ni ne sluteći da sa njom nešto nije u redu, sve dok ona sama u pubertetu nije počela da shvata da se razlikuje od svojih vršnjakinja. Nakon nesreće koju je doživela kao tinejdžerka, lekarski pregled je utvrdio ono što je Kaliopino telo već pokušavalo da joj kaže – došlo je do zabune kada joj je lekar na rođenju odredio pol.

,,Rođen sam dva puta: prvo kao devojčica, jednog izuzetno vedrog dana u Detroidu 1960; a zatim ponovo, kao dečak, tinejdžer, u jednoj bolnici kraj Petoksija u Mičigenu, avgusta 1974. Bolje upućeni čitaoci možda su me videli u studiji doktora Pitera Lusa ,,Polni identitet kod pseudohermafrodita sa sindromom 5-alfa reduktaze”, objavljenoj u ,,Žurnalu pedijatrijske endokrinologije” 1975. Možda ste čak videli i moju fotografiju u šesnaestom poglavlju sada već prilično zastarele knjige ,,Genetika i nasleđe”. To sam ja, na strani 578, stojim nag pored visinometra sa crnim pravougaonikom preko očiju.
U mojoj krštenici piše da se zovem Kaliopa Helena Stefanidis. U mojoj najnovijoj vozačkoj dozvoli (izdatoj u Saveznoj Republici Nemačkoj), moje ime glasi, jednostavno, Kal.”

Iako je ispričana u prvom licu, ,,Midlseks”, ipak, nije knjiga o životnom iskustvu jednog pseudohermafrodita. To je kompleksan, višeslojni roman o identitetu koji obuhvata istoriju jedne porodice ili, još preciznije, istoriju i putovanje jednog mutiranog gena koji se prenosio s generacije na generaciju i čekao pravi trenutak da se konačno ovaploti.

Priča počinje 1922. godine u evropskom selu Bursa, iz kog su zbog turske okupacije, iseljeni brojni stanovnici grčkog porekla. Ista sudbina je zadesila i Leftija i Dezdemonu Stefanidis koji su bolji život potražili u Americi. Da ,,Midlseks” nije obična porodična priča jasno je već u nekoliko prvih poglavlja. Naime, Kalovi baba i deda su iskoristili priliku što ih u Americi niko ne poznaje, na brodu kojim su putovali su izveli malu ,,predstavu” upoznavanja i zaljubljivanja i svoju vezu su ozvaničili brakom. To, naravno, ne bi bio nikakav problem da Dezdemona i Lefti nisu brat i sestra.

Najveći deo romana posvećen je porodičnoj sagi Stefanidis, prvenstveno životu Leftija i Dezdemone u ,,vrlom novom svetu” i njihovim pokušajima na svoj pravoslavni duh uklope u američki san. Veo njihove zabranjene veze pratiće njihov život kao prokletstvo, makar u Dezdemoninim očima, koja će, kao svaka prava bogobojažljiva hrišćanka, celog života u sebi nositi strah od božje kazne. Dezdemona je ujedno i najbolje portretisan lik, pa možda i glavni akter Judžinisovog romana, spona koja povezuje njegov početak i kraj. Od trenutka kada sazna da incest može rezultirati monstruoznim deformitetima kod dece, Dezdemona će sve od sebe dati da izbegne trudnoću, najpre izbegavanjem ,,bračnih obaveza”, zatim i podvezivanjem jajnika. Dezdemona se, međutim, na taj drastičan korak odlučila tek nakon što je rodila dvoje zdrave dece od kojih će jedno, sin Milton, oženiti rođaku, uprkos majčinim pokušajima da taj brak spreči. Iz te ljubavi će se roditi Kaliopa (iako je Dezdemonina proročka kašičica pokazala da Tesi čeka dečaka). Dezdemonin strah od božjeg gneva duboko je usađen u njenu ličnost. Svaku nesreću koja zadesi njihovu porodicu smatraće svojom krivicom, a činjenicu da se te nesreće uvek nekako podudaraju sa rođenjem dece, jasnim omenom. Nekoliko puta će padati u katatoničnu depresiju i poželeti da je nema, ali želja joj se nikada neće ostvariti, čak ni nakon što sahrani voljenog muža. Preživeće i taj gubitak a njena molba da se pridruži pokojnom mužu će, kako kaže autor, dugo prolaziti ,,kroz komplikovanu proceduru nebeske birokratije”. Njenim životom će zavladati mir, ironično, upravo kada sazna Kaliopinu ,,dijagnozu” koju će dočekati iskrenim izvinjenjem, kao da je baš to ono što je čitavog života čekala i da su njeni gresi konačno okajani.

Izuzev ovih detalja, ,,Midlseks” je uobičajena priča jedne iseljeničke porodice čije tri generacije teže uklapanju u svet oko sebe. Najpre Dezdemona i Lefti u sasvim novom, njima nepoznatom okruženju, zatim Milton i Tesi koji prolaze kroz nekoliko teških finansijskih epizoda (koje najbolje opisuje deo porodičnog života u kom Milton instira da u kući postoji samo jedna jedina sijalica koju bi odvrtao i zavrtao po različitim prostorijama po potrebi, kako bi mogao da vodi računa o potrošnji struje), pa čak i kroz gerilski ustanak koji se u Detroidu odigrao 1967. godine. Ipak, sve ove tri generacije suštinski su obojene potragom za identitetom, svaka na svoj način, a ta potraga se završava upravo Kalovim ponovnim rođenjem, odnosno istinskim otkrićem sebe.

Uporedo sa porodičnom sagom mi čitamo i Kalova ispovedna poglavlja u kojima govori o svom životu u Berlinu, mada prilično škrto, kao da čitaocima želi da ostavi otvoreno pitanje kako je zaista živeti u telu koje se rodilo neodlučno. Govori o problemima sa vezama, o stidu, o ,,dvostrukoj ličnosti” koja ponekad izranja ,,kao govorna mana iz detinjstva”, o samom procesu shvatanja onoga što se događa, o učenju ponašanja i navikavanja na svoj novi identitet.

,,Za sve to vreme, nisam donosila nikakve definitivne zaključke o sebi. Znam da je u to teško poverovati, ali tako je. Um poseduje samocenzuru. On ulepšava stvari. Nije isto biti unutar tela i izvan njega. Spolja možete da gledate, ispitujete, poredite. Iznutra nema poređenja.”

Nedostatak iskustava iz kasnijeg života nadoknađen je istorijskim činjenicama i informacijama kojima Judžinis obaveštava čitaoca o genetskoj mutaciji svog junaka, ali i o naučnim shvatanjima pojmova pola i roda. Tema koju obrađuje u romanu i dalje je tabu i ljudima je prilično nepoznata, a kao svaka nepoznata i neobična pojava, može izazivati neprijatnost. Zbog toga, iako Kalova priča zaista deluje nedovršeno i stidljivo, akcenat nije na sadašnjem trenutku života junaka (mada možemo naslutiti optimističan ishod) već na putu koji je do njega junak morao da pređe. Istorija je važna jer pokazuje neminovnost situacije, apsolutan nedostatak krivice za život koji je protkan osećanjem krivice i stida zbog nečega na šta se nikako nije moglo uticati.

,,Da kažem nešto i o svom stidu. Ne mogu da ga obuzdam. Trudim se najbolje što mogu da ga potisnem. Cilj pokreta za međupolnost jeste da se ukine rekonstrukciona genitalna hirurgija kod dece. Prvi korak u toj borbi jeste da ubede svet – a naročito pedijatre endokrinologije – da hermafroditske genitalije nisu bolest. Na svake dve hiljade beba, rađa se po jedna sa neodređenim genitalijama. U Sjedinjenim Državama, koje imaju dve stotine i sedamdeset pet miliona stanovnika, to znači da danas postoji negde oko sto trideset i sedam hiljada živih pripadnika srednjeg pola.”

Uprkos impozantnoj cifri, ona ostaje manjina, nepoznanica i statistička greška. Većina nas nikada nije ni upoznala nekoga kome su genitalije ,,najznačajnija stvar” koja im se ikada dogodila u životu, nešto o čemu većina ljudi zapravo nikada ni ne razmišlja; a čak i da jesmo, nije baš neobično što to nismo saznali odmah pri upoznavanju.

U tom smislu je ,,Midlseks”, osim što je maestralno napisan, poučan i informativan na nekoliko nivoa. Kroz istorijsku priču o jednoj porodici saznajemo više nego što smo svesni tokom čitanja: ne samo o genetskoj mutaciji, već i o životu iseljenika, o grčkoj kulturi (aluzije na grčku mitologiju mogu stati u zaseban tekst), o životu jedne sasvim obične američke porodice u kojoj se skriva jedna izuzetno neobična jedinka, o odnosu evropske i američke kulture, itd. A pre svega, o pojmu ,,normalnog” i njegovom relativnom, neuhvatljivom značenju koje se iz dana u dan opire kalupu.

„Normalnost nije normalna. I ne može biti. Kada bi normalnost bila normalna, svi bi je ostavljali na miru. Mogli bi samo da ćute i da je puste da se sama ispolji. Ali ljudi – naročito lekari – sumnjaju u ono što je normalno. Oni nisu sigurni da je normalnost sama po sebi dovoljno dobra. I zato hoće da je malo poguraju u pravom smeru.“

Ocena: 5/5
Izdavač: Dereta

CONVERSATION

18 comments:

  1. Volim "Samoubistvo nevinosti" i već taj roman mi je skrenuo pažnju na pisca. Ali, mislila sam da je "Midlseks" precenjen, delom zbog većinskog oduševljavanja njime, delom zbog aktuelne, a ipak još kontroverzne teme. Nakon tvog teksta, promenila sam stav i želim da pročitam roman, jer mi deluje zaista vredno. Slojevito, kompleksno, splet porodične, psihološke, sociološke drame, sa snažnim osloncem na mitologiju i antičku tragediju, korene, modernost...eto, nisam ni čitala roman, a već mi deluje da "iskače" tako mnogo mogućnosti za analizu, a to ujedno govori o maestralnosti tvoje recenzije.
    Baš, baš sam uživala čitajući. Potražiću roman obavezno.:)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Već sam negde pisala, možda u favoritima, da mi je ,,Midlseks" mnogo bolji od ,,Samoubistva", ali taj mi je roman jedva ostao u sećanju tako da mislim da ću ga ponovo čitati. Obavezno potraži knjigu. Rekoh već nekoliko puta, ovo nije priča samo o Kalu i njegovom problemu već o različitosti uopšte i načinu na koje te različitosti doživljavamo. Ima tu još toliko toga, i religijskih razlika i rasizma... ma svega, a opet tako lepo upakovano bez utiska da je pisac hteo sve da smesti u jedan roman. Oduševljena sam, zaista. I molim vas, ne dajte da vam moja iskrena preporuka izbledi zbog toga što sam se tog dana probudila nepismena :D

      Delete
    2. Da, sećam se, zato jedva čekam čitanje. Realno, kad daš čistu peticu romanu, to ne može da ne valja.:)
      A za "nepismenost", napisah ti dole - taman posla!

      Delete
    3. Moram da priznam da sam se dvoumila između 4 i 5, ali sam nakon pisanja recenzije prelomila. Prvo sam mislila da mi nedostaju informacije o njegovom kasnijem životu, ali sam posle shvatila da u tome uopšte nije poenta. Mnogo škrtarim s ocenjivanjem, rešila sam da malo olabavim. :)

      Delete
  2. Odlicna recenzija, samo sam u jednom zbunjena. Ja znam za "heRmafroditizam", barem tako smo ucili na fakultetu, sad sam i proveravala, pa me zanima da li su tako naveli u knjizi ili je to mozda greska prevodioca ili nesto trece?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ili mozda novo pravilo gramatike? Ne znam...

      Delete
    2. Gle, tek sad i ja primetih, mislila sam da je greška u kucanju, ali vidim da se ponavlja i u odlomcima. Hvala na skretanju pažnje!:)

      Nema šanse da je novo gramatičko pravilo, jer je izraz hermafrodit etimološki iz (i to jednog od najzanimljivijih) grčkog mita o sinu Hermesa i Afrodite (Herm+Afrodit), u koga se zaljubila nimfa, pa ga "zaskočila" dok se kupao u jezeru, zagrlila i poželela da se zauvek stope u jedno...i tako nastade dvopolno biće.
      Sad sam i ja i rebusu. Sandra, pomagaj!:)

      Delete
    3. Pa da, mi smo iz Starog veka radili mitologiju pa znam za Hermafrodita. Zato sam i ostala zbunjena. :)

      Delete
    4. Nemam pojma šta da vam kažem, izmenila sam svugde gde je bilo, hvala što ste primetile. Naravno da nije pravilo, a što je najgore i ja ZNAM kako se piše (baš zbog mitologije). Pomislila sam da je možda u pitanju autocorrect u Wordu, ali to nema nikakvog smisla, tako da će biti da mi je mozak prosto preskočio. Izvinjavam se :)

      Delete
    5. I samo da dodam, naravno da nije greška u knjizi, greška je isključivo moja.

      Delete
    6. Ma sve je u redu. :) Malo se osecam neprijatno sto sam to primetila, ali svakako nije bila zamerka, pa se nadam da se ne ljutis! O:) :)

      Delete
    7. Naravno da se ne ljutim, malo sam se izblamirala, šta sad, preživeću nekako :D

      Delete
    8. Nikakav blam, nema razloga!:)
      Eto, ja sam bila ubeđena da je do prevoda (dakle, ni govora o nekakvom nepoverenju u tvoju pismenost ili poznavanje teme). Važno je da smo pažljivi čitaoci i iskreni, dobronamerni, a lično mogu reći da uvek očekujem korekciju kada pogrešim.

      Delete
    9. Tako je. Ako ikad opet budem imala ovako neki ,,vazduplohov" momenat, očekujem da me opomenete, svakako :D

      Delete
  3. Wow ovo zvuči sjajno jedva čekam da ga pročitam volim priče o porodicama koje prate kroz istoriju više generacija, a ova je baš neobična. Nisam znala da reč hermafrodit potiče iz grčke mitologije to je baš zanimljivo.

    ReplyDelete
    Replies
    1. I neobična i informativna i odlično napisana. Iskrena preporuka s moje strane. :)

      Delete
  4. Lepa recencija zahvaljujuci kojoj procitah knjigu. Dopala mi se, na par mesta mislim da je razvucena vise nego sto je potrebno, recimo kod dr Filobozijana, cekala sam neki epilog u vezi sa njim, ovako je samo posluzio da prikaze stradanje Jermena u Maloj Aziji (po mom misljenju), nista nismo saznali o njegovoh boli koja ga je sugurno pratila i u novom zivotu. Zahvaljujuci ovoj knjizi sam saznala vise o Grcima u Maloj Aziji iako sam i sama boravila u mestima koja su nekoc bile grcka, a sada su turska. Narator definitivno vuce citaoca da knjigu procita u jednom dahu.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala na komentaru, baš mi je drago! :)
      Meni je opšti utisak toliko pozitivan da sam neke stvari koje su mi možda malo i smetale tokom čitanja prosto rešila da zaboravim. I baš se radujem sledećoj Judžinisovoj knjizi koju ću čitati :)

      Delete